Shutterstock/forttonU subotu 5. oktobra su zadušnice, pa se očekuju gužve na grobljima
Na dan posvećen onima koji su okončali svoj ovozemaljski život, kroz liturgije i tihe molitve, vernici se sećaju svojih bližnjih i pronalaze utehu u veri u vaskrsenje i večni život.
Miholjske zadušnice zauzimaju posebno mesto u kalendaru Srpske pravoslavne crkve, pružajući vernicima priliku da se pomole za duše svojih bližnjih koji više nisu među nama. One se obeležavaju prve subote pred Mitrovdan, kada crkve širom zemlje ispunjavaju molitve, svetlost sveća i miris tamjana, u znak sećanja na one koji su prešli iz ovog života u večnost.
Srpska pravoslavna crkva obeležava Zadušnice četiri puta godišnje: Zimske, Prolećne, Letnje i Miholjske zadušnice. Ovi posebni dani, raspoređeni kroz crkvenu godinu, pružaju vernicima mogućnost da se kroz molitve i liturgije redovno sećaju svojih upokojenih bližnjih, moleći se za njihov mir i spokoj u večnom životu.
matej kastelic / Panthermedia / Profimedia
Na Zadušnice obilazimo grobove naših najmilijih i molimo se za spokoj njihovih duša
Na ovaj sveti dan, vernici posećuju grobove svojih najbližih, pale sveće i sklopljenih ruku mole se za spokoj njihovih duša. Međutim, neki su daleko od grobova svojih predaka, pa nisu u mogućnosti da ih posete. Ipak, i za njih postoji uteha — dovoljno je da se u tišini i smirenju srca pomole za spokoj svojih upokojenih bližnjih, koristeći reči Molitve za upokojene, kao simbol neprekinute veze ljubavi i molitve koja nadilazi udaljenost i vreme.
U ovaj sveti dan, svi koji su izgubili nekog dragog osećaju snažnu potrebu da ponovo probude sećanje, tugu, ali i nadu u vaskrsenje i večni život. Smirene duše vernika se okreću nebu, tražeći utehu u mislima o milosti Božijoj i beskonačnoj ljubavi koja nadilazi granice vremena i prostora
Zadušnice su vreme kada se svi zajedno, kroz molitve i liturgiju, prisećamo da smrt nije kraj, već prelaz u život večni. Ove molitve su svetionici nade i vere da su naši voljeni usnuli sa Hristom i da će, po Njegovoj volji, vaskrsnuti na novi život u Carstvu Nebeskom. Verujući u tu istinu, molitva za upokojene osvetljava put našim dušama i čuva nas u veri da su oni, za koje danas palimo sveće, sada na mestu mira, gde nema bola ni patnje.
youtube/printscreen/Kosovo Online
Miholjske zadušnice se uvek obeležavaju prve subote pred Mitrovdan
Jedna od najdubljih molitava koje se izgovaraju na Miholjske zadušnice, Molitva za upokojene, podseća nas na snagu Božijeg milosrđa:
"Pomeni, Gospode, oce i braću, majke i sestre naše
usnule u nadi na vaskrsenje u život večni,
i sve upokojene u pobožnosti i veri,
i oprosti im svako sagrešenje,
hotimično i nehotimično,
što sagrešiše rečju, ili delom, ili mišlju.
Useli ih u mesta svetla,
u mesta svežine, u mesta odmora,
odakle odbeže svaka muka, žalost i uzdisanje,
gde gledanje lica tvoga
veseli sve od veka svete tvoje.
Daruj im carstvo tvoje
i učešće u neiskazanim i večnim tvojim dobrima,
i naslađivanje u tvom beskonačnom
i blaženom životu.
Jer si ti život, i vaskrsenje
i pokoj usnulih slugu tvojih,
Hriste, Bože naš,
i tebi slavu uznosimo
sa bespočetnim tvojim Ocem
i presvetim, i blagim,
i životvornim tvojim Duhom,
sada i uvek i u vekove vekova. Amin."
U svetlosti ove molitve, Zadušnice nas pozivaju da se ne predajemo očaju, već da se molimo za svoje bližnje, da im poželimo mir, olakšanje i da se sa njima ponovo sretnemo u nebeskom Carstvu. Ovaj praznik je ujedno i podsetnik za sve nas koji živimo na važnost ljubavi, praštanja i vere, koje jedine ostaju kao veza između svetova. Na Miholjske zadušnice, svaki upaljeni plamen sveće svetli kao simbol života koji ne jenjava, kao tiha molitva koja uzdiže duše naših najmilijih ka večnom spokojstvu.
Po učenju Svetog Jovana Zlatoustog „samo, Bože sačuvaj, ako si bolestan ili ako što postradaš. Ali inače nemoj izlaziti, jer ako izađeš pre završetka, podoban si Judi, koji je izašao sa Tajne večere, gdje behu za trpezom Spasitelj sa apostolima, i otišao je i prodao Hrista".
Manastirska trpezarija na veliki pravoslavni praznik obogaćena je vrednom umetnošću, koja nosi priče predaka. Ove tkanine ne samo da ukrašavaju prostor, već i jačaju duhovne veze među monasima.
Ova praksa, iako duboko ukorenjena u narodu, često dovodi do zabune među vernicima. Protojerej Dejan Krstić nudi dublje razumevanje značaja molitve i paljenja sveća.
Od srebroljublja i gordosti do neblagodarnosti i ravnodušnosti, svetogorski starac nabraja ponašanja koja se lako prikriju iza svakodnevnih navika, a čoveka mogu udaljiti od Boga i drugih ljudi.
U besedi za četvrtak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega zemaljska dobra ne mogu da daju trajnu sitost i zašto je prava glad ona koja vodi ka Bogu.
Ovaj dan nosi sa sobom duhovnu snagu i važnost tradicije koja nas povezuje sa našim predcima. Protođakon Ljubomir Ranković ističe važna pravila koja nas vode ka ispravnom obeležavanju ovog dana, posvećenog upokojenima.
Na Mitrovdanske zadušnice vernici se sabiraju u molitvi za svoje upokojene, a paroh budvanski otac Slobodan Lukić podseća da pravu vrednost ovog dana ne čine običaji ni sujeverje, već molitva, liturgija i sećanje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnu Teodoru Aleksandrijsku po starom kalendaru, dok se po novom praznuju Sveta prvomučenica Tekla i Sveti Siluan Atonski. Katolička crkva obeležava Gospu od Otkupljenja, dok Jevreji i muslimani nemaju veći praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenice Minodoru, Mitrodoru i Nimfodoru po starom kalendaru, dok se po novom obeležava Začeće Svetog Jovana Krstitelja. Katolička crkva obeležava Svetog Pija iz Pietrelčine, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veliki praznik.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.