Na Zadušnice bi trebalo otići u hram, zapaliti sveću za pokoj duša, predati imena upokojenih za pomen i doneti žito na osvećenje.
Danas su Zadušnice - dan u godini kada se verni narod sabira u molitvi za svoje upokojene, sećajući se roditelja, rodbine, prijatelja i svih onih koji su nas napustili, s nadom u vaskrsenje i život večni.
Ovaj dan u pravoslavnoj tradiciji posvećen je pomenima preminulih, a vernici ga obeležavaju odlaskom u crkvu, prisustvom svetoj liturgiji i parastosu, kao i molitvenim sećanjem na bližnje.
Na Zadušnice bi trebalo otići u hram, zapaliti sveću za pokoj duša, predati imena upokojenih za pomen i doneti žito na osvećenje.
Kuvano pšenično zrno - koljivo - simbol je smrti i vaskrsenja jer, kako uči Crkva, zrno koje padne u zemlju i umre donosi novi život. Upravo zato žito zauzima posebno mesto u bogoslužbenom i narodnom običaju ovog dana.
Mnogi vernici danas posećuju i grobove najmilijih, uređuju ih i pale sveće, ali Crkva naglašava da je suština Zadušnica u molitvi i sabranju u hramu. Molitva cele zajednice za upokojene smatra se najvećim darom koji se može prineti onima koji su prešli u večnost.
YT/Djadjina kuhinja
Žito za Zadušnice se tradicionalno kuva od celog zrna
Često se, međutim, postavlja pitanje koja je razlika između slavskog žita i onog koje se priprema za upokojene. Odgovor na to pitanje dao je otac Dejan Krstić:
- Razlika između slavskog žita i onog za upokojene nije dogmatska. Slavsko žito se priprema u čast svetitelja, na primer, Sveti Nikola, i ima karakter proslave. Žito za pokoj se tradicionalno kuva od celog zrna, bez mlevenja, kao snažniji simbol semena koje umire i vaskrsava. Ali svako selo ima i svoj običaj u svemu, pa i pripremi žita. Suština je ista, vera u vaskrsenje.
Jednoj vernici je objasnio i šta raditi sa žitom koje ostane posle Zadušnica.
- Posle osvećenja, žito se jede i deli za pokoj duše. Ne mora se nositi na grob niti ostavljati tamo. To su narodni običaji, ali crkvena praksa je da se podeli ljudima i pojede uz molitvu. Nije poenta u ostavljanju hrane na grobu, nego u molitvi i sećanju - rekao je otac Dejan.
Ova praksa, iako duboko ukorenjena u narodu, često dovodi do zabune među vernicima. Protojerej Dejan Krstić nudi dublje razumevanje značaja molitve i paljenja sveća.
Koljivo nije samo deo običaja, već dubok simbol vaskrsenja i večnog života. Ovo je autentičan način pripreme koji monasi sa Atosa koriste kroz generacije – primeren za prve Zadušnice u 2025. godini.
Zadušnice 14. februara padaju na dan Svetog Trifuna, uoči mesnih poklada i praznika Sretenja Gospodnjeg, pa se molitveno sećanje na upokojene ove godine obeležava u posebno zgusnutom i simboličnom crkvenom okviru.
U besedi za sredu 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na čudesno javljanje koje je ujedinilo hrišćane i nevernike pred Julijanom Odstupnikom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetе mučenike Hrisanta i Dariju po starom i Svetu Mariju Egipćanku po novom kalendaru. Katolici slave Svetog Huga iz Grenobla, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Otkrijte kako se priprema autentično koljivo iz ćelije Presvete Bogorodice Axion Esti, sa sastojcima koji simbolizuju Vaskrsenje, Carstvo nebesko i večni život.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
U besedi za sredu 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na čudesno javljanje koje je ujedinilo hrišćane i nevernike pred Julijanom Odstupnikom.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.