Na Zadušnice bi trebalo otići u hram, zapaliti sveću za pokoj duša, predati imena upokojenih za pomen i doneti žito na osvećenje.
Danas su Zadušnice - dan u godini kada se verni narod sabira u molitvi za svoje upokojene, sećajući se roditelja, rodbine, prijatelja i svih onih koji su nas napustili, s nadom u vaskrsenje i život večni.
Ovaj dan u pravoslavnoj tradiciji posvećen je pomenima preminulih, a vernici ga obeležavaju odlaskom u crkvu, prisustvom svetoj liturgiji i parastosu, kao i molitvenim sećanjem na bližnje.
Na Zadušnice bi trebalo otići u hram, zapaliti sveću za pokoj duša, predati imena upokojenih za pomen i doneti žito na osvećenje.
Kuvano pšenično zrno - koljivo - simbol je smrti i vaskrsenja jer, kako uči Crkva, zrno koje padne u zemlju i umre donosi novi život. Upravo zato žito zauzima posebno mesto u bogoslužbenom i narodnom običaju ovog dana.
Mnogi vernici danas posećuju i grobove najmilijih, uređuju ih i pale sveće, ali Crkva naglašava da je suština Zadušnica u molitvi i sabranju u hramu. Molitva cele zajednice za upokojene smatra se najvećim darom koji se može prineti onima koji su prešli u večnost.
YT/Djadjina kuhinja
Žito za Zadušnice se tradicionalno kuva od celog zrna
Često se, međutim, postavlja pitanje koja je razlika između slavskog žita i onog koje se priprema za upokojene. Odgovor na to pitanje dao je otac Dejan Krstić:
- Razlika između slavskog žita i onog za upokojene nije dogmatska. Slavsko žito se priprema u čast svetitelja, na primer, Sveti Nikola, i ima karakter proslave. Žito za pokoj se tradicionalno kuva od celog zrna, bez mlevenja, kao snažniji simbol semena koje umire i vaskrsava. Ali svako selo ima i svoj običaj u svemu, pa i pripremi žita. Suština je ista, vera u vaskrsenje.
Jednoj vernici je objasnio i šta raditi sa žitom koje ostane posle Zadušnica.
- Posle osvećenja, žito se jede i deli za pokoj duše. Ne mora se nositi na grob niti ostavljati tamo. To su narodni običaji, ali crkvena praksa je da se podeli ljudima i pojede uz molitvu. Nije poenta u ostavljanju hrane na grobu, nego u molitvi i sećanju - rekao je otac Dejan.
Ova praksa, iako duboko ukorenjena u narodu, često dovodi do zabune među vernicima. Protojerej Dejan Krstić nudi dublje razumevanje značaja molitve i paljenja sveća.
Koljivo nije samo deo običaja, već dubok simbol vaskrsenja i večnog života. Ovo je autentičan način pripreme koji monasi sa Atosa koriste kroz generacije – primeren za prve Zadušnice u 2025. godini.
Zadušnice 14. februara padaju na dan Svetog Trifuna, uoči mesnih poklada i praznika Sretenja Gospodnjeg, pa se molitveno sećanje na upokojene ove godine obeležava u posebno zgusnutom i simboličnom crkvenom okviru.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Velike letnje zadušnice nisu samo odlazak na groblje i stari običaj koji se prenosi generacijama – tog dana vernici se kroz molitvu, parastose i milostinju sećaju svojih najbližih.
Otkrijte kako se priprema autentično koljivo iz ćelije Presvete Bogorodice Axion Esti, sa sastojcima koji simbolizuju Vaskrsenje, Carstvo nebesko i večni život.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.