Ponekad se duhovni poredak sveta razotkrije u nekoliko kratkih rečenica, kao da nam se skida veo s nečega što je oduvek bilo tu. Ajeti sure Ar-Rahman, izdvojeni u knjizi "Kuran - " za 20. novembra, deluju upravo tako: otvaraju pogled prema temeljnim istinama o Alahu, čoveku i tvorevini, ali to čine tonom koji ne podučava samo razum, već i osećaj zahvalnosti. Ovaj odlomak ne gradi veliku teologiju — on naprosto pokazuje ono što je suštinsko, ali često zanemareno: da je čovek već okružen darovima, da je njegovo postojanje oslonjeno na precizno uređen svemir i da se u jezgru svakodnevnice krije poziv na prepoznavanje Milostivog. Zbog toga ajeti 55:1–13 ostavljaju utisak svojevrsnog prizivanja da se zastane, pogleda, prepozna i, što je možda najteže, prizna.
Sura Ar-Rahman, ajeti 55:1-13
55:1 Milostivi,
55:2 poučava Kuranu,
55:3 stvara čoveka,
55:4 uči ga govoru,
55:5 Sunce i Mesec utvrđenim putanjama plove,
55:6 i trava i drveće se pokoravaju,
55:7 a nebo je digao i postavio je terazije,
55:8 da ne prelazite granice u merenju,
55:9 i pravo merite i na teraziji ne zakidajte!
55:10 A Zemlju je za stvorenja razastro,
55:11 na njoj ima voća i palmi sa plodom u čaškama,
55:12 i žita sa lišćem i miomirisna cveća,
55:13 Pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
Blagodati koje čovek često ne primeti
Ajeti izdvojeni za 20. novembar postavljaju jasan niz: od Božijeg imena i stvaranja čoveka, preko dara govora i objave, pa sve do kosmičkog reda i obilja na Zemlji. Taj poredak nije slučajan — pokazuje da je ljudsko postojanje utkano u sklad mnogo širi od našeg neposrednog iskustva. Govorom, koji je dar i odgovornost, čovek može razumeti Objavu i prepoznati svoje mesto u svetu. Precizne putanje Sunca i Meseca služe kao podsećanje da pravedna mera i pošten odnos među ljudima treba da odražavaju harmoniju koja već postoji u svemiru.
Zahvalnost kao duhovna obaveza
Plodovi Zemlje, jednostavni i jasni, predstavljaju dokaz blagodati koje su svakodnevno pred nama. Zato završno pitanje "pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?" nije optužba, nego poziv savesti. Ovi ajeti nas vode prema zahvalnosti, ali i prema odgovornosti da živimo u skladu sa redom koji Milostivi neprekidno obnavlja.