Duhovna riznica 29.07.2026 | 23:34

GRČKA USVOJILA NOVI ZAKON KOJI JE ZABRINUO CRKVENE KRUGOVE: Evo šta se menja za svetogorske manastire, njihove relikvije i imovinu

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
GRČKA USVOJILA NOVI ZAKON KOJI JE ZABRINUO CRKVENE KRUGOVE: Evo šta se menja za svetogorske manastire, njihove relikvije i imovinu
Doto: Unsplash / Benjamin Price

Šta donosi zakon koji uvodi nove mehanizme upravljanja kulturnim dobrima i zašto su u fokusu Atos, njegovi drevni manastiri, rukopisi i neprocenjive riznice.

Grčki parlament usvojio je novi zakon Ministarstva kulture kojim se menjaju određeni načini upravljanja, predstavljanja i ekonomskog korišćenja kulturne baštine. Najvažnija novina je osnivanje akcionarskog društva „Hellenic Heritage Organisation“, koje će delovati kao operativna podrška Organizaciji za upravljanje i razvoj kulturnih resursa (ODAP), državnom telu zaduženom za upravljanje prihodima i uslugama povezanim sa kulturnim dobrima.

Nova organizacija, međutim, neće postati vlasnik spomenika kulture, crkava, manastira niti drugih kulturnih dobara. Vlasništvo ostaje postojećim vlasnicima, dok se zaštita kulturne baštine i dalje uređuje Ustavom Grčke i zakonima o zaštiti arheoloških i istorijskih spomenika.

Za Grčku pravoslavnu crkvu i manastire važno pitanje jeste da li će nova ovlašćenja države uticati na hramove, manastirske komplekse, vizantijske ikone, rukopise, crkvene riznice i nepokretnu imovinu koja ima status zaštićenog kulturnog dobra.

Prema odredbama novog zakona, takva opasnost ne postoji, jer se vlasništvo nad crkvenom imovinom ne prenosi na novu organizaciju. Crkve i manastiri ostaju vlasnici svoje imovine, dok se način njene zaštite i dalje uređuje postojećim propisima.

Šta zakon znači za crkve i manastire u Grčkoj

Brojni hramovi i manastirski kompleksi u Grčkoj imaju dvostruki značaj: oni su mesta na kojima se i dalje služi bogosluženje, ali istovremeno predstavljaju spomenike velike istorijske i umetničke vrednosti. Zbog toga su i do sada za obnovu, konzervaciju, osvetljenje ili postavljanje novih sadržaja bile potrebne saglasnosti crkvenih vlasti i nadležnih službi Ministarstva kulture.

Novi zakon može da donese dodatne mogućnosti za digitalno predstavljanje kulturne baštine, izradu vernih kopija umetničkih dela, razvoj prodajnih prostora u okviru poseta kulturnim lokalitetima i poboljšanje uslova za hodočasnike i turiste.

Ipak, nova organizacija neće moći da raspolaže ikonama, svetim relikvijama, rukopisima ili manastirskom imovinom bez saglasnosti nadležnih crkvenih institucija i bez sprovođenja procedura koje već postoje u oblasti zaštite kulturnih dobara.

Posebna pažnja biće potrebna kada je reč o komercijalnoj upotrebi fotografija, naziva i prikaza crkvenih spomenika. Razlika je između predstavljanja kulturnog značaja nekog hrama ili manastira i korišćenja njegove duhovne i verske simbolike u tržišne svrhe. Zbog toga će biti neophodni jasni ugovori, kontrola sadržaja i poštovanje svetog karaktera crkvenih prostora.

Zašto je pitanje Svete Gore posebno osetljivo

Pitanje Svete Gore ima dodatnu težinu zbog njenog posebnog položaja. Atonska monaška zajednica, poznata kao Sveta Gora, ima ustavom zagarantovan stepen samouprave u okviru grčke države. Njom upravlja Sveta opština, telo koje čine predstavnici dvadeset svetogorskih manastira, dok je u duhovnom pogledu povezana sa Vaseljenskom patrijaršijom u Carigradu.

Svetogorski manastiri samostalno upravljaju svojom imovinom, bibliotekama, arhivima i drevnim riznicama koje sadrže neke od najvrednijih primera pravoslavne umetnosti i hrišćanske kulturne baštine.

Zbog toga nova državna organizacija ne može automatski da preuzme upravljanje svetogorskim manastirima, njihovim riznicama ili prostorima koje posećuju hodočasnici. Svaka eventualna saradnja mora da poštuje poseban pravni položaj Svete Gore, prava manastira na sopstvenu imovinu, odluke Svete opštine i pravila zaštite svetogorskih spomenika.

Novi zakon ipak može da bude koristan u oblastima kao što su digitalizacija starih rukopisa, međunarodno predstavljanje svetogorske baštine, zaštita umetničkih dela i izrada odobrenih kopija dragocenih predmeta.

Najvažnije pitanje jeste pronalaženje ravnoteže između bolje zaštite kulturnog nasleđa i njegovog predstavljanja javnosti, a da se pritom ne ugrozi duhovni i monaški karakter Svete Gore. Ona ne sme postati samo turistička destinacija, već mora ostati ono što vekovima jeste, mesto molitve i monaškog života.

Za Crkvu i Svetu Goru novi zakon ne predstavlja promenu vlasništva nad svetinjama i crkvenom imovinom. On, međutim, otvara mogućnost za nove oblike saradnje države i crkvenih institucija. Njegova stvarna primena zavisiće od budućih odluka, ugovora i stepena poštovanja crkvene samostalnosti.