KAKO PRIPREMITI DETE ZA KRŠTENJE: Jedna stvar je od ključnog značaja!
Krštenje deteta je prva Sveta tajna u pravoslavnoj crkvi, koja simbolizuje duhovno rođenje, ulazak u crkvenu zajednicu i početak života u Hristu.
Fotografije slavnog MMA borca na kojima se vidi u molitvi i tokom kropljenja svetom vodom pokrenule su lavinu reakcija.
Objave koje je Konor Mekgregor, jedan od najpoznatijih MMA boraca današnjice, podelio na svom Instagram nalogu izazvale su ogromnu pažnju javnosti i otvorile niz pitanja o njegovom duhovnom putu. Slavni Irac objavio je fotografije na kojima se vidi kako se krsti pored ikone Bogorodice Kazanske, kao i trenutke tokom bogosluženja, uključujući i celivanje krsta koji mu ruski sveštenik pruža tokom kropljenja svetom vodom.
Na jednoj od fotografija zabeležen je i trenutak u kojem sveštenik blagosilja njegovu teretanu, što je posebno privuklo pažnju njegovih pratilaca, ali i sportskih i medijskih krugova širom sveta.
Objave su ubrzo izazvale talas reakcija. Hiljade komentara preplavilo je njegov profil, a među onima koji su reagovali našli su se i bivši i sadašnji UFC borci, poput Hozea Alda i Lijane Džohu, kao i brojni muzičari, glumci i verni pratioci „Notorijusa“, kako ga često nazivaju. Veći deo komentara bio je podržavajući, uz poruke koje su se pozivale na Sveto pismo i pitanja da li je Mekgregor sada postao pravoslavni vernik.
Mnogi su u svojim porukama isticali da „borac ide pravim putem“, koristeći izraz koji se u komentarima sve češće vezuje za pravoslavnu duhovnost, naglašavajući ideju unutrašnje promene i duhovnog preumljenja.
Posebnu pažnju izazvalo je i to što su ruski mediji opširno preneli njegove objave, podsećajući na ranije izjave irskog borca o Rusiji i ruskom narodu. Kako navode, Mekgregor je još 2016. godine govorio o Rusima kao o „nefleksibilnoj vrsti ljudi koja se ne povija pred problemima“, dok je 2019. godine isticao poštovanje prema „fenomenalnoj, iskrenoj i vrednoj naciji koja se bori“. Nakon pobede nad Donaldom Seroneom 2020. godine, ponovo je javno govorio o svom divljenju Rusiji i njenim ljudima.
Upravo se ti raniji citati danas u medijima povezuju sa njegovim novijim duhovnim interesovanjima, iako Mekgregor nije dao zvaničnu izjavu o prelasku u pravoslavlje, već je sve ostalo na nivou objava i simboličkih gestova.
Najviše pažnje, ipak, privukla je njegova poruka uz objavljene fotografije. Mekgregor je napisao da ga „srce i duša bole bolom koji ne može da opiše rečima“, ali da poznaje Onoga koji je sve stvorio i jedini može da donese obnovu. Dodao je da „isceljenje pripada Bogu“, uz citat iz Jevanđelja po Jovanu (14, 6), u kojem se govori o Hristu kao putu, istini i životu.
U pravoslavnoj tradiciji ovakve reči i simbolični gestovi često se tumače kao nagoveštaj ličnog duhovnog preobražaja, ali Crkva uvek naglašava da je vera pre svega unutrašnji i dugotrajan proces, a ne trenutni čin ili javni nastup.
Da li je Konor Mekgregor zaista zakoračio u pravoslavlje ili je reč o ličnom duhovnom traženju koje tek dobija svoj oblik, ostaje otvoreno pitanje. Ono što je izvesno jeste da su njegove objave otvorile prostor za široku raspravu o veri, sportu i javnim ličnostima koje se sve češće okreću duhovnim temama.
Krštenje deteta je prva Sveta tajna u pravoslavnoj crkvi, koja simbolizuje duhovno rođenje, ulazak u crkvenu zajednicu i početak života u Hristu.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
U manastiru Draganac u Kosovskom Pomoravlju, dvojica pripadnika američkog KFOR-a iz baze Bondsteel primila su svetu tajnu krštenja u bogosluženju koje je služeno na engleskom jeziku.
Od Hertfordšira do Londona, niz bogosluženja i katehetskih susreta doveo je stotine ljudi različitog porekla do iste odluke - da postanu deo pravoslavne zajednice kroz krštenje i prvo učešće u liturgiji.
Redžinald Tremblej, reditelj dokumentarnih filmova iz SAD, od 2020. godine živi na Krimu, gde je nedavno prihvatio pravoslavlje i započeo novi život.
Sveštenik iz Krefelda svedoči o mladima koji napuštaju duhovnu neizvesnost i prihvataju veru sa jasnim pravilima, liturgijskim životom i nepromenjenim učenjem koje im donosi sigurnost i smisao.
Kurdkinja iz Danilovgrada primila pravoslavlje u manastiru Ždrebaoniku, u blizini Danilovgrada.
U Buenos Ajresu kršteno deset odraslih i troje dece posle višemesečne pripreme, a praznično bogosluženje u obnovljenom hramu pretvorilo se u snažno svedočanstvo da vera ne poznaje granice jezika, porekla i kontinenta.
Ako je Bog postao čovek i ako je materija u Hristu postala sredstvo spasenja, onda poštovanje sveštenih predmeta nije povratak paganskoj magiji, već svedočanstvo vere u osvećenje tvari, kaže otac Aleksandar.
U besedi o deci Božjoj Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na unutrašnje svedočanstvo koje, po hrišćanskom učenju, dolazi od Duha Svetoga i otkriva čoveku njegov identitet i pripadnost.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.
Odmah nakon praznika Silaska Svetog Duha na apostole, Duhovska sedmica donosi liturgijsko razrešenje i otvara vreme u kojem se naglasak sa odricanja premešta na zahvalnost, radost i praznični karakter.
Na Duhovski ponedeljak, uprkos slaboj kiši, hiljade vernika i dalje su strpljivo čekale ispred Hrama Svetog Save da se poklone Časnim Pojasu.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.
Od predanja o isceljenjima do istorijskih veza sa Svetim Savom i knezom Lazarom, šef Kabineta patrijarha Porfirija otkriva zbog čega je dolazak Časnog pojasa postao jedan od najznačajnijih duhovnih događaja poslednjih godina.
Dok se formiraju dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save, zaštitnik građana upozorava da vređanje na njihov račun prelazi granicu slobode govora i predstavlja povredu ljudskog dostojanstva.