POSNE BOMBICE MONAHINJE ATANASIJE: Recept koji spaja tradiciju, toplinu, mir i bogat ukus u domaćoj kuhinji
Jednostavna, očaravajuća poslastica iz knjige Ko posto dušu gosti koja osvežava dušu i donosi mir manastirske kuhinje.
Bez ulja i mleka, a pun badema, oraha, meda i mirisa cimeta – ovaj starinski kolačspaja suve kruške, šljive, kajsije i smokve u raskošnu zimsku poslasticu koja se lako pravi, dugo ostaje sveža i idealna je za dane posta na vodi.
U danima posta, kada je trpeza skromnija, domaća kuhinja često pokaže najviše mašte. Iz ostave se izvuku šake suvog voća, nekoliko oraha i badema, malo brašna i meda, pa se od tih jednostavnih namirnica rodi kolač koji miriše na zimu i toplinu doma.
Ova neobična poslastica, pripremljena bez ulja i mleka, podseća da post ne znači odricanje od radosti ukusa, već povratak starim, tihim receptima koji su nastajali iz onoga što se zatekne u kući. Naizgled skroman po sastojcima, a raskošan po mirisu, boji i punoći ukusa, ovaj kolač od suvog voća i orašastih plodova lako postaje mala praznična radost u običnom zimskom danu.
• 400 g ražanog brašna

Kruške ostavite da prenoće u vodi, pa ih u toj istoj vodi sutradan kuvajte 30 minuta.
Obe vrste brašna pomešajte, dodajte im šećer, kvasac i zalijte mineralnom vodom. Ostavite da odstoji 15 minuta. Umesite testo, dodajte mu med, prstohvat soli, tri kašike ruma, preostalu mineralnu vodu i ponovo premesite. Neka odstoji na toplom mestu sat vremena.
Bademe, orahe i ostalo suvo voće isecite na kockice, zalijte sa preostale tri kašike ruma i dodajte testu. Na stolu posutom brašnom testo podelite na dva dela i napravite dva rolata. Stavite ih na pleh obložen papirom za pečenje i ostavite da odstoje još 30 minuta. Pecite u rerni zagrejanoj na 175 stepeni oko sat vremena.
Pre serviranja ohladite i pospite šećerom u prahu.
Jednostavna, očaravajuća poslastica iz knjige Ko posto dušu gosti koja osvežava dušu i donosi mir manastirske kuhinje.
Tradicionalna poslastica sa domaćim pekmezom i orasima koja spaja manastirsku skromnost i toplinu porodične trpeze – idealna za dane posta na vodi.
Fil od vanile, orasi i šerbet čine desert koji se ne razlikuje od mrsnog, a recept monahinje Atanasije Rašić iz Manastira Rukumija već godinama kruži među domaćicama.
Jednostavan, domaći kolač koji se pravi polako, sa strpljenjem, a svaki zalogaj donosi toplinu i radost.
Ova brza, zdrava poslastica očarava jednostavnošću i prirodnim aromama.
Mekane kore, bogat fil od oraha i čokolade i delikatan fondan sa malinom koji dokazuje da post može biti savršenog ukusa.
Jednostavna priprema, stari porodični trikovi i miris koji odmah priziva toplinu i okuplja sve za stolom.
Od oraha, urmi, smokava i suvog grožđa nastaje brza domaća poslastica na vodi koja se lako oblikuje, dugo ostaje sočna i prija kao lagan slatki zalogaj posle posnog obroka.
Miris detinjstva i jednostavnih sastojaka koji su u domaćinstvima nekada stvarali najlepše slatke trenutke, bez mnogo truda.
Starinska, praktična zamena koja je vremenom dobila svoje stalno mesto na porodičnoj trpezi.
Miris jagoda, putera i oraha vraća se u domaćinstva uz jednostavnu pripremu koja je nekada bila rezervisana za dane kada trpeza nije bila posna.
U različitim krajevima srpskih zemalja i danas se za zadušni dan mesi pogača, čija priprema čuva običaj star vekovima i prenosi se kao deo porodičnog predanja.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Na Duhovski ponedeljak, uprkos slaboj kiši, hiljade vernika i dalje su strpljivo čekale ispred Hrama Svetog Save da se poklone Časnim Pojasu.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Jovana Vladimira, kneza srpskog, i Svetog mučenika Vasiliska po starom i Svetog Mitrofana po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetkovinu Presvetog Tela i Krvi Hristove, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok savremeni čovek brak sve češće posmatra kao prolazan odnos, veliki crkveni otac upozorava da razumevanje za ljudsku slabost postoji, ali da put ka opravdanju nema beskonačno mnogo koraka.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.