Ovaj deo crkvenog kanona izaziva brojne kontroverze i smatra se prevaziđenim, ali kako bi se ovo pravilo bolje razumelo, treba u obzir uzeti i vremenski kontekst u kojem je doneto i kojem nije cilj bio da uvredi ili diskriminiše ženu, već upravo da je zaštiti.
Krštenje deteta je veliki dan za svaku porodicu, ali u hrišćanstvu postoji jedno pravilo - ako se dete krštava pre navršenog 40. dana života, majka ne može da prisustvuje ovom činu. Naime, žena se u prvih 40 dana od porođaja smatra "nečistom" i ne može da ulazi u crkvu i prisutvuje bilo kom obredu koji se u njoj obavlja.
Ovaj deo crkvenog kanona izaziva brojne kontroverze i smatra se prevaziđenim, ali kako bi se ovo pravilo bolje razumelo, trebalo u obzir uzeti i vremenski kontekst u kojem je doneto i kojem nije cilj bio da uvredi ili diskriminiše ženu, već upravo da je zaštiti.
Ovo pravilo vuče korene, kako je svojevremeno objasnio jedan pravoslavni duhovnik za TV Hram, iz Starog zaveta. Podsećamo, hrišćanstvo je poteklo od Jevreja i prvi hrišćani bili su poreklom Judeji, pa otuda mnogi običaji imaju svoj izvor u Starom Zavetu.
Naime, u vreme Mojsija, položaj žena je bio izrazito loš, imale su malo bolji status od robinja.
Profimedia
Krštenje, Ilustracija
- U vreme kada je Mojsije pisao svoje zapovesti, položaj žene u jevrejskom društvu, a tako isto i u mnogim drugim narodima, bio je dosta težak. Kada su upitali Hrista zašto je Mojsej zapovedio da se ženi da knjiga otpusna i da se tako razvede muž od žene, Hristos im je odgovorio: “zbog okorelosti vaših srca”. Naime, isprva mužu nije bilo dopušteno da se razdvoji od svoje žene.
Često se događalo da muž koji poželi da se ponovo oženi ubije svoju ženu. Jer kao udovac imao je po zakonu pravo da se ponovo oženi, ali dok mu je žena živa nije imao pravo da se ženi ponovo. Kako su mnoge žene na taj način stradale, Mojsije je dodao zapovest koja je mužu davala pravo da ukoliko nije više zadovoljan svojom ženom, napiše joj knjigu otpusnu tj dokument kojim potvrđuje da više nije njegova žena i da tako stekne pravo da se ženi ponovo.
Namera Mojsijeva bila je da zaštiti ženu kako je ne bi muž ubio ako mu se prohte da se ponovo oženi. Zato je Isus Hristos i rekao: “Po okorelosti srca vaših, dao vam je Mojsej ovu zapovest" - objasnio je duhovnik.
U skladu sa teškim položajem žena, Mojsije je, a to ne bi trebalo zaboraviti, osim što je bio prorok bio i zakonodav, u zakon uveo i da su žene "nečiste" tokom mentrualnog ciklusa i izvesno vreme posle porođaja (40 dana ako rodi muško dete i 80 ako rodi žensko).
- Možda se nekom na prvi pogled učine ove zapovesti kao izraz muškog šovinizma, međutim i ovde je bila druga ideja kojom se Mojsije rukovodio. Naime, da je on svojim savremenicima govorio kako treba da svojim ženama daju malo predaha i prilike da se oporave od porođaja, malo bi ga ko u tome poslušao.
Međutim ako im zapovedi da će i muž postati nečist ako se samo dotakne svoje žene u vreme kada je nečista, i da će u tom slučaju morati da prinese određenu žrtvu i da provede neko vreme u postu i očišćenju, onda će skoro svi da se pridržavaju tih zapovesti. Glavni dakle efekat bio je u tome da se olakša položaj žene u društvu u kome se na ženu gledalo kao na roblje, na oruđe koje govori. Otuda potiče i pravilo po kome se žene ne pričešćuju u toku ciklusa i ne idu u hramove 40 dana od porođaja.
Prema savremenijim teološkim stavovima, žena je "nečista" u ovim periodima jer izbacije iz sebe krv (i porodilja 40 dana krvari) pa može uprljati crkvu.
Protođakon Ljubomir Ranković objašnjava da svako snosi posledice svojih grehova, ali da postoji način za otkupljenje kroz pokajanje, ispovest i milostinju, čime možemo pomoći i svojim precima.
Crkva dva puta u godini proslavlja ovog svetitelja i to 9. oktobra, kad se seća njegovog upokojenja, i 21. maja jer se na taj dan iz njegovog groba širi čudesni i, kako vernici kažu, lekoviti prah, koji su uzimali i time isceljivali svoje muke i razne bolesti.
Iako su zajedno slavili jubilej Nikejskog sabora i istakli jedinstvo, odsustvo drugih pravoslavnih poglavara i izbor liturgijskog jezika izazvali su debatu u crkvenim krugovima.
Zašto je Božićni post mnogo više od uzdržanja od hrane, kako nas uči sporosti, milosrđu i tihom iščekivanju, i zbog čega Badnji dan predstavlja vrhunac puta ka Rođenju Gospoda Isusa Hrista.
Svečanom akademijom u Domu kulture, uz besede mitropolita Atanasija i umetnički program, u Prijepolju je obeleženo 850 godina od rođenja prvog srpskog arhiepiskopa.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Svetu tajnu krštenja ustanovio je sam Isus Hrist, rekavši svim učenicima: "Idite i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha", a i dao je sam primer krstivši se na reci Jordan.
Ako roditelji nisu venčani, oni čine prema hrišćanstvu greh, i tada je čak poželjno dete i krstiti jer se samim činom krštenja sa deteta spiraju i grehovi predaka.
Uobičajeno je da se Sveta tajna kštenja prima u detinjstvu, ali odrasli koji se nisu ranije krstili mogu to učiniti u bilo kom životnom dobu - uključujući i trudnice.
Svečanom akademijom u Domu kulture, uz besede mitropolita Atanasija i umetnički program, u Prijepolju je obeleženo 850 godina od rođenja prvog srpskog arhiepiskopa.
U prvu nedelju Božićnog posta, Hram Svetog Save bio je ispunjen vernicima koji su se kroz liturgiju i besedu poglavara Srpske pravoslavne crkve podsetili na najveću hrišćansku vrlinu.
U oproštajnom obraćanju, episkop švajcarski deli lične trenutke poslednjih dana svoje majke, zahvalnost za molitve i poruku o duhovnoj svetlosti koja prati odlazak iz ovog života u večnost.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Rođen kao Johen Bunge, odrastao bez žive vere, danas živi povučeno u italijanskom delu Švajcarske, noseći u sebi put koji je započeo među ratnim zgarištima i rimskim katakombama.