OVO JE NAJVEĆA ZABLUDA U PRAVOSLAVLJU! Otac Goran objasnio kako radimo protiv naših upokojenih, a da toga nismo ni svesni!
Čoveku kad umre je potrebna samo molitva, naglašava otac Goran.
Crkva se ne stidi svojih upokojenih, nego ih pamti sa poštovanjem i ljubavlju, istakao je otac Dejan.
U mnogim krajevima i danas je uvreženo verovanje da fotografije pokojnika ne treba držati na vidnom mestu u kući, pa pojedini ljudi, nakon smrti bližnjih, slike prekrivaju, sklanjaju ili potpuno uklanjaju iz doma.
Takvi običaji najčešće se prenose usmenim putem, zbog čega među vernicima često nastaju nedoumice šta je zaista u skladu sa pravoslavnim učenjem, a šta predstavlja narodno verovanje bez uporišta u Crkvi.
Jedna žena upravo je zbog toga potražila savet oca Dejana Krstića, priznajući da joj veoma teško pada pomisao da skloni fotografiju pokojnog supruga koja godinama stoji u njenom domu.
Kako je navela, čula je da slike upokojenih ne bi trebalo da budu izložene jer to navodno "nije dobro za njihov mir".
Odgovarajući na njenu dilemu, otac Dejan ukazao je da sama Crkva svoje upokojene ne zaboravlja niti skriva uspomenu na njih.
On je podsetio da se u kancelarijama hramova i manastira često nalaze fotografije bivših episkopa, igumana i igumanija, što pokazuje da se preminuli čuvaju u sećanju sa poštovanjem i ljubavlju.
- Draga sestro, zar nikada u kancelarijama hramova ili manastira nisi videla fotografije bivših episkopa, igumana i igumanija? Crkva se ne stidi svojih upokojenih, nego ih pamti sa poštovanjem i ljubavlju. Naravno da možeš da držiš fotografije usnulih na vidnom mestu u kući - istakao je otac Dejan i dalje objasnio:
- U tome nema ničeg lošeg niti štetnog za njihov mir. Naprotiv, ako ti njihove slike pomažu da ih se sećaš sa ljubavlju i da se za njih moliš Bogu, onda su one na korist i tebi i njima. Samo je važno da te fotografije ne vode u tugu i neprestano jadikovanje, nego da budu tihi podsetnik na molitvu, nadu u Vaskrsenje i veru da smrt nije kraj. Ne treba da brišeš sećanje, nego da ga preobražavaš u molitvu.
Čoveku kad umre je potrebna samo molitva, naglašava otac Goran. Crkva uči da je molitva za pokoj duše jedan od najuzvišenijih izraza ljubavi, jer pruža ono što upokojeni sami više ne mogu da učine za sebe. Oslanjajući se na logiku da je prvi stvoren čovek ujedno morao biti i prvi koji je umro, ljudi su uvereni da je Adam prvi i umro. Od listića palme se priprema čaj po posebnom receptu.

OVO JE NAJVEĆA ZABLUDA U PRAVOSLAVLJU! Otac Goran objasnio kako radimo protiv naših upokojenih, a da toga nismo ni svesni!
ZAŠTO SANJAMO NAŠE UPOKOJENE, NEKAD ČAK I UPLAKANE?! Sveti Luka kaže da nas time podsećaju na jedan naš veliki greh
KO JE PRVI ČOVEK U LJUDSKOJ ISTORIJI KOJI JE UMRO?! Mnogi misle da je Adam, ali to nije tačno!
ONA JE JEDNO OD NAJVEĆIH ČUDA PRAVOSLAVLJA I MNOGIMA JE ŽIVOT PROMENILA IZ KORENA: Šta je čudotvorna palma Svetog Save Osvećenog, kako do njenih listova i kome najviše pomaže?
Spontani pobačaj često ne donosi samo tugu, već i niz teških pitanja, preispitivanja i unutrašnjih borbi.
Plamen sveće podseća na svetlost Hristovu koja obasjava čovekov put, ali i na unutrašnju težnju svakog čoveka da se očisti, uzdigne i približi Bogu.
Groblje jeste mesto susreta sa uspomenama, ali duša čovekova nije vezana za zemlju, već za Boga.
Crni barjak i crnina kad neko blizak umre predstavljaju znak tuge i poštovanja prema preminulom, ali spadaju u domen običaja.
Pouka svetogorskog starca otkriva kako se iz osećaja nepravde rađa sukob među ljudima i na koji način se taj tihi mehanizam može prekinuti pre nego što preraste u razdor između najbližih.
Hiljade ljudi satima čekaju u tišini pred Časnim pojasom, stvarajući prizor koji menja sliku grada i otvara pitanje duhovne stvarnosti Srbije.
U besedi za petak 7. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na stvarnost u kojoj se ljudske osude preobražavaju, a ono što je poniženo dobija novo, uzvišenije značenje.
Dok se kumovi sve češće biraju po interesu i trenutnoj koristi, poruka blaženopočivšeg patrijarha Pavla vraća pažnju na ono što se ne vidi na prvi pogled.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Teodora Osveštanog po starom i Svetu mučenicu Teodosiju Tirsku po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetih Euzebija i Poliona Vinkovačkih, dok muslimani obeležavaju treći dan Kurban-bajrama, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok se kumovi sve češće biraju po interesu i trenutnoj koristi, poruka blaženopočivšeg patrijarha Pavla vraća pažnju na ono što se ne vidi na prvi pogled.
Velike letnje zadušnice nisu samo odlazak na groblje i stari običaj koji se prenosi generacijama – tog dana vernici se kroz molitvu, parastose i milostinju sećaju svojih najbližih.