Na stenama koje se obrušavaju ka Egejskom moru, u mreži lanaca, merdevina i čekrka, Karulja čuva život sveden na tišinu, molitvu i odricanje kakvo se retko može videti.
Na jugozapadnim padinama Atosa, tamo gde se stena strmo spušta ka moru, nalazi se jedan od najneobičnijih predela pravoslavnog sveta - pustinja Karulja, prostor u kojem su vekovima opstajali monasi spremni da se odreknu gotovo svega osim molitve.
Svetogorska pustinja, čiji je deo i Karulja, nastanjena je još pre više od hiljadu godina i nalazi se pod upravom manastira Velika Lavra. Kroz vekove su u ove nepristupačne predele dolazili monasi koji nisu tražili samo samoću, nego i najstrože oblike podviga. Za njih je sama nepristupačnost bila deo izbora, a ne prepreka.
Karulja se smatra najtežim i najsurovijim delom svetogorske pustinje. Duž okomitih litica, desetine metara iznad Egejskog mora, nalaze se skromne monaške kelije koje više podsećaju na prirodne izbočine u steni nego na ljudska obitavališta. Na pojedinim mestima ostaje nejasno kako su te nastambe uopšte podignute na tako strmim padinama.
Naziv Karulja potiče od grčke reči „karuli“, što znači čekrk. Taj naziv nije slučajan. Pustinjaci su vekovima pomoću čekrka spuštali svoje rukotvorine ka moru, a zauzvrat su od ribara i monaha iz okolnih manastira i skitova dobijali osnovne namirnice za život. Tako je između litica i mora uspostavljen poseban, gotovo neprekidan način razmene koji traje i danas.
Danas se do pojedinih kelija i dalje dolazi na krajnje neobičan način. Neke su dostupne samo uz pomoć lanaca učvršćenih u steni ili preko drvenih merdevina koje vise iznad provalije. Za posetioca to deluje opasno, dok je za monahe deo svakodnevice. Upravo ta nepristupačnost učinila je Karulju simbolom krajnjeg odricanja i potpune posvećenosti podvigu.
Neposredno iznad Karulje nalazi se Katunakija, još jedno naselje svetogorskih podvižnika. Za razliku od donjih litica, ovde živi veći broj monaha, među kojima se posebno izdvajaju ikonopisci i pojci. Bratstvo Danilejaca posebno je poznato po svom pojanju, koje je postalo prepoznatljivo u savremenoj svetogorskoj tradiciji.
Priroda ovog kraja jednako je surova kao i život njegovih stanovnika. Zemljište je kamenito, a vegetacija veoma oskudna. Od biljaka ovde uglavnom opstaje kaktus poznat kao frangostika, koji je monasima često služio i kao hrana. Ono što bi u drugim predelima izgledalo kao znak oskudice, ovde je postalo deo svakodnevnog opstanka.
Nekada je svetogorska pustinja imala stotine monaha. Danas ih je znatno manje, ali i dalje među njima ima Srba koji nastavljaju vekovni niz podvižništva. Njihov život odvija se daleko od pogleda javnosti, bez potrebe za isticanjem, u ritmu molitve, rada i tišine.
Svetogorci Karulju i širi pustinski deo Atosa često nazivaju "oltarom Svete gore". Ta rečenica ne zvuči kao metafora, već kao opis iskustva. Na mestu gde se čini da se stena, more i nebo dodiruju, lako se razume zašto među monasima postoji uverenje da je ovde lakše sresti anđela nego čoveka. Upravo zato Karulja ostaje jedno od onih mesta gde se život svodi na najjednostavniji oblik postojanja – na neprekidnu molitvu i traženje Boga.
Vozilo je sletelo s puta na nepristupačnom terenu nakon iznenadnog gubitka kontrole; sumnja se na zdravstveni problem, povređeni saputnik zbrinut u bolnici, bratstvo tuguje za poštovanim sabratom
Dok se broj dolazaka na Atos višestruko povećava usled ratova i nesigurnosti Svetoj zemlji, manastiri prvi put posle dugo vremena suočavaju se sa ozbiljnim izazovom.
Iskušenik iz Manastira Svetog Pavla tokom medicinskog prevoza iskočio je iz sanitetskog vozila, zadobio višestruke povrede i završio na respiratoru, dok monasi i lekari pokušavaju da razjasne okolnosti neobičnog incidenta.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
U okviru prve zvanične posete francuskog predsednika Crnoj Gori, deo programa u Cetinju odvijao se daleko od očiju javnosti, uz susret koji je privukao posebnu pažnju i otvorio niz pitanja o značaju mesta i trenutka.
Na stenama koje se obrušavaju ka Egejskom moru, u mreži lanaca, merdevina i čekrka, Karulja čuva život sveden na tišinu, molitvu i odricanje kakvo se retko može videti.
U parohiji Svetog Jovana Bogoslova na Long Ajlendu, preobraćenici, među kojima je i jedno dete, ušli su u katekumenski put, dok protojerej Džonatan Ivanov poručuje da interesovanje za pravoslavlje u zajednici raste.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Snažan udar od 4,9 stepeni pokrenuo je seriju slabijih potresa u kratkom razmaku, dok stručnjaci prate razvoj situacije i upozoravaju da će naredni sati biti ključni, iako za sada nema izveštaja o šteti i povređenima.
Grčki političar Nikos Papadopulos potvrdio je bojazan bratstva svetogorskih manastira da uvođenje jedinstvenog ličnog broja u Grčkoj može postati sredstvo pritiska na monašku zajednicu i ugroziti autonomiju Atosa
Stroge zabrane isplovljavanja blokiraju ulazak u glavne luke, dok mala alternativa u Jerisosu prima tek nekoliko desetina ljudi, ostavljajući hodočasnike iz sveta i Grčke razočarane i bez rešenja.
U parohiji Svetog Jovana Bogoslova na Long Ajlendu, preobraćenici, među kojima je i jedno dete, ušli su u katekumenski put, dok protojerej Džonatan Ivanov poručuje da interesovanje za pravoslavlje u zajednici raste.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Knez Duklje bio je zarobljenik, suprug Samuilove kćeri i pravedan vladar koji je stradao zbog prevare, a njegovo ime i danas okuplja hiljade vernika pred moštima i svetinjama koje se vezuju za njegov život.
U besedi za četvrtak prve sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje duhovni preokret u kome čovek, po sopstvenoj odluci, gubi unutrašnju zaštitu i ulazi u stanje koje menja njegovu prirodu iz temelja.