POSNE BOMBICE MONAHINJE ATANASIJE: Recept koji spaja tradiciju, toplinu, mir i bogat ukus u domaćoj kuhinji
Jednostavna, očaravajuća poslastica iz knjige Ko posto dušu gosti koja osvežava dušu i donosi mir manastirske kuhinje.
Bez ulja i mleka, a pun badema, oraha, meda i mirisa cimeta – ovaj starinski kolačspaja suve kruške, šljive, kajsije i smokve u raskošnu zimsku poslasticu koja se lako pravi, dugo ostaje sveža i idealna je za dane posta na vodi.
U danima posta, kada je trpeza skromnija, domaća kuhinja često pokaže najviše mašte. Iz ostave se izvuku šake suvog voća, nekoliko oraha i badema, malo brašna i meda, pa se od tih jednostavnih namirnica rodi kolač koji miriše na zimu i toplinu doma.
Ova neobična poslastica, pripremljena bez ulja i mleka, podseća da post ne znači odricanje od radosti ukusa, već povratak starim, tihim receptima koji su nastajali iz onoga što se zatekne u kući. Naizgled skroman po sastojcima, a raskošan po mirisu, boji i punoći ukusa, ovaj kolač od suvog voća i orašastih plodova lako postaje mala praznična radost u običnom zimskom danu.
• 400 g ražanog brašna

Kruške ostavite da prenoće u vodi, pa ih u toj istoj vodi sutradan kuvajte 30 minuta.
Obe vrste brašna pomešajte, dodajte im šećer, kvasac i zalijte mineralnom vodom. Ostavite da odstoji 15 minuta. Umesite testo, dodajte mu med, prstohvat soli, tri kašike ruma, preostalu mineralnu vodu i ponovo premesite. Neka odstoji na toplom mestu sat vremena.
Bademe, orahe i ostalo suvo voće isecite na kockice, zalijte sa preostale tri kašike ruma i dodajte testu. Na stolu posutom brašnom testo podelite na dva dela i napravite dva rolata. Stavite ih na pleh obložen papirom za pečenje i ostavite da odstoje još 30 minuta. Pecite u rerni zagrejanoj na 175 stepeni oko sat vremena.
Pre serviranja ohladite i pospite šećerom u prahu.
Jednostavna, očaravajuća poslastica iz knjige Ko posto dušu gosti koja osvežava dušu i donosi mir manastirske kuhinje.
Tradicionalna poslastica sa domaćim pekmezom i orasima koja spaja manastirsku skromnost i toplinu porodične trpeze – idealna za dane posta na vodi.
Fil od vanile, orasi i šerbet čine desert koji se ne razlikuje od mrsnog, a recept monahinje Atanasije Rašić iz Manastira Rukumija već godinama kruži među domaćicama.
Jednostavan, domaći kolač koji se pravi polako, sa strpljenjem, a svaki zalogaj donosi toplinu i radost.
Ova brza, zdrava poslastica očarava jednostavnošću i prirodnim aromama.
Mekane kore, bogat fil od oraha i čokolade i delikatan fondan sa malinom koji dokazuje da post može biti savršenog ukusa.
Beležnica jeromonaha Ilariona Đurice sačuvala je jednostavan recept koji pokazuje kako od nekoliko darova prirode može nastati prava poslastica.
Samo nekoliko skromnih sastojaka dovoljno je za slatkiš koji može da se služi i topao i hladan, a recept se nalazi u knjizi "Ko posti, dušu gosti", posvećenoj jednostavnim i ukusnim jelima za dane posta.
Kukuruzno brašno, mleko i sitan sir dovoljni su za pripremu jednostavnog jela koje se spremalo kada je crkveni tipik dozvoljavao mrsnu hranu, a neobično ime dobilo je po načinu na koji se brašno ponaša dok se kuva.
Ovaj zaboravljeni hercegovački recept daje nadevu posebnu sočnost, a jedan zalogaj dovoljan je da shvatite zašto se nekada ovako kuvalo.
Sušene pečurke i nekoliko običnih namirnica, uz posebnu tehniku pripreme, daju jelu bogat ukus, a jedan detalj iz ruske manastirske kuhinje pravi najveću razliku.
Kore od oraha i raskošan fil čine je poslasticom kojoj ćete se uvek rado vraćati.
Upravo mešanje roditelja u brak često postaje izvor nesporazuma.
Sveti Filotej Zervakos tvrdio da je svaki roditelj treba da "zakrsti" svoje dete kad ga opterećuju zdravstvene tegobe.
Hrišćanin je pozvan da se Bogu obraća i u radosti i u nevolji, verujući da nijedna teškoća nije izvan njegovog promisla.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Sestre iz Manastira Svete Liidje obilaze srpske svetinje, a u Beogradu su se susrele sa Tamarom Vučić i podsetile na godine kada su njihove manastirske kapije bile otvorene za prognane i ratnu siročad.
Svoj život posvetio je borbi protiv gnosticizma.
Nadbiskup beogradski uputio je saučešće bratstvu Svjatogorske lavre, mitropolitu Arseniju i Ukrajinskoj Pravoslavnoj Crkvi, poručivši da je svaki ljudski život svet jer je stvoren po liku Božjem.