Na Zadušnice bi trebalo otići u hram, zapaliti sveću za pokoj duša, predati imena upokojenih za pomen i doneti žito na osvećenje.
Danas su Zadušnice - dan u godini kada se verni narod sabira u molitvi za svoje upokojene, sećajući se roditelja, rodbine, prijatelja i svih onih koji su nas napustili, s nadom u vaskrsenje i život večni.
Ovaj dan u pravoslavnoj tradiciji posvećen je pomenima preminulih, a vernici ga obeležavaju odlaskom u crkvu, prisustvom svetoj liturgiji i parastosu, kao i molitvenim sećanjem na bližnje.
Na Zadušnice bi trebalo otići u hram, zapaliti sveću za pokoj duša, predati imena upokojenih za pomen i doneti žito na osvećenje.
Kuvano pšenično zrno - koljivo - simbol je smrti i vaskrsenja jer, kako uči Crkva, zrno koje padne u zemlju i umre donosi novi život. Upravo zato žito zauzima posebno mesto u bogoslužbenom i narodnom običaju ovog dana.
Mnogi vernici danas posećuju i grobove najmilijih, uređuju ih i pale sveće, ali Crkva naglašava da je suština Zadušnica u molitvi i sabranju u hramu. Molitva cele zajednice za upokojene smatra se najvećim darom koji se može prineti onima koji su prešli u večnost.
YT/Djadjina kuhinja
Žito za Zadušnice se tradicionalno kuva od celog zrna
Često se, međutim, postavlja pitanje koja je razlika između slavskog žita i onog koje se priprema za upokojene. Odgovor na to pitanje dao je otac Dejan Krstić:
- Razlika između slavskog žita i onog za upokojene nije dogmatska. Slavsko žito se priprema u čast svetitelja, na primer, Sveti Nikola, i ima karakter proslave. Žito za pokoj se tradicionalno kuva od celog zrna, bez mlevenja, kao snažniji simbol semena koje umire i vaskrsava. Ali svako selo ima i svoj običaj u svemu, pa i pripremi žita. Suština je ista, vera u vaskrsenje.
Jednoj vernici je objasnio i šta raditi sa žitom koje ostane posle Zadušnica.
- Posle osvećenja, žito se jede i deli za pokoj duše. Ne mora se nositi na grob niti ostavljati tamo. To su narodni običaji, ali crkvena praksa je da se podeli ljudima i pojede uz molitvu. Nije poenta u ostavljanju hrane na grobu, nego u molitvi i sećanju - rekao je otac Dejan.
Ova praksa, iako duboko ukorenjena u narodu, često dovodi do zabune među vernicima. Protojerej Dejan Krstić nudi dublje razumevanje značaja molitve i paljenja sveća.
Koljivo nije samo deo običaja, već dubok simbol vaskrsenja i večnog života. Ovo je autentičan način pripreme koji monasi sa Atosa koriste kroz generacije – primeren za prve Zadušnice u 2025. godini.
Zadušnice 14. februara padaju na dan Svetog Trifuna, uoči mesnih poklada i praznika Sretenja Gospodnjeg, pa se molitveno sećanje na upokojene ove godine obeležava u posebno zgusnutom i simboličnom crkvenom okviru.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.
U selu Ljubižda, nakon gotovo tri decenije tišine, raseljeni meštani su se ponovo sabrali oko svog hrama, pretvarajući bogosluženje u snažnu poruku opstanka Srba na Kosovu i Metohiji.
Napustiti Svetu liturgiju bez ozbiljnog razloga smatra se velikim grehom, jer se time pokazuje nemar prema svetinji i prekida zajedništvo u najuzvišenijem trenutku sabranja Crkve.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Otkrijte kako se priprema autentično koljivo iz ćelije Presvete Bogorodice Axion Esti, sa sastojcima koji simbolizuju Vaskrsenje, Carstvo nebesko i večni život.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.
Napustiti Svetu liturgiju bez ozbiljnog razloga smatra se velikim grehom, jer se time pokazuje nemar prema svetinji i prekida zajedništvo u najuzvišenijem trenutku sabranja Crkve.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.