Smirenje ne znači ponižavanje sebe, već sposobnost da čovek prizna svoje slabosti, bez potrebe da stalno dokazuje drugima koliko vredi.
U vremenu u kojem su društvene mreže postale merilo vrednosti, a tuđe mišljenje često važnije od unutrašnjeg mira, sve je više ljudi koji pažljivo grade sliku o sebi pred drugima, dok istovremeno zanemaruju ono što osećaju u sebi.
Mnogi danas ulažu ogromnu energiju u to da ostave što bolji utisak na okolinu, da budu prihvaćeni, pohvaljeni i primećeni, pa svaka kritika, loš komentar ili neodobravanje postaju razlog za nemir, tugu i razočaranje.
U pravoslavnom učenju čovek se ne poziva da živi radi ljudske pohvale, već da kroz smirenje upozna sebe i prihvati svoje slabosti.
Sveti oci često upozoravaju da želja da nas svi vole i hvale lako prerasta, ali i proističe, iz sujete i gordosti, zbog kojih čovek postaje zavisan od tuđih reči i pogleda. Tada mir više ne zavisi od Boga i unutrašnje stabilnosti, već od promenljivog mišljenja okoline.
Freepik
Gordima je bitno da ostave utisak na okolinu
Mnogi upravo zbog toga žive u stalnom pritisku. Trude se da uvek izgledaju uspešno, srećno i zadovoljno, dok ih svaka osuda ili kritika duboko pogađa. Umesto da prihvate svoje mane i rade na sebi u tišini, ljudi često pokušavaju da se opravdavaju pred svima, plašeći se da ne izgube ugled ili dobru sliku koju su stvorili o sebi.
Pravoslavlje, međutim, uči da čovek ne treba da traži potvrdu svoje vrednosti u ljudskim pohvalama, već da iskreno pogleda svoje srce.
Smirenje ne znači ponižavanje sebe, već sposobnost da čovek prizna svoje slabosti, bez potrebe da stalno dokazuje drugima koliko vredi.
Printscreen you tube
Otac Sava Milin
Tek tada dolazi unutrašnji mir, jer čovek više ne živi zarobljen u strahu od tuđeg mišljenja.
O tome je govorio i otac Sava Milin u emisiji "Pitanja i odgovori" na TV Hram:
- Pa evo kako se gordost isto manifestuje. Mnogo me interesuje šta ljudi misle o meni i trudim se da radim to da bi ljudi mislili bolje o meni, da ljudi imaju lepo mišljenje o meni. To mi je bitno. I ako pričaju loše o meni, to me jako uznemirava, pa se branim: "nisam ja takav" ili ti samo poremiti mir. Što to smeta? Zato što imamo tu sujetu i gordost, želimo da svi dobro i lepo misle o nama. Ja bih voleo da utešim te ljude koji se bave time šta neko o njima misli. Čovek treba da prihvati svoje nedostatke i da prihvati i prizna ih - objasnio je otac Sava Milin.
Mnogi podvizi koji se u hrišćanskom životu smatraju uzvišenim - post, molitva, milostinja - mogu izgubiti svoju suštinu ukoliko postanu sredstvo za zadobijanje ljudskog priznanja.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Savremeni čovek očajnički traži mir u tehnikama savremenog sveta, ali pravi odgovor na unutrašnji nemir, tvrdi iguman manastira Podmaine, nalazi se u povratku ritmu Crkve – tamo gde srce konačno pronalazi istinski smisao i spasenje.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.