U crkvenom učenju, blud obuhvata ne samo neobavezne veze, već i intimne odnose pre braka.
Prema načelima Srpske pravoslavne crkve, odnosi pre braka oduvek se smatraju grehom, a jedno od pitanja koje se postavlja je da li trudnice mogu i treba da se venčavaju u crkvi. U crkvenom učenju, blud obuhvata ne samo neobavezne veze, već i intimne odnose pre braka.
Iako je ovakvo shvatanje i dalje prisutno, u praksi se sve češće dešava da mladi parovi odlažu brak do trenutka kada saznaju da očekuju bebu.
Ipak, sve veći broj trudnica venčava se u crkvi, što postavlja pitanje da li je takvo venčanje u skladu sa hrišćanstvom i da li zavređuje blagodat Božju.
Na ovo pitanje odgovorio je, u jednom od svojih tekstova, upokojeni otac Dušan Kolundžić, ističući određene crkvene stavove o tom pitanju.
shutterstock.com
Crkva venčava trudnice
- Sveta tajna braka naziva se i venčanje, jer se mladencima na glave stavljaju venci, kao nekada pobednicima na olimpijskim i drugim viteškim igrama. O tome Sveti Jovan Zlatousti govori: "Venci, kao pobedni znaci, meću se zato što su bračnici bili nepristupni bludu i nepobeđeni sada mogu ući u bračnu sobu“. Dakle, venci na glave mladencima stavljaju se kao nagrada za njihov celomudren život pre braka, za ostvareno devičanstvo s obe strane - objsnio je otac Dušan.
On naglašava da se upravo iz tog razloga, drugobračnicima (ako oboje stupaju u drugi brak) ne stavljaju venci na glavu, obzirom da već imaju iza sebe bračno iskustvo.
- Isti značaj imaju i upaljene sveće, koje se daju verenicima pri činu obručenja. Upaljene sveće u rukama novonevesnika označavaju čistotu njihova života, svetlost njihovih vrlina i svetlost blagodati Svete tajne braka. Iz ovih navedenih primera nagrađivanja mladenaca za celomudren život pre stupanja u brak, jasno je da bremenitost mlade odudara od ovih venčanih darova - istakao je on.
To što se u praksi dešava suprotno želji crkve, da mladenci u brak stupe čisti i čedni, znak je popustljivosti pred savremenim načinom života, naglasio je otac Dušan.
shutterstock.com
Trudnica
- U patrijarhalnom društvu svaka devojka, već sa 18 godina, pa i ranije, bila je isprošena za mladića koga su izabrali, prihvatili devojčini roditelji, a mladić je ženio devojku koju je često prvi put video prilikom proševine. Za divno čudo, većina tih brakova se održavala doživotno. Danas se mladić i devojka zabavljaju po nekoliko godina, često žive zajedno, stupaju u brak kasnije, u tridesetim godinama, pa onda nije čudo da devojka i zatrudni pre braka. A da ne bi vodila dete pri venčanju, mladenci pribegavaju venčanju pre porođaja, dakle dok je mlada još u blagoslovenom stanju.
Crkva, u takvim slučajevima, bira manje zlo, isticao je.
- Nevoljno dozvoljava venčanje, smatrajući to ikonomijom, nužnom popustljivošću, nasuprot jednostavnim odbijanjem venčanja. Ili bi možda, u tom slučaju, trebalo primeniti venčanje drugobračnih, slično ranijem pravilu, ako bi neko crkvenu veridbu prekinuo ili jedan od obručnika umro, preživeli bi se venčavao po činu drugobračnih. Pošto je pitanje bilo u obliku "ne valja se", što za posledicu može imati nešto negativno, pa čak i nesrećno u braku, blagodat Božja, prizvana od strane sveštenika koji venčava, delovaće na mladence bez obzira na njihovo ranije ogrešenje, pogotovo ako se oboje, pre obručenja i venčanja, ispovede i pokaju za svoja ogrešenja i dobiju razrešenje od nadležnog sveštenika - naglasio je otac Dušan.
U Starom zavetu, naime, jevrejski narod je imao specifične običaje vezane za izražavanje žalosti. Muškarci su nosili dugu kosu i bradu, ali su ih šišali i brijali kad bi im neko od najbližih srodnika preminuo.
Prema procenama, čak 30 odsto Srba slavi ovog sveca, a razlozi kako i zašto je baš Sveti Nikola postao najvažnija slava u Srbiji nije jednostavan i zahteva dublje objašnjenje.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Uobičajeno je da se Sveta tajna kštenja prima u detinjstvu, ali odrasli koji se nisu ranije krstili mogu to učiniti u bilo kom životnom dobu - uključujući i trudnice.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.