Reči iz sure Gafir (ajeti 14–17) podsećaju da iskrena molitva ne poznaje ljudske sudove, da je Božiji autoritet iznad svega i da će Sudnji dan ogoliti svaku istinu.
U današnjem svetu, u kojem buka svakodnevice često potiskuje ono što je istinski važno, a duhovnost biva zamenjena površnim vrednostima, ajeti koji su izdvojeni za 16. oktobar u knjizi "Kuran – 365 izbora za svakodnevno čitanje" odzvanjaju kao snažan poziv čoveku da se vrati izvoru vere i unutrašnje iskrenosti. Reči iz sure Gafir (ajeti 14–17) upućuju vernika da molitvu ne čini forma, već iskrena namera - usmerena jedino ka Alahu. U njima je sažet putokaz koji prevazilazi vreme i okolnosti: da istinska snaga molitve ne zavisi od spoljnog priznanja, niti od mišljenja drugih ljudi, već od dubine vere onoga koji se moli.
Sura Gafir, ajeti 14-17
Freepik/Image by freepik
Kuran
14. Zovite Alaha iskrenom verom; i neka vaša molitva bude od Njega prihvaćena, iako nevernici mrze vaša pravedna dela. (40:14)
16. Alah je Najuzvišeniji, Vlasnik Prestola; On objavljuje Reč izabranim slugama Svojim, da opominju ljude o Sudnjem danu. (40:15)
16. Tog dana će sve biti izloženo, i niko se neće moći sakriti od Alaha. (40:16)
17. Tog dana, ko ima vlast nad svime? Doista, to je samo Alah, Jedini i Najuzvišeniji. Svako će tada biti nagrađen po onome što je zaradio. Neće biti nepravde, jer Alah je brz u obračunu. (40:17)
Iskrena molitva - temelj odnosa između čoveka i Alaha
Ovi ajeti razotkrivaju tri ključne dimenzije islamskog učenja: iskrenost vere, uzvišenost Božijeg autoriteta i neizbežnost konačnog suda. Prvi ajet podseća da prava molitva nije stvar spoljašnjeg izraza, već unutrašnje posvećenosti — čak i onda kada društvo gleda s podsmehom ili neprijateljstvom. Ona dolazi iz srca koje zna da je svaka iskrena dova (molitva) dragocena pred Alahom.
Božanski autoritet koji prevazilazi sve ljudske granice
Drugi ajet naglašava uzvišeni položaj Alaha kao Vlasnika Prestola i Onoga koji objavljuje svoju Reč izabranima — što ukazuje na odgovornost vernika da čuju, razumeju i slede opomenu. Niko osim Njega ne poseduje moć nad sudbinom čoveka, a svaka zemaljska vlast bledi pred Njegovom vladavinom.
Sudnji dan – trenutak kada ništa neće ostati skriveno
Treći i četvrti ajet vode misao ka Sudnjem danu, trenutku kada sve maske padaju, a čovek ostaje ogoljen pred Božijom istinom. To je dan kada će se svakome presuditi po njegovim delima i kada neće biti mesta za nepravdu. Pred Allahovom pravdom niko se ne može sakriti niti opravdati.
Poruka ovih ajeta nije samo verska, već i duboko egzistencijalna: podsećaju nas da su prolazne moći i ljudske procene bez težine pred Božanskim autoritetom i pravednošću. U vremenu kada je lako izgubiti se u površnosti i zaboraviti na večnost, ovaj kur’anski odlomak poziva čoveka da se vrati suštini — iskrenoj veri, pravednosti i odgovornosti.
To je poziv koji ne zastareva, jer govori srcu koje traži istinu.
Ajet iz sure Ez-Zumer (39:7) otkriva duboku istinu o ljudskoj slobodi, zahvalnosti i odgovornosti pred Alahom, podsećajući da se svako na kraju vraća svom Gospodaru, koji zna i ono što ljudi kriju u srcima.
Ovi stihovi iz Kurana (35:11–12) otkrivaju kako svaki trenutak života, svaki dar prirode i svaka prilika za radost dolazi iz Alahove volje, podsećajući nas da budemo svesni i zahvalni za sve što imamo.
Sura Ez-Zumer otkriva moć i pravednost Boga: Dan Sudnji, svetlost Gospodara i nagrada ili kazna za svako delo – šta znači stajati pred Njim otvorenih očiju?
Tri ajeta iz sure Ghafir (40:7–9) otkrivaju poruku Kurana: meleci posreduju za vernike, nagrađuju dobra dela i vode ka unutrašnjem miru i večnom spasenju.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Bogojavljenje po starom kalendaru i Prepodobnog Makarija Egipatskog po novom. Katolici obeležavaju spomendan Svetih mučenika Marija i Marte, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Pravoslavna crkva 19. januara obeležava Krštenje Isusa Hrista, događaj u kome se otkriva Tajna Trojstva, dok osvećena voda, postaje znak Božje blizine, duhovne snage i početka unutrašnje obnove svakog čoveka.
Dok mnogi veruju u priče o ispunjenju želja tokom bogojavljenske noći, pravoslavlje podseća da je ovaj dan posvećen molitvenom sećanju na Hristovo krštenje, Božiju objavu ljudima i učenju o veri i Božijoj volji.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Poruka iz sure El-Asr, izdvojena za 30. decembar u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, podseća kako vera, dobra dela, istina i strpljenje mogu promeniti tok naših izbora.
Ajeti 57:1–6 vode kroz nevidljive i vidljive svetove, otkrivajući moć, mudrost i prisutnost Boga u svakom trenutku – od stvaranja neba i Zemlje do svakodnevnih ljudskih misli i dela.
Nekadašnji direktor Zavoda za zaštitu spomenika otkriva šokantnu devastaciju Jadranske straže i upozorava da svaka nepromišljena odluka može zauvek obezvrediti vekove vere i istorije.
Od čudesnog isceljenja i borbe s Napoleonom do potresnog proročanstva – život i poruka čoveka koji je verovao da se vera brani krstom, žrtvom i hrabrošću, čak i kada se ceo svet gasi.
Inicijativa Usamea Zukorlića da se na vakufskoj parceli izgradi veliki versko-obrazovni kompleks otvara šira pitanja – o nasleđu rahmetli muftije Zukorlića, o borbi za imovinu i o mestu bošnjačke zajednice u Srbiji i Evropi.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Kao nastojateljica manastira Ljubostinja više od trideset godina, ostavila je duhovno nasleđe tihe požrtvovanosti, koje ostaje večni putokaz za sve koji traže mir i utehu.
Mnogi se pitaju da li moraju oba dana u crkvu, da li je kupanje obavezno i šta se zaista računa pred Bogom - evo šta kaže crkvena praksa, a šta narodno predanje.