Svetu tajnu krštenja ustanovio je sam Isus Hrist, rekavši svim učenicima: "Idite i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha", a i dao je sam primer krstivši se na reci Jordan.
Krštenje deteta velika je stvar za svaku porodicu, a Crkva kaže da je decu najbolje krstiti što pre, najbolje u prvih 40 dana po rođenju,
Tajnu krštenja ustanovio je sam Isus Hristos rekavši svim učenicima: "Idite i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha", a i dao je sam primer krstivši se na reci Jordan.
Međutim, šta se dešava ukoliko porodicu u vreme kada bi trebalo krstiti dete ostane i bez nekog bliskog člana porodice. U tom slučaju postavlja se pitanje - Da li bi trebalo odložiti krštenje deteta dok je porodica u žalosti?
Profimedia
Krštenje deteta
Na ovo pitanje veoma jasan odgovor dao je svojevremeno je dao sada upokojeni otac Dušan Kolundžić koji je rekao da krštenje nikako ne treba odlagati, ali i da posle njega ne bi trebalo praviti ni veliku feštu.
- Za krštenje ne postoje zabranjeni ili nepogodni dani. Krštenje se može izvršiti bez obzira na dan, praznik ili post, u dane radosti i žalosti. I još nešto. Krštenje ne treba ni zbog kakvih razloga odgađati. Kako bi izgledalo kad bi bolesno dete nosili kod lekara kad bude neka pogodna prilika, ne misleći da bi ta prilika mogla doći i prekasno za detinji život - počeo je otac Dušan pa nastavio:
- Dete treba krstiti odmah po rođenju, obično kad prođe šest nedelja (da bi i majka mogla da prisustvuje krštenju) , a nikako odgađati zbog smrti bližih rođaka.Nema razloga da se čeka godinu dana od upokojenja srodnika, pa da tada krstite dete. Zar radost rođenja novog člana porodice nije značajnija i dragocenija od upokojenja. I da upokojeni srodnici mogu razrešiti nedoumicu, sigurno da bi se i oni opredelili za krštenje deteta, nego za crninu, koja sprečava krštenje.
On je rekao i da je sasvim u redu posle krštenja prirediti svečani ručak
- Razume se, ne treba praviti neke terevenke i neprilično slavljenje, već porodično okupljanje povodom duhovnog rođenja deteta, njegovog krštenja. Ali to ne znači da ne treba i zapevati.
U Starom zavetu, naime, jevrejski narod je imao specifične običaje vezane za izražavanje žalosti. Muškarci su nosili dugu kosu i bradu, ali su ih šišali i brijali kad bi im neko od najbližih srodnika preminuo.
Kese srebra, o kojima Sveti Teofan govori, predstavljaju blagodati koje svaki vernik prima kroz svete tajne, i to je početak duhovnog rasta i služenja. Verovanje u Hrista nije samo pasivno prihvatanje, već aktivno služenje i davanje plodova vere. Sveti Teofan nas podseća da je vera ne samo pitanje pristajanja uz Hrista, već i pitanje lične odgovornosti, jer na kraju vremena Gospod će suditi svakom od nas na temelju toga šta smo učinili sa darovima koje smo primili.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Uobičajeno je da se Sveta tajna kštenja prima u detinjstvu, ali odrasli koji se nisu ranije krstili mogu to učiniti u bilo kom životnom dobu - uključujući i trudnice.
Iako se veruje da je krštenje nužno za ulazak u Božju zajednicu, Crkva priznaje da postoje posebni slučajevi, kao što su smrt ili nepostojanje mogućnosti da se dete krsti pre nego što umre, te se u tim situacijama sve prepušta Božjoj milosti.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.