Jednostavan, domaći kolač koji se pravi polako, sa strpljenjem, a svaki zalogaj donosi toplinu i radost.
U manastirima, među mirisom voska i tamjana, monahinje čuvaju vekovne tajne svojih kuhinja. Monahinja Atanasija iz manastira Rukumija svoje znanje i strpljenje zapisala je i objavila u nekoliko priručnika za posnu ishranu. Njena ruka, navikla na brigu za zajednicu, zna da i najjednostavniji sastojci, kao što su med, orašasti plodovi i mak, postanu nešto posebno kada se pripremaju polako i sa pažnjom.
Manastirski kolač sa makom i orasima nije samo poslastica za dane posta na vodi; on je trenutak u kojem se sabiraju mir, pažnja i toplina domaćeg rada. Svaka kašika nosi mirnu radost i osećaj da u malim, svakodnevnim stvarima možemo pronaći lepotu i smirenje, baš kao što se i u molitvi svaka reč pažljivo izgovara. Ovaj kolač poziva da se zastane, da se doživi trenutak i da se pažnja preusmeri na ono što hrani više od tela – na strpljenje, mir i jednostavnu radost deljenja.
Sastojci
šolja vode
šolja šećera
šolja meda
100 g mlevenih oraha
100 g maka
vanilin-šećer
2 kašike pekmeza
brašno po potrebi
prašak za pecivo (1 prašak na 500 g brašna)
2 dl šerbet čaja + 2 dl za preliv
Shutterstock/spiegel_ka
Manastirski kolaz sa makom i orasima
Priprema
Najpre napravite 4 dl šerbet čaja i podelite ga na dva dela. Jedan deo ostavite za prelivanje kolača, a u drugi dodajte šolju vode, šećer i med. Dobro promešajte dok se sastojci potpuno ne sjedine. Zatim dodajte mak, orahe, vanilin-šećer i dve kašike pekmeza, pa sve pažljivo sjedinite varjačom. Postepeno dodajte brašno, toliko da dobijete testo gustine kačamaka, koje se lagano odvaja od varjače. Pleh zagrejte u rerni, premažite ga prirodnim voskom i obložite pek papirom, a zatim sipajte pripremljeno testo. Pecite dok kolač ne dobije zlatno-smeđu boju.
Iz knjige „Svetogorski kuvar – Kulinarske priče o svetogorskom životu“ otkrivamo jednostavan recept za posne medenjake na vodi koji zimi mame mirisom i toplinom manastirske trpeze.
Fil od vanile, orasi i šerbet čine desert koji se ne razlikuje od mrsnog, a recept monahinje Atanasije Rašić iz Manastira Rukumija već godinama kruži među domaćicama.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Kirila Jerusalimskog po starom i Svetog Ipatija po novom kalendaru. Katolici slave Svetog proroka Amosa, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez ulja i mleka, a pun badema, oraha, meda i mirisa cimeta – ovaj starinski kolačspaja suve kruške, šljive, kajsije i smokve u raskošnu zimsku poslasticu koja se lako pravi, dugo ostaje sveža i idealna je za dane posta na vodi.
Bez mnogo truda i od sastojaka koje već imate u kući dobija se mekano i mirisno jelo, idealno za dane posta na ulju, kada je potrebna zasitna, a lagana trpeza
Nekada redovan izbor u danima dugih postova, ovaj recept pokazuje kako od skromnih namirnica nastaje topao i hranljiv obrok koji se dugo pamti i lako vraća na trpezu.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima