Duhovna riznica 01.07.2026 | 20:02

OVE TRI NAMIRNICE JAČAJU ORGANIZAM PO NESNOSNIM VRUĆINAMA: Monah Epifanije otkrio šta se obavezno nalazi na svetogorskoj trpezi tokom letnjih meseci

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
OVE TRI NAMIRNICE JAČAJU ORGANIZAM PO NESNOSNIM VRUĆINAMA: Monah Epifanije otkrio šta se obavezno nalazi na svetogorskoj trpezi tokom letnjih meseci
SPC, Printskrin

Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.

Ni tokom najvećih letnjih vrućina svetogorski monasi ne menjaju osnovno pravilo svoje ishrane: jedu jednostavno, umereno i samo ono što je potrebno telu za molitvu, rad i svakodnevni monaški život.

Na Svetoj Gori hrana nikada nije samo pitanje ukusa i uživanja. Ona je deo duhovnog poretka koji se vekovima prenosi među monasima. Svaki obrok ima svoje vreme, meru i smisao, a uzdržavanje od preterivanja smatra se važnim delom podviga.

Kada temperature porastu i kada bi mnogi ljudi potražili osveženje u obilnijoj i težoj hrani, svetogorski monasi ostaju verni jednostavnoj trpezi zasnovanoj na prirodnim namirnicama, postu i zahvalnosti Bogu za ono što imaju.

Letnja trpeza svetogorskih monaha zasniva se na darovima prirode

Ishrana monaha sa Svete Gore vekovima se zasniva na jednostavnim i prirodnim namirnicama. Tri namirnice koje se gotovo uvek mogu naći na svetogorskoj trpezi jesu šumsko voće, pečurke i zelene salate. Monasi ih koriste kao prirodne darove zemlje u različitim obrocima tokom godine.

Posebno mesto imaju proizvodi koje daje zemlja Grčke, jer svetogorski monasi smatraju da kvalitetna i prirodna hrana pomaže čoveku da sačuva zdravlje i snagu za svakodnevne obaveze.

Tokom velikih vrućina prednost imaju laganiji obroci: kuvano povrće, jela od pasulja, sočiva i drugih mahunarki, sveža riba i jednostavne salate. U svetogorskoj kuhinji nema težnje ka raskoši, već ka tome da se od nekoliko kvalitetnih sastojaka napravi ukusan i hranljiv obrok.

Foto: SPC
Trpezarija Manastira Hilandar

 

Otac Epifanije Milopotamoski iz skita Milopotamos pri Velikoj lavri, poznati kuvar sa Svete Gore, isticao je da je najvažniji kvalitet namirnica koje se koriste u pripremi hrane. Prema njegovim rečima, jelo dobija posebnu vrednost kada se priprema sa molitvom i ljubavlju.

- Treba da kuvate sa molitvom na usnama i ljubavlju u srcu, tada će jelo biti i ukusno i zdravo - govorio je otac Epifanije, prenosi portal mountathoslegacy.com.

Umerenost u jelu važnija je od količine hrane

Jedno od najvažnijih pravila svetogorske ishrane jeste da se ne jede mnogo. Monasi ne opterećuju telo preobilnim obrocima, već uzimaju onoliko hrane koliko im je potrebno za život, molitvu i rad.

Ovo pravilo posebno dolazi do izražaja leti, kada visoke temperature zahtevaju lakšu ishranu. Međutim, ni tada cilj nije samo prilagođavanje vremenskim prilikama, već očuvanje duhovne discipline.

U pravoslavnom monaškom životu post nije samo promena jelovnika. On je vreme uzdržanja, molitve i borbe protiv preteranih telesnih želja. Zato se i tokom posta ne traži izgladnjivanje, već mera i razboritost.

Obroci na Svetoj Gori imaju poseban poredak. Hrana se prima sa zahvalnošću, a zajednička trpeza predstavlja i trenutak bratstva među monasima.

Printskrin
Monah Epifanije Milopotamoski iz skita Milopotamos

 

Meso je izostavljeno, a riba ima posebno mesto

Svetogorski monasi ne jedu meso. Umesto njega, kada pravila posta i crkveni poredak dozvoljavaju, na njihovim trpezama nalazi se sveža riba.

Plodovi mora, poput hobotnice i lignji, mogu se naći u određenim periodima posta, jer se u pravoslavnoj tradiciji smatraju dozvoljenom hranom u danima kada se vernici uzdržavaju od mesa i mlečnih proizvoda.

Ipak, ni tada nema preterivanja. Svetogorska trpeza nije usmerena na uživanje u neobičnim jelima, već na zahvalno korišćenje onoga što je priroda ponudila.

Maslinovo ulje ima važno mesto u njihovoj kuhinji, ali se koristi u skladu sa crkvenim pravilima. Prema svetogorskoj tradiciji, postoje dani kada se monasi uzdržavaju od ulja i vina. Druge masnoće, poput putera, margarina i životinjske masti, svetogorski monasi ne koriste u pripremanju hrane.

Tajna ukusa nije u raskoši, već u strpljenju

Iako je svetogorska hrana jednostavna, ona nije bez ukusa. Tajna se nalazi u načinu pripreme i poštovanju namirnica.

Otac Epifanije Milopotamis govorio je da nije završio školu kuvanja niti posedovao diplomu, već je znanje stekao uz starije monahe. Od njih je naučio da se ukusna hrana priprema sa strpljenjem. Posebno je isticao pripremu luka, koji se, prema njegovim rečima, mora dugo i polako pržiti kako bi dobio pravi ukus.

- Što se luk duže prži, to će biti ukusniji. Naučio sam i da je za kuvanje bilo kog jela potrebno strpljenje - govorio je otac Epifanije.

Na Svetoj Gori kuvanje nije samo zanat. Ono je služenje. Monah koji priprema hranu ne misli samo na ukus jela, već i na ljubav kojom će nahraniti svoju bratiju.

Jednostavna hrana bez navika koje opterećuju telo

Svetogorski monasi uglavnom ne jedu slatkiše i ne piju alkohol. Povremeno se na njihovoj trpezi mogu naći jednostavni slatkiši poput halve i lokuma, malo kafe ili vina u određenim prilikama.

Van posta koriste mleko, jaja i sireve, dok se od tih namirnica uzdržavaju tokom postnih dana. Ipak, bez obzira na godišnje doba, osnovno pravilo ostaje isto: hrana treba da bude jednostavna, prirodna i primljena sa zahvalnošću.

Život svetogorskih monaha podseća da čovek ne mora imati mnogo da bi imao dovoljno. Njihova trpeza nije zasnovana na obilju, već na meri, a upravo ta mera vekovima ostaje jedno od važnih pravila pravoslavnog podviga.