NIKAD OVO DETETU NE SMETE OBUĆI ZA KRŠTENJE: Sveštenik o tajni broja osam u hrišćanstvu
Pre pada, naši praroditelji, Adam i Eva, bili su obučeni u netaknute odeće čistote, svetlosti i slave, kaže otac Jov.
Pre pada, naši praroditelji, Adam i Eva, bili su obučeni u netaknute odeće čistote, svetlosti i slave, kaže otac Jov.
Krštenje deteta je prva Sveta tajna u pravoslavnoj crkvi, koja simbolizuje duhovno rođenje, ulazak u crkvenu zajednicu i početak života u Hristu.
Kum nije samo svedok obreda, već duhovni roditelj deteta.
Otac Saša je u nekoliko rečenica, kratko i precizno objasnio koji je to najbolji period za krštenje deteta, navodeći prednosti toga.
Molitva u osmi dan po rođenju - znamenje, je ujedno i dan kada se detetu daje ime.
Svetu tajnu krštenja ustanovio je sam Isus Hrist, rekavši svim učenicima: "Idite i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha", a i dao je sam primer krstivši se na reci Jordan.
Ponekad je obačajno pravo jače i od pozitivnih državnih, pa i crkvenih zakona. Tako je i sa kumstvom, objasnio je otac Dušan.
Ako roditelji nisu venčani, oni čine prema hrišćanstvu greh, i tada je čak poželjno dete i krstiti jer se samim činom krštenja sa deteta spiraju i grehovi predaka.
Ovaj deo crkvenog kanona izaziva brojne kontroverze i smatra se prevaziđenim, ali kako bi se ovo pravilo bolje razumelo, treba u obzir uzeti i vremenski kontekst u kojem je doneto i kojem nije cilj bio da uvredi ili diskriminiše ženu, već upravo da je zaštiti.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.