Ako roditelji nisu venčani, oni čine prema hrišćanstvu greh, i tada je čak poželjno dete i krstiti jer se samim činom krštenja sa deteta spiraju i grehovi predaka.
Krštenje deteta jedan je od najvažnijih dana za svaku porodicu, a malo ljudi zna da i dete rođeno u vanbračnoj zajednici, koje su u Srbiji sve češće, može bez bilo kakvih problema biti kršteno.
Pravoslavlje po ovom pitanju ima jasan stav - ničija vera ne sme zavisiti od tuđih odluka, a takođe, prema hrišćanstvu, roditelji na krštenju nemaju nikakvu versku ulogu. Oni su tu samo kao posmatrači.
To je potvrdio i otac Ljuba Ranković odgovarajući na pitanje jednog čoveka koji je imao dilemu može li da krsti svoje dete koje je rođeno izvan braka.
- Da, to je jedan od najgorih mogućih načina da se i roditelji nateraju da se venčaju. To nema veze sa krštenjem! Čuo sam i sam da to neki uslovljavaju. Eto zbog raznih mogućih principa treba dete da ostane nekršteno?! Dete ima svoje neprikosnoveno pravo preko svog kuma da se krsti.
Profimedia
Krštenje deteta
U stvari, za krštenje deteta uopšte nisu potrebni roditelji. Najprostije zato što oni nikako ne učestvuju u Svetoj tajni krštenja nego su samo posmatrači. Tu je najbitniji kum kao duhovni otac i kuma kao duhovna majka, i oni bi morali da ispunjavaju sve kanonske uslove za krštenje deteta. Bračni status roditelja nema nikakve veze sa krštenjem njihovog deteta - pročuio je otac Ljuba ovom čoveku koju mu je pitanje postavio preko sajta Svetosavlje.
Kao što je otac Ljuba rekao, roditelji ne moraju biti venčani, a mi dodajemo ni kršteni, ali kum (ili kuma) mora. On činom krštenja postaje duhovni roditelj deteta koga krsti i on mora biti kršten. Naime, smatra se da neko ko nije deo hrišćanske zajednice ne može biti ni duhovni garant crkvi da će deca koju su držali na krštenju, biti vaspitavana u hrišćanskoj veri.
Privatna arhiva
Krštenje
Ako roditelji nisu venčani, oni čine prema hrišćanstvu greh, i tada je čak poželjno dete i krstiti jer se samim činom krštenja sa deteta priraju i grehovi predaka.
Protođakon Ljubomir Ranković objašnjava da svako snosi posledice svojih grehova, ali da postoji način za otkupljenje kroz pokajanje, ispovest i milostinju, čime možemo pomoći i svojim precima.
Kum je svedok pred Bogom, posrednik između živih i mrtvih predaka i neko, kao posrednik između čoveka i Gospoda, treba da vodi računa o duhovnom uzdignuću onoga koga krsti.
Ovaj deo crkvenog kanona izaziva brojne kontroverze i smatra se prevaziđenim, ali kako bi se ovo pravilo bolje razumelo, treba u obzir uzeti i vremenski kontekst u kojem je doneto i kojem nije cilj bio da uvredi ili diskriminiše ženu, već upravo da je zaštiti.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U razmišljanju za petak četvrte sedmice po Vaskrsu, veliki duhovnik 19. Veka jasno poručuje: Hristos je Početak, a Crkva Njegov sled. Ko god pokušava da menja taj poredak, gubi put spasenja.
Oni su bili muž i žena, koji su dvadeset dana nakon venčanja, za vreme vladavine Dioklecijana, izvedeni pred sud, pred tivaidskog namesnika Ariana, zbog hrišćanske vere.
U Beogradu je otvorena postavka „Služitelj mira i ljubavi“ povodom 80 godina od upokojenja Svetog Dositeja Vasića, duhovnog gorostasa koji je verom i hrabrošću ostao uz narod i Crkvu u najmračnijim vremenima.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Svetu tajnu krštenja ustanovio je sam Isus Hrist, rekavši svim učenicima: "Idite i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha", a i dao je sam primer krstivši se na reci Jordan.
U razmišljanju za petak četvrte sedmice po Vaskrsu, veliki duhovnik 19. Veka jasno poručuje: Hristos je Početak, a Crkva Njegov sled. Ko god pokušava da menja taj poredak, gubi put spasenja.
Neprimereno topli tonovi u izjavama pojedinih pravoslavnih jerarha upućenih novom papi, izazvali su buru među vernicima i teolozima, koji sve glasnije upozoravaju na opasnost od zamućivanja identiteta i odstupanja od Svetog Predanja.
U manastiru Devič na Kosmetu, gde počivaju mošti Svetog Joanikija, zabeleženo je svedočanstvo iz Prvog svetskog rata koje je ostavio Sveti Nikolaj Žički – o tome kako se Božija pravda sručila na ruku podignutu protiv svetinje.
Ove crkve svedoče o različitosti izraza hrišćanske vere kroz vreme i prostor. Bilo da su uklesane u stenu, sagrađene od kostiju ili skrivene u drvetu, sve one predstavljaju mesto susreta čoveka sa Bogom – u tišini, divljenju i molitvi.