Uloga muža i žene, nekada jasno određena u tradicionalnom hrišćanskom poretku, sve češće se prepliće i menja.
Brak, kao sveta tajna u hrišćanskoj tradiciji, vekovima je predstavljao temelj društva i zajednice. On nije samo pravni ili društveni dogovor, već duhovni savez muškarca i žene, zasnovan na ljubavi, požrtvovanju i uzajamnom poštovanju, sa ciljem zajedničkog spasenja i uzrastanja u veri.
Ipak, danas sve češće svedočimo da taj ideal polako bledi pod pritiscima modernog života.
U savremenom društvu brak gubi na značaju. Broj sklopljenih brakova opada, sve više mladih odlaže ili potpuno izbegava brak, a razvodi postaju gotovo uobičajeni. Uloga muža i žene, nekada jasno određena u tradicionalnom hrišćanskom poretku, sve češće se prepliće i menja. S jedne strane, to odražava ravnopravnost i fleksibilnost, ali s druge - stvara zbrku, nesigurnost i često vodi do međusobnog prebacivanja odgovornosti.
youtube/printscreen/Поклоник
Otac Aleksandar Nišević
Danas je sve prisutniji pokušaj da se što više obaveza prebaci na onog drugog - bilo da je reč o fizičkom radu, brizi o domu ili duhovnoj odgovornosti. U toj igri nadmudrivanja često se gubi suština zajedništva: služenje jedno drugom u ljubavi.
- U čemu je problem da ja skuvam ručak, operem sudove, obrišem sto, sklonim te sudove... Jesam ja sad ušao u nekakav greh, jer, to muško ne radi? Ne vidim tu problem. Isto tako, da žena ode i donese drva, jer ja nisam tu. Pa, moramo naložiti vatru. Ali, da ja ležim, kradući Bogu dane, a da ona ide po ta drva, to nije ok, ja zaista izlazim iz putanje hristolikosti, iz nečega zašto me Bog stvorio, nisam dobar čovek, bezosećajan sam u najmanju ruku... Isto je ako ja kuvam ručak a ona leži, jer se njoj danas ne radi.
Dok su vernici širom Evrope zatečeni, Evangelistička crkva u Nemačkoj odlučuje da ozvaniči poliamorne veze između više odraslih osoba. Pravoslavni pogled na ovu odluku upozorava da kada svetinja postane eksperiment, u opasnosti je sama duhovna osnova čoveka.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 2. sedmice po Duhovima otkriva se odnos muškarca i žene kao odraz višeg jedinstva, u kome se bliskost uzdiže u duhovnu dimenziju koja prevazilazi uobičajeno poimanje.
U besedi za sredu 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o odgovornosti, roditeljstvu i dubokom smislu zajednice koju naziva velikom tajnom Božjom.
Mladenci sve češće biraju sredu i petak za venčanja, uprkos tome što Crkva te dane smatra neprimerenim za slavlje, a sveštenici upozoravaju na sve učestalije pokušaje zaobilaženja pravila.
Sveštenik Miloš Zekanović objašnjava zašto strpljenje, molitva i iskrena ljubav ostaju ključni za zajednicu koja traje, dok statistika pokazuje da se sve više brakova završava razvodom.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Sveštenik Jevgenije Murzin otkriva zašto strah od Božje kazne nije isto što i strahopoštovanje prema Bogu i kako savršena ljubav oslobađa čoveka od strepnje.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Krčka se sa krompirom, šargarepom i belim lukom, zapeče u rerni, a onda se preko vrelog mesa stavlja obilna kašika kajmaka. Ovako se priprema čuveni kafanski specijalitet.
Apostol ljubavi otkrio je koja je Gospodnja zapovest toliko važna da se njenim doslednim ispunjavanjem može razumeti i sama suština hrišćanskog života.