Svetu tajnu krštenja ustanovio je sam Isus Hrist, rekavši svim učenicima: "Idite i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha", a i dao je sam primer krstivši se na reci Jordan.
Krštenje deteta velika je stvar za svaku porodicu, a Crkva kaže da je decu najbolje krstiti što pre, najbolje u prvih 40 dana po rođenju,
Tajnu krštenja ustanovio je sam Isus Hristos rekavši svim učenicima: "Idite i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha", a i dao je sam primer krstivši se na reci Jordan.
Međutim, šta se dešava ukoliko porodicu u vreme kada bi trebalo krstiti dete ostane i bez nekog bliskog člana porodice. U tom slučaju postavlja se pitanje - Da li bi trebalo odložiti krštenje deteta dok je porodica u žalosti?
Profimedia
Krštenje deteta
Na ovo pitanje veoma jasan odgovor dao je svojevremeno je dao sada upokojeni otac Dušan Kolundžić koji je rekao da krštenje nikako ne treba odlagati, ali i da posle njega ne bi trebalo praviti ni veliku feštu.
- Za krštenje ne postoje zabranjeni ili nepogodni dani. Krštenje se može izvršiti bez obzira na dan, praznik ili post, u dane radosti i žalosti. I još nešto. Krštenje ne treba ni zbog kakvih razloga odgađati. Kako bi izgledalo kad bi bolesno dete nosili kod lekara kad bude neka pogodna prilika, ne misleći da bi ta prilika mogla doći i prekasno za detinji život - počeo je otac Dušan pa nastavio:
- Dete treba krstiti odmah po rođenju, obično kad prođe šest nedelja (da bi i majka mogla da prisustvuje krštenju) , a nikako odgađati zbog smrti bližih rođaka.Nema razloga da se čeka godinu dana od upokojenja srodnika, pa da tada krstite dete. Zar radost rođenja novog člana porodice nije značajnija i dragocenija od upokojenja. I da upokojeni srodnici mogu razrešiti nedoumicu, sigurno da bi se i oni opredelili za krštenje deteta, nego za crninu, koja sprečava krštenje.
On je rekao i da je sasvim u redu posle krštenja prirediti svečani ručak
- Razume se, ne treba praviti neke terevenke i neprilično slavljenje, već porodično okupljanje povodom duhovnog rođenja deteta, njegovog krštenja. Ali to ne znači da ne treba i zapevati.
U Starom zavetu, naime, jevrejski narod je imao specifične običaje vezane za izražavanje žalosti. Muškarci su nosili dugu kosu i bradu, ali su ih šišali i brijali kad bi im neko od najbližih srodnika preminuo.
Kese srebra, o kojima Sveti Teofan govori, predstavljaju blagodati koje svaki vernik prima kroz svete tajne, i to je početak duhovnog rasta i služenja. Verovanje u Hrista nije samo pasivno prihvatanje, već aktivno služenje i davanje plodova vere. Sveti Teofan nas podseća da je vera ne samo pitanje pristajanja uz Hrista, već i pitanje lične odgovornosti, jer na kraju vremena Gospod će suditi svakom od nas na temelju toga šta smo učinili sa darovima koje smo primili.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Zvezda serijala „Mortal Kombat“ u 75. godini upokojila se u Santa Barbari, a njegov duhovni put ka pravoslavlju i krštenju ostaje inspiracija za sve koji traže smisao i unutrašnji mir.
Dok narodna tradicija kumstvu često daje gotovo mitski značaj, pravoslavna crkva vrlo precizno određuje kada nastaje duhovno srodstvo između kumova, ravno krvnom.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.