ANĐELI U ISLAMU I NJIHOVA ULOGA: Imaju važna zaduženja, a ovih 20 su posebno bitni
Anđeli u islamu imaju ključnu ulogu - ne samo kao izvršioci Božije volje, već i kao podsetnici na duhovni svet, odgovornost i život posle smrti.
Ovi stihovi iz Kurana (35:11–12) otkrivaju kako svaki trenutak života, svaki dar prirode i svaka prilika za radost dolazi iz Alahove volje, podsećajući nas da budemo svesni i zahvalni za sve što imamo.
Danas, 4. oktobra, knjiga "The Qur'an – 365 Selections For Daily Reading" podseća nas na Božju mudrost i brigu za sve stvoreno. U ajetima sure Fatir (35:11–12) ističe se ključna poruka o Božjoj volji i čovekovom mestu u svetu:
„I Alah vas je stvorio od prašine, zatim od kapi semena, a potom vas učinio muškim i ženskim. Nijedna žena ne zatrudni niti rodi a da to Alah ne zna. I niko neće doživeti starost niti mu se život skratiti, a da to nije zapisano u Knjizi – to je Alahu, uistinu, lahko. On je Taj Koji vam je dao da imate dve vrste vode: jednu pitku, prijatnu i slatku, a drugu slanu i gorku. Iz obe vrste vode jedete svežu ribu i vadite ukrase koje nosite. I vidiš lađe kako ih sijeku, da biste tražili iz obilja Njegovog, i da biste bili zahvalni.“
Ovi ajeti nas podsećaju na nekoliko ključnih principa islamskog učenja. Prvo, ajeti ističu apsolutnu Božju kontrolu nad životom: nijedno zatrudnjavanje, nijedno rođenje i nijedna dužina života ne dešavaju se mimo Njegovog znanja. Oni takođe podsećaju na važnost čovekove zahvalnosti, jer je svaki trenutak života dar i poverenje.
Drugo, ajeti ukazuju na bogatstvo prirodnih dobara koja Alah daje ljudima: pitka voda, ribe, ukrasi i plovidba lađama – sve primeri kako ljudi mogu koristiti darove Božjeg stvaranja. Tekst dodatno naglašava ravnotežu i različitost u prirodi: postoje pitke i slane vode, svaka sa svojom ulogom, što ukazuje na složenost i promišljenost Božjeg stvaranja.
Na kraju, ajeti nas podsećaju da zahvalnost i svesnost o Božjem daru nisu puka formalnost, već osnovni princip duhovnog života. Kroz prizmu ovih ajeta, čitalac shvata da nijedno iskustvo – ni dobro ni teško – nije slučajno, već deo šireg Božjeg plana, i da svaka prilika za radost i zahvalnost dolazi iz Njegove dobrote i mudrosti.
Anđeli u islamu imaju ključnu ulogu - ne samo kao izvršioci Božije volje, već i kao podsetnici na duhovni svet, odgovornost i život posle smrti.
Stihovi 34:37-38 podsećaju muslimane da je pravi put do Božije milosti kroz iskrenu veru i dobra dela, dok oni koji poriču Njegovu poruku suočavaju se s ozbiljnim posledicama.
Ajet za 2. oktobar podseća nas da prava vlast pripada samo Alahu, dok spletke i zlo donose neizbežnu propast – lekcija koja pogađa svakog čoveka.
Ajet iz sure Ez-Zumer (39:7) otkriva duboku istinu o ljudskoj slobodi, zahvalnosti i odgovornosti pred Alahom, podsećajući da se svako na kraju vraća svom Gospodaru, koji zna i ono što ljudi kriju u srcima.
Reči iz sure Gafir (ajeti 14–17) podsećaju da iskrena molitva ne poznaje ljudske sudove, da je Božiji autoritet iznad svega i da će Sudnji dan ogoliti svaku istinu.
Tri ajeta iz sure Ghafir (40:7–9) otkrivaju poruku Kurana: meleci posreduju za vernike, nagrađuju dobra dela i vode ka unutrašnjem miru i večnom spasenju.
Ajeti 40:2–3 iz Sure Ghafir podsećaju vernike da sagledaju svoje postupke i pokažu kako Božija pravda i blagodet idu ruku pod ruku.
Otkrijte kako stihovi iz 36. sure podsećaju na prolaznost čoveka i večnu moć Alaha koja oblikuje sve u univerzumu.
Ajet 2:107 podseća da istinska pomoć i zaštita pripadaju samo Bogu, razotkrivajući ljudsku sklonost da traži utočište u prolaznim izvorima moći.
Ajeti 2:28-29 nas podsećaju da je svaki trenutak dar, a svaki izbor odgovornost prema Stvoritelju i svetu oko nas.
Ajeti iz sure El-Bekara podsećaju da priroda, hrana i svaki dah zavise od Stvoritelja, učeći nas da kroz pažnju i duhovnu svest gradimo život ispunjen smislom i moralnom jasnoćom.
Kako je nastala priča o navodnoj kontroli atlantske trgovine robljem, ko je godinama širi i zašto istoričari upozoravaju da ovakva tumačenja prošlosti vode pravo u ideološku zamku.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Sabrani verni narod donosili su ikone i sveće, i strpljivo čekali trenutak kada će se oglasiti „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Dirljiva priča o Roniju Lokvudu, beskućniku koji je postao član jedne porodice i o decenijama ljubavi, podrške i nesebične posvećenosti koja je zauvek oblikovala njihove živote.
Smirenje se u pravoslavlju smatra vrhunskom vrlinom ne zato što potiskuje druge vrline, već zato što ih u sebi sabira i osmišljava.
Crkva naglašava da Bog ne sudi po kalendaru, već po životu koji je čovek vodio, po veri, pokajanju i odnosu prema bližnjima.