Ova praksa, iako duboko ukorenjena u narodu, često dovodi do zabune među vernicima. Protojerej Dejan Krstić nudi dublje razumevanje značaja molitve i paljenja sveća.
U srpskom narodu uvreženo je mišljenje da se sveće za zdravlje i spasenje živih pale gore, dok se za pokoj duše umrlih pale dole. Međutim, ovaj običaj, iako duboko ukorenjen, nije u saglasnosti sa temeljnim verovanjem pravoslavnih hrišćana o večnom životu. Pravilo o paljenju sveća u različitim nivoima ne odražava suštinu pravoslavne teologije, već je deo narodnog predanja koje se prenosilo s generacije na generaciju, zasnovano na pretpostavkama, predubeđenjima, simbolici i praktičnim potrebama.
Shutterstock
Otac Dejan ističe da je važno za koga se molimo i kome smo sveću namenili, nebitno je gde će sveća fizički da stoji
Protojerej Dejan Krstić, rektor Niške bogoslovije, osvrnuo se na ovaj običaj i osvetlio njegovo pravo značenje u duhu pravoslavnog učenja:
- U našem narodu je ostao običaj da gore pale sveće za žive, a dole za mrtve. To što se sveće pale dole ima neku simboliku, kao kad odete na grob, pa se onda sagnete da biste dole zapalili sveću. Po toj analogiji, ljudi dole pale sveće za upokojene - kaže otac Dejan, a potom kroz lično iskustvo dalje rasvetljava jednu od najvećih dilema vernika:
- Kada sam bio u Ostrogu, tamo su samo neke ploče, i voštane sveće se lepe na te ploče. Na istoj mermernoj ploči palite i za žive i za mrtve. Prosto, u Bogu su svi živi. U Bogu nema mrtvih. Bitna je vaša molitva i za koga ćete vi da namenite tu sveću - kaže protojerej Dejan Krstić za “Žive reči”, a potom naglašava:
- Važno je za koga ćete Bogu da se pomolite – da li za nečije zdravlje i spasenje, ili za pokoj duše pokojnih. A to gde će fizički da stoji ta sveća, nebitno je. Mi hrišćani verujemo u Boga, koji je Bog živih. Svi smo mi živi u Bogu i pred Bogom. On nas svojom silom održava u postojanju. Tako da, nemojte se opterećivati i zbunjivati time. Bitna je molitva i bitno je za koga namenite tu sveću.
Reči protojereja Dejana Krstića jasno otkriva istinu koju često zaboravljamo. U Bogu nema podela između živih i umrlih, jer su svi u Njegovom prisustvu – večno živi. Ono što je zaista važno jeste naša molitva i kome je ona namenjena.
Prostor predviđen za paljenje sveća pri crkvama često je podeljen na dva nivoa, ne zbog odvajanja živih od upokojenih, već iz praktičnih razloga. Na taj način omogućeno je da u tom zaklonitom prostoru istovremeno gori više sveća, pružajući svakom verniku priliku da izrazi svoju molitvu i prinese Bogu svoje zahteve i zahvalnosti. U Bogu, svi su živi, i svaka sveća, bilo da gori gore ili dole, postaje simbol večne svetlosti i nade.
Kum je svedok pred Bogom, posrednik između živih i mrtvih predaka i neko, kao posrednik između čoveka i Gospoda, treba da vodi računa o duhovnom uzdignuću onoga koga krsti.
Kroz istoriju se prepliću ljubav i tragedija, a u središtu jedne od najznačajnijih priča stoji manastir Ljubostinja. Njegove relikvije neprocenjive vrednosti postale su meta neviđenog razbijništva.
Libanski narod se suočava sa neprestanim bombardovanjem i gubitkom sigurnosti, dok otac Justin iz Crkve Svetog Đorđa u prestonici Libana, opisuje bezizlaznost situacije i apeluje na molitvu za mir.
Na dan posvećen onima koji su okončali svoj ovozemaljski život, kroz liturgije i tihe molitve, vernici se sećaju svojih bližnjih i pronalaze utehu u veri u vaskrsenje i večni život.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od Subota duša u Grčkoj, Roditeljskih subota u Rusiji, do Zadušnica u Srbiji – običaji pokazuju kako molitva i dobročinstvo povezuju žive i one koji su prešli u večnost.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.