On je krštavao ljude u reci Jordan, govoreći im da ih on krsti vodom, a da za njim "ide onaj koji će ih krstiti Duhom Svetim i ognjem“.
Danas je za SPC i njene vernike veliki dan, dan kada se po crkvenom kalendaru obeležava Začeće svetog Jovana Preteče i Krstitelja. Ovoga dana proslavlja se milost, čudo i mudrost Božija. Milost prema pobožnim i pravednim roditeljima Svetog Jovana - starcu Zahariji i starici Jelisaveti, koji su celog života želeli i od Boga prosili jedno dete. Čudo začeća Jovanova u prestareloj utrobi Jelisavetinoj; i mudrost u domostrojiteljstvu ljudskoga spasenja.
Jer, sa Jovanom Bog je imao naročito velike namere, naime, da on bude prorok i Preteča Hristu Gospodu, koji je u hrišćanstvu, Spasitelj sveta. Preko svojih anđela, Bog je objavio rođenje Isaka od bezdetne Sare, i Samsona od bezdetnog Manoja i njegove žene, i Jovana Preteče od bezdetnih, Zaharije i Jelisavete.
Preko svojih anđela, Bog je objavljivao rođenje onih, s kojima je imao naročite namere. Postavlja se pitanje, kako su stariji roditelji mogli da dobiju dete.
Printscreen
starac Zaharije i starica Jelisaveta
"Ako je ko ljubopitljiv da to zna, neka ne pita o tome ni ljude, jer ljudi to ne znaju, ni prirodne zakone, jer to je iznad prirodnih zakona, nego neka obrati pogled svoj na silu Svemogućega Boga, koji je iz ništa stvorio sav svijet, i koji za stvaranje prvoga čovjeka, Adama, nije potrebovao nikakve roditelje, ni stare ni mlade. Mesto ljubopitstva odajmo hvalu Bogu, koji nam često javlja moć i milost i mudrost Svoju mimo prirodnih zakona, u koje okovani mi bismo, bez naročitih čudesa Božjih, pali u očajanje i Bogozaborav".
Prema predanju, kada je Jelisaveta ostala trudna, Zaharije je zanemeo. Kada se rodio Preteča, od njegovog oca Zaharija je zatraženo da na pločici napiše ime deteta i kada je on napisao sinovljevo ime, istog časa je progovorio.
Kao mlad, Jovan je otišao u pustinju gde se hranio korenjem i divljim medom. U propovedima je kritikovao moralno posrnuće svojih savremenika, pozivajući ih da se pokaju i vrate životu po Božijim zakonima.
On je krštavao ljude u reci Jordan, govoreći im da ih on krsti vodom, a da za njim "ide onaj koji će ih krstiti Duhom Svetim i ognjem“.
Jovana Preteču je pogubio judejski kralj Irod. Jevanđelista Luka poželeo je da prenese telo Jovanovo iz Sevastije, gde je veliki prorok i posečen u Antiohiju. Međiutim, uspeo je samo da dobije i prenese jednu ruku koja se u Antiohiji čuvala do desetog veka, pa je posle prenesena u Carigrad, odakle je i nestala u vreme Turaka.
Protođakon Ljubomir Ranković objašnjava da svako snosi posledice svojih grehova, ali da postoji način za otkupljenje kroz pokajanje, ispovest i milostinju, čime možemo pomoći i svojim precima.
U misli za 15. četvrtak po Pedesetnici, Sveti Teofan nam poručuje da je u srcu svake osobe usađeno duboko osećanje za Božansko, koje nas neprekidno vuče ka Gospodu. U evanđelju po Marku (Mk. 6,33) opisuje se, podseća, trenutak kada se narod okuplja oko Isusa, vođen potrebom za duhovnim ispunjenjem. Ova scena, u kojoj Isus hrani pet hiljada ljudi, oslikava kako Božanska prisutnost deluje na ljude, probuđujući u njima skrivenu glad za nečim višim.
Sveti Teofan je u svojoj misli za 15. subotu po Pedesetnici, poručuje da su ljubav i moralna odgovornost temelj ljudskog postojanja. Njegove misli podstiču nas da budemo svesni kako greh i bezakonje hladne ljubav i umanjuju našu sposobnost da se povezujemo jedni s drugima. On nas poziva da se borimo protiv sebičnosti i egoizma koji su koreni mnogih problema u društvu. Kroz lične izbore, kao što su odricanje od sebičnih želja i pružanje ljubavi drugima, možemo doprineti stvaranju boljeg sveta.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Što se tiče smrti beba, dece i uopšte moralno čistih mladića i devojaka, sveti oci dele mišljenje, ističe, da ih Bog uzima znajući da će u budućem oni voditi grešan život, izgubiti čistotu i lišiti se večnog života.
Svetac takođe upućuje na ozbiljan problem – postojanje prvorodnog greha. Iako detinjstvo u svom početku može delovati kao čist period života, sveti Teofan nas podseća da greh, iako skriven u početku, postepeno izlazi na površinu i menja našu prirodu. Ovaj proces nije pitanje slučajnosti, već, kako svetac objašnjava, deo naše slobode i odgovornosti. Greh nije nešto što nas neizbežno mora odvesti u propast, već nešto sa čim se moramo boriti.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".