Stihovi iz sure Ez-Zumer (36–38) podsećaju vernika da jedino potpuno poverenje u Alaha donosi mir i sigurnost koju ništa prolazno ne može zameniti.
Ajeti iz sure Ez-Zumer (36–38) otkrivaju suštinu vere i odnosa čoveka prema Stvoritelju – potpuno poverenje koje prevazilazi strahove i sumnje. Upućeni poslaniku Muhammedu, a.s., u trenucima iskušenja, ovi ajeti pokazuju da onaj ko se osloni na Alaha nema razloga da traži zaštitu u bilo kom drugom biću.
Potpuno poverenje u Alaha – ključ duhovne sigurnosti
Rina
Kuran
36. Zar Alah nije dovoljan robu Svome? A oni te plaše onima mimo Njega. A onoga koga Alah ostavi da zaluta – niko ga ne može na Pravi put uputiti.
37. A koga Alah uputi – niko ga ne može u zabludu odvesti. Zar Alah nije Silan i Vlasnik osvete?
38. Ako ih upitaš: „Ko je stvorio nebesa i Zemlju?“ – sigurno će reći: „Alah!“ Reci: „Pa, kažete li vi meni, da li biste smatrali da, ako mi Alah htede neku nevolju, oni koje prizivate mimo Njega mogu tu nevolju otkloniti? Ili, ako mi On htede milost, mogu li oni zadržati milost Njegovu?“ Reci: „Meni je dovoljan Alah! U Njega se uzdaju oni koji se uzdaju.“
(Sura Ez-Zumer, ajeti 36–38)
Lažna predstava o ljudskoj moći
Kuran nas podseća da je oslonac na Alaha temelj duhovne stabilnosti. „Koga Alah uputi – niko ga ne može u zabludu odvesti“ naglašava da su i put i smisao u Njegovoj ruci. Ajeti iz knjige "The Qur’an – 365 Selections for Daily Reading" izdvojeni za datum 11. oktobar objašnjavaju da ovi ajeti razbijaju iluziju o ljudskoj moći i samodovoljnosti. Sve što čovek postigne ili izgubi događa se po Božijem određenju, i upravo to saznanje oslobađa od straha i neizvesnosti.
Ni nevolja ni blagodat nisu slučajni
Poruka ajeta je praktična i životna: ni nevolja ni blagodat ne dolaze slučajno. Kada čovek prihvati da su obe iz Božije ruke, prestaje da traži krivce i zaštitnike među ljudima. Reči „Meni je dovoljan Alah“ postaju izraz najviše vere – ne samo uteha, već svedočanstvo unutrašnje sigurnosti i duhovnog mira.
Mir kroz uzdanje u Stvoritelja
U toj misli sadržan je mir koji dolazi isključivo iz poverenja u Alaha, koji jedini zna kada treba poslati iskušenje, a kada milost. Oslanjanje na Njega pruža verniku snagu da se suoči sa strahovima i nesigurnošću, jer je svaka nevolja i svaka blagodat pod Njegovom upravom.
Ajet iz sure Ez-Zumer (39:7) otkriva duboku istinu o ljudskoj slobodi, zahvalnosti i odgovornosti pred Alahom, podsećajući da se svako na kraju vraća svom Gospodaru, koji zna i ono što ljudi kriju u srcima.
Ovi stihovi iz Kurana (35:11–12) otkrivaju kako svaki trenutak života, svaki dar prirode i svaka prilika za radost dolazi iz Alahove volje, podsećajući nas da budemo svesni i zahvalni za sve što imamo.
Ovi ajeti iz Kurana pokazuju kako svaka kap kiše i svaka boja u svetu oko nas nosi pouku o strahopoštovanju, dobročinstvu i unutrašnjem duhovnom rastu.
U ajetima 21–22 iz sure Az-Zumar kiša postaje snažan simbol prolaznosti i duhovnog buđenja. U tim rečima krije se opomena, ali i nada za svakoga ko želi da srce otvori svetlu.
Jevanđelja ga pominju samo u tragovima, a predanje mu pripisuje više identiteta, ko je bio Juda Jakovljev i zašto i dalje izaziva nedoumice među tumačima
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak 7. sedmice po Vaskrsu otkriva se neobična poruka: čak i onaj ko ne veruje može postati deo Božjeg plana, dok se vera vernih meri njihovim padom i odstupanjem.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Glikeriju po starom i Svetog apostola Karpa po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Filipa Nerija. Muslimani obeležavaju Dan Arefata, dok Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Stihovi sure Ar-Rahman 55:1–13 povezuju Božiju blizinu, ljudsko poreklo i kosmički poredak, podsećajući da najvažnije često primetimo tek kada se um utiša.
Ajeti iz sure Al Jāthiyah 45:2-6 pozivaju vernike da kroz smenu dana i noći, životinje, kišu i vetrove prepoznaju očigledne dokaze Božje prisutnosti i mudrosti, nudeći put ka dubljem razumevanju.
Ajet 9:43 uči nas strpljenju, mudrom prosuđivanju i unutrašnjoj odgovornosti, podsećajući da svaka reč i odluka imaju težinu, a istinoljubivost vodi ka Božijem oprostu.
Sura Fussilat (41:9–12) otkriva red i harmoniju univerzuma, podsećajući vernike na odgovornost prema Stvoritelju i podstičući na duhovni rast i zahvalnost.
Dok sukobi i nestabilnost i dalje potresaju region, milioni vernika pristižu u Meku, gde je večeras zvanično počeo hadž i gde se odvija jedno od najvećih okupljanja na planeti.
Crkva Hrista Kralja u Morzmahejmu sada menja svoju namenu, dok prodaja ovog objekta otvara pitanje šta se dešava sa građevinama koje gube svoju prvobitnu ulogu i sve teže nalaze novu funkciju u lokalnim zajednicama.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Događaj tokom proskomidije u atinskoj bolnici za leprozne objašnjava zbog čega Crkva razlikuje ličnu molitvu od pomena na svetoj liturgiji i kome je mesto na liturgijskim ceduljicama sa imenima
Mitropolit šumadijski u Hramu Svetog Nikolaja upozorio je da čovek bez vere, ljubavi i odgovornosti lako izgubi i sebe i druge, poručivši da Bog čoveka ne menja silom, već ljubavlju.