Ako roditelji nisu venčani, oni čine prema hrišćanstvu greh, i tada je čak poželjno dete i krstiti jer se samim činom krštenja sa deteta spiraju i grehovi predaka.
Krštenje deteta jedan je od najvažnijih dana za svaku porodicu, a malo ljudi zna da i dete rođeno u vanbračnoj zajednici, koje su u Srbiji sve češće, može bez bilo kakvih problema biti kršteno.
Pravoslavlje po ovom pitanju ima jasan stav - ničija vera ne sme zavisiti od tuđih odluka, a takođe, prema hrišćanstvu, roditelji na krštenju nemaju nikakvu versku ulogu. Oni su tu samo kao posmatrači.
To je potvrdio i otac Ljuba Ranković odgovarajući na pitanje jednog čoveka koji je imao dilemu može li da krsti svoje dete koje je rođeno izvan braka.
- Da, to je jedan od najgorih mogućih načina da se i roditelji nateraju da se venčaju. To nema veze sa krštenjem! Čuo sam i sam da to neki uslovljavaju. Eto zbog raznih mogućih principa treba dete da ostane nekršteno?! Dete ima svoje neprikosnoveno pravo preko svog kuma da se krsti.
Profimedia
Krštenje deteta
U stvari, za krštenje deteta uopšte nisu potrebni roditelji. Najprostije zato što oni nikako ne učestvuju u Svetoj tajni krštenja nego su samo posmatrači. Tu je najbitniji kum kao duhovni otac i kuma kao duhovna majka, i oni bi morali da ispunjavaju sve kanonske uslove za krštenje deteta. Bračni status roditelja nema nikakve veze sa krštenjem njihovog deteta - pročuio je otac Ljuba ovom čoveku koju mu je pitanje postavio preko sajta Svetosavlje.
Kao što je otac Ljuba rekao, roditelji ne moraju biti venčani, a mi dodajemo ni kršteni, ali kum (ili kuma) mora. On činom krštenja postaje duhovni roditelj deteta koga krsti i on mora biti kršten. Naime, smatra se da neko ko nije deo hrišćanske zajednice ne može biti ni duhovni garant crkvi da će deca koju su držali na krštenju, biti vaspitavana u hrišćanskoj veri.
Privatna arhiva
Krštenje
Ako roditelji nisu venčani, oni čine prema hrišćanstvu greh, i tada je čak poželjno dete i krstiti jer se samim činom krštenja sa deteta priraju i grehovi predaka.
Protođakon Ljubomir Ranković objašnjava da svako snosi posledice svojih grehova, ali da postoji način za otkupljenje kroz pokajanje, ispovest i milostinju, čime možemo pomoći i svojim precima.
Kum je svedok pred Bogom, posrednik između živih i mrtvih predaka i neko, kao posrednik između čoveka i Gospoda, treba da vodi računa o duhovnom uzdignuću onoga koga krsti.
Ovaj deo crkvenog kanona izaziva brojne kontroverze i smatra se prevaziđenim, ali kako bi se ovo pravilo bolje razumelo, treba u obzir uzeti i vremenski kontekst u kojem je doneto i kojem nije cilj bio da uvredi ili diskriminiše ženu, već upravo da je zaštiti.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
Protojerej Dušan Kolundžić ističe da se iza naizgled razigranog običaja krije snažna poruka o ljubavi, oproštaju i ponovnom vezivanju porodice, koja ove dane čini jednim od najdubljih trenutaka srpskog duhovnog kalendara.
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
Nakon što je bivši fudbaler fizički napadnut u beogradskom tržnom centru, duhovnik Manastira Pokajnica progovara o savremenoj navici da se sudi i presuđuje drugima, podsećajući da pravda pripada Bogu, a ne javnom mnjenju.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Crkva preporučuje supružnicima da se u dane posta, uz međusobnu saglasnost, uzdrže od telesnih odnosa, kako bi se bračna ljubav privremeno usmerila ka duhovnom zajedništvu i molitvi.