Stihovi iz sure Ez-Zumer (36–38) podsećaju vernika da jedino potpuno poverenje u Alaha donosi mir i sigurnost koju ništa prolazno ne može zameniti.
Ajeti iz sure Ez-Zumer (36–38) otkrivaju suštinu vere i odnosa čoveka prema Stvoritelju – potpuno poverenje koje prevazilazi strahove i sumnje. Upućeni poslaniku Muhammedu, a.s., u trenucima iskušenja, ovi ajeti pokazuju da onaj ko se osloni na Alaha nema razloga da traži zaštitu u bilo kom drugom biću.
Potpuno poverenje u Alaha – ključ duhovne sigurnosti
Rina
Kuran
36. Zar Alah nije dovoljan robu Svome? A oni te plaše onima mimo Njega. A onoga koga Alah ostavi da zaluta – niko ga ne može na Pravi put uputiti.
37. A koga Alah uputi – niko ga ne može u zabludu odvesti. Zar Alah nije Silan i Vlasnik osvete?
38. Ako ih upitaš: „Ko je stvorio nebesa i Zemlju?“ – sigurno će reći: „Alah!“ Reci: „Pa, kažete li vi meni, da li biste smatrali da, ako mi Alah htede neku nevolju, oni koje prizivate mimo Njega mogu tu nevolju otkloniti? Ili, ako mi On htede milost, mogu li oni zadržati milost Njegovu?“ Reci: „Meni je dovoljan Alah! U Njega se uzdaju oni koji se uzdaju.“
(Sura Ez-Zumer, ajeti 36–38)
Lažna predstava o ljudskoj moći
Kuran nas podseća da je oslonac na Alaha temelj duhovne stabilnosti. „Koga Alah uputi – niko ga ne može u zabludu odvesti“ naglašava da su i put i smisao u Njegovoj ruci. Ajeti iz knjige "The Qur’an – 365 Selections for Daily Reading" izdvojeni za datum 11. oktobar objašnjavaju da ovi ajeti razbijaju iluziju o ljudskoj moći i samodovoljnosti. Sve što čovek postigne ili izgubi događa se po Božijem određenju, i upravo to saznanje oslobađa od straha i neizvesnosti.
Ni nevolja ni blagodat nisu slučajni
Poruka ajeta je praktična i životna: ni nevolja ni blagodat ne dolaze slučajno. Kada čovek prihvati da su obe iz Božije ruke, prestaje da traži krivce i zaštitnike među ljudima. Reči „Meni je dovoljan Alah“ postaju izraz najviše vere – ne samo uteha, već svedočanstvo unutrašnje sigurnosti i duhovnog mira.
Mir kroz uzdanje u Stvoritelja
U toj misli sadržan je mir koji dolazi isključivo iz poverenja u Alaha, koji jedini zna kada treba poslati iskušenje, a kada milost. Oslanjanje na Njega pruža verniku snagu da se suoči sa strahovima i nesigurnošću, jer je svaka nevolja i svaka blagodat pod Njegovom upravom.
Ajet iz sure Ez-Zumer (39:7) otkriva duboku istinu o ljudskoj slobodi, zahvalnosti i odgovornosti pred Alahom, podsećajući da se svako na kraju vraća svom Gospodaru, koji zna i ono što ljudi kriju u srcima.
Ovi stihovi iz Kurana (35:11–12) otkrivaju kako svaki trenutak života, svaki dar prirode i svaka prilika za radost dolazi iz Alahove volje, podsećajući nas da budemo svesni i zahvalni za sve što imamo.
Ovi ajeti iz Kurana pokazuju kako svaka kap kiše i svaka boja u svetu oko nas nosi pouku o strahopoštovanju, dobročinstvu i unutrašnjem duhovnom rastu.
U ajetima 21–22 iz sure Az-Zumar kiša postaje snažan simbol prolaznosti i duhovnog buđenja. U tim rečima krije se opomena, ali i nada za svakoga ko želi da srce otvori svetlu.
U svetinji u Ilajnu, gde su ga dočekali monasi i brojni vernici, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Božjem promislu, duhovnim korenima Srba u Australiji i svetinjama koje čuvaju veru daleko od otadžbine.
U besedi za petak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovu molitvu i otkriva šta ona govori o božanskoj ljubavi, jedinstvu Svete Trojice i očišćenju srca od greha.
Ajeti 40:66-68 sure Ghafir naglašavaju neprolazne istine: život, smrt i sudbina deo su višeg reda koji nas poziva na predanost, strpljenje i razumevanje Božije volje.
U izraelu se obeležava se 3. oktobra 2026. godine, a u dijaspori se Simhat tora slavi dan kasnije; evo zbog čega se osmi dan razlikuje od prethodnih sedam i kakvu simboliku nosi ovaj praznični datum.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Ruski svetitelj objašnjavao je kako neprestana potraga za razonodom može da prikrije unutrašnju prazninu i potisne brigu o bližnjima, molitvu i duhovni život.