Ova praksa, iako duboko ukorenjena u narodu, često dovodi do zabune među vernicima. Protojerej Dejan Krstić nudi dublje razumevanje značaja molitve i paljenja sveća.
U srpskom narodu uvreženo je mišljenje da se sveće za zdravlje i spasenje živih pale gore, dok se za pokoj duše umrlih pale dole. Međutim, ovaj običaj, iako duboko ukorenjen, nije u saglasnosti sa temeljnim verovanjem pravoslavnih hrišćana o večnom životu. Pravilo o paljenju sveća u različitim nivoima ne odražava suštinu pravoslavne teologije, već je deo narodnog predanja koje se prenosilo s generacije na generaciju, zasnovano na pretpostavkama, predubeđenjima, simbolici i praktičnim potrebama.
Shutterstock
Otac Dejan ističe da je važno za koga se molimo i kome smo sveću namenili, nebitno je gde će sveća fizički da stoji
Protojerej Dejan Krstić, rektor Niške bogoslovije, osvrnuo se na ovaj običaj i osvetlio njegovo pravo značenje u duhu pravoslavnog učenja:
- U našem narodu je ostao običaj da gore pale sveće za žive, a dole za mrtve. To što se sveće pale dole ima neku simboliku, kao kad odete na grob, pa se onda sagnete da biste dole zapalili sveću. Po toj analogiji, ljudi dole pale sveće za upokojene - kaže otac Dejan, a potom kroz lično iskustvo dalje rasvetljava jednu od najvećih dilema vernika:
- Kada sam bio u Ostrogu, tamo su samo neke ploče, i voštane sveće se lepe na te ploče. Na istoj mermernoj ploči palite i za žive i za mrtve. Prosto, u Bogu su svi živi. U Bogu nema mrtvih. Bitna je vaša molitva i za koga ćete vi da namenite tu sveću - kaže protojerej Dejan Krstić za “Žive reči”, a potom naglašava:
- Važno je za koga ćete Bogu da se pomolite – da li za nečije zdravlje i spasenje, ili za pokoj duše pokojnih. A to gde će fizički da stoji ta sveća, nebitno je. Mi hrišćani verujemo u Boga, koji je Bog živih. Svi smo mi živi u Bogu i pred Bogom. On nas svojom silom održava u postojanju. Tako da, nemojte se opterećivati i zbunjivati time. Bitna je molitva i bitno je za koga namenite tu sveću.
Reči protojereja Dejana Krstića jasno otkriva istinu koju često zaboravljamo. U Bogu nema podela između živih i umrlih, jer su svi u Njegovom prisustvu – večno živi. Ono što je zaista važno jeste naša molitva i kome je ona namenjena.
Prostor predviđen za paljenje sveća pri crkvama često je podeljen na dva nivoa, ne zbog odvajanja živih od upokojenih, već iz praktičnih razloga. Na taj način omogućeno je da u tom zaklonitom prostoru istovremeno gori više sveća, pružajući svakom verniku priliku da izrazi svoju molitvu i prinese Bogu svoje zahteve i zahvalnosti. U Bogu, svi su živi, i svaka sveća, bilo da gori gore ili dole, postaje simbol večne svetlosti i nade.
Kum je svedok pred Bogom, posrednik između živih i mrtvih predaka i neko, kao posrednik između čoveka i Gospoda, treba da vodi računa o duhovnom uzdignuću onoga koga krsti.
Kroz istoriju se prepliću ljubav i tragedija, a u središtu jedne od najznačajnijih priča stoji manastir Ljubostinja. Njegove relikvije neprocenjive vrednosti postale su meta neviđenog razbijništva.
Libanski narod se suočava sa neprestanim bombardovanjem i gubitkom sigurnosti, dok otac Justin iz Crkve Svetog Đorđa u prestonici Libana, opisuje bezizlaznost situacije i apeluje na molitvu za mir.
Na dan posvećen onima koji su okončali svoj ovozemaljski život, kroz liturgije i tihe molitve, vernici se sećaju svojih bližnjih i pronalaze utehu u veri u vaskrsenje i večni život.
Podnaslov: U celosti prenosimo rukom pisano svedočanstvo Borjanke Vraneš, rođene Savić, o Božijem daru koji je dva veka pratio njenu porodicu – od Stare Hercegovine i Istočne Bosne, kroz gubitke i stradanja, sve do Tumana, gde i danas donosi veru i utehu.
Verni narod se sabrao u Hramu Svete prepodobne Paraskeve, dok je mitropolit mileševski Atanasije pozivao vernike da u kriznim vremenima jačaju u veri i predaju Gospodu svoje misli i dela.
Sigurno ste mnogo puta čuli kako neko od vaših poznanika za nekog kaže „ma to je metuzalem“, misleći na stariju osobu, ali sigurno niste imali podatak zašto se baš taj termin koristi i – ko ili šta je bio „metuzalem“?
Na praznik Prenosa moštiju Svetog prvomučenika Stefana, poglavar Srpske pravoslavne crkve pred vernicima u Slancima pozvao na smirenje, jedinstvo i ljubav prema bližnjima i neprijateljima.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Podnaslov: U celosti prenosimo rukom pisano svedočanstvo Borjanke Vraneš, rođene Savić, o Božijem daru koji je dva veka pratio njenu porodicu – od Stare Hercegovine i Istočne Bosne, kroz gubitke i stradanja, sve do Tumana, gde i danas donosi veru i utehu.
Sigurno ste mnogo puta čuli kako neko od vaših poznanika za nekog kaže „ma to je metuzalem“, misleći na stariju osobu, ali sigurno niste imali podatak zašto se baš taj termin koristi i – ko ili šta je bio „metuzalem“?
Sigurno ste mnogo puta čuli kako neko od vaših poznanika za nekog kaže „ma to je metuzalem“, misleći na stariju osobu, ali sigurno niste imali podatak zašto se baš taj termin koristi i – ko ili šta je bio „metuzalem“?
Dok je plamen uništavao okolinu crkve u Patrasu, hram i mošti svetitelja iz 20. veka ostali su neoštećeni – meštani tvrde da je u pitanju čudotvorna intervencija Svetog Gervazija.
Poziv na zajedničku molitvu muslimana u centru grada izazvao je burne reakcije i zabrinutost vlasti zbog mogućeg narušavanja verskog mira u jednom od najosetljivijih područja Hercegovine.