Svetu tajnu krštenja ustanovio je sam Isus Hrist, rekavši svim učenicima: "Idite i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha", a i dao je sam primer krstivši se na reci Jordan.
Krštenje deteta velika je stvar za svaku porodicu, a Crkva kaže da je decu najbolje krstiti što pre, najbolje u prvih 40 dana po rođenju,
Tajnu krštenja ustanovio je sam Isus Hristos rekavši svim učenicima: "Idite i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha", a i dao je sam primer krstivši se na reci Jordan.
Međutim, šta se dešava ukoliko porodicu u vreme kada bi trebalo krstiti dete ostane i bez nekog bliskog člana porodice. U tom slučaju postavlja se pitanje - Da li bi trebalo odložiti krštenje deteta dok je porodica u žalosti?
Profimedia
Krštenje deteta
Na ovo pitanje veoma jasan odgovor dao je svojevremeno je dao sada upokojeni otac Dušan Kolundžić koji je rekao da krštenje nikako ne treba odlagati, ali i da posle njega ne bi trebalo praviti ni veliku feštu.
- Za krštenje ne postoje zabranjeni ili nepogodni dani. Krštenje se može izvršiti bez obzira na dan, praznik ili post, u dane radosti i žalosti. I još nešto. Krštenje ne treba ni zbog kakvih razloga odgađati. Kako bi izgledalo kad bi bolesno dete nosili kod lekara kad bude neka pogodna prilika, ne misleći da bi ta prilika mogla doći i prekasno za detinji život - počeo je otac Dušan pa nastavio:
- Dete treba krstiti odmah po rođenju, obično kad prođe šest nedelja (da bi i majka mogla da prisustvuje krštenju) , a nikako odgađati zbog smrti bližih rođaka.Nema razloga da se čeka godinu dana od upokojenja srodnika, pa da tada krstite dete. Zar radost rođenja novog člana porodice nije značajnija i dragocenija od upokojenja. I da upokojeni srodnici mogu razrešiti nedoumicu, sigurno da bi se i oni opredelili za krštenje deteta, nego za crninu, koja sprečava krštenje.
On je rekao i da je sasvim u redu posle krštenja prirediti svečani ručak
- Razume se, ne treba praviti neke terevenke i neprilično slavljenje, već porodično okupljanje povodom duhovnog rođenja deteta, njegovog krštenja. Ali to ne znači da ne treba i zapevati.
U Starom zavetu, naime, jevrejski narod je imao specifične običaje vezane za izražavanje žalosti. Muškarci su nosili dugu kosu i bradu, ali su ih šišali i brijali kad bi im neko od najbližih srodnika preminuo.
Kese srebra, o kojima Sveti Teofan govori, predstavljaju blagodati koje svaki vernik prima kroz svete tajne, i to je početak duhovnog rasta i služenja. Verovanje u Hrista nije samo pasivno prihvatanje, već aktivno služenje i davanje plodova vere. Sveti Teofan nas podseća da je vera ne samo pitanje pristajanja uz Hrista, već i pitanje lične odgovornosti, jer na kraju vremena Gospod će suditi svakom od nas na temelju toga šta smo učinili sa darovima koje smo primili.
Sa liturgijskog sabranja na Sretenje u Podgorici upućena je jasna poruka o odgovornosti, pokajanju i delima koja ostaju zapisana, ne pred ljudima, već pred Bogom, kao priprema za post koji traži više od forme i navike.
U besedi za ponedeljak siropusne sedmice Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da oni ispunjeni Svetim Duhom postaju nepogrešivi glasnici Božjih tajni, čija skrušenost rađa moć i unutrašnji mir.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Simeona Bogoprimca i Svetu prorokinju Anu po starom i Svetog Pamfila po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Julija I, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Nekadašnji basista benda Danzig Džoš Lejzi govori o ličnom slomu, godinama borbe sa zavisnošću i susretu s verom, koji ga je doveo do odluke da primi svetu tajnu krštenja u Pravoslavnoj crkvi.
Zvezda serijala „Mortal Kombat“ u 75. godini upokojila se u Santa Barbari, a njegov duhovni put ka pravoslavlju i krštenju ostaje inspiracija za sve koji traže smisao i unutrašnji mir.
U besedi za ponedeljak siropusne sedmice Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da oni ispunjeni Svetim Duhom postaju nepogrešivi glasnici Božjih tajni, čija skrušenost rađa moć i unutrašnji mir.
Župnik Željko Lovrić i njegovi stihovi "Ispovest sa asfalta" izazvali su snažne reakcije, otvarajući bolno pitanje autentične vere, greha i susreta s Hristom tamo gde se On najmanje očekuje.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.