Smirenje ne znači ponižavanje sebe, već sposobnost da čovek prizna svoje slabosti, bez potrebe da stalno dokazuje drugima koliko vredi.
U vremenu u kojem su društvene mreže postale merilo vrednosti, a tuđe mišljenje često važnije od unutrašnjeg mira, sve je više ljudi koji pažljivo grade sliku o sebi pred drugima, dok istovremeno zanemaruju ono što osećaju u sebi.
Mnogi danas ulažu ogromnu energiju u to da ostave što bolji utisak na okolinu, da budu prihvaćeni, pohvaljeni i primećeni, pa svaka kritika, loš komentar ili neodobravanje postaju razlog za nemir, tugu i razočaranje.
U pravoslavnom učenju čovek se ne poziva da živi radi ljudske pohvale, već da kroz smirenje upozna sebe i prihvati svoje slabosti.
Sveti oci često upozoravaju da želja da nas svi vole i hvale lako prerasta, ali i proističe, iz sujete i gordosti, zbog kojih čovek postaje zavisan od tuđih reči i pogleda. Tada mir više ne zavisi od Boga i unutrašnje stabilnosti, već od promenljivog mišljenja okoline.
Freepik
Gordima je bitno da ostave utisak na okolinu
Mnogi upravo zbog toga žive u stalnom pritisku. Trude se da uvek izgledaju uspešno, srećno i zadovoljno, dok ih svaka osuda ili kritika duboko pogađa. Umesto da prihvate svoje mane i rade na sebi u tišini, ljudi često pokušavaju da se opravdavaju pred svima, plašeći se da ne izgube ugled ili dobru sliku koju su stvorili o sebi.
Pravoslavlje, međutim, uči da čovek ne treba da traži potvrdu svoje vrednosti u ljudskim pohvalama, već da iskreno pogleda svoje srce.
Smirenje ne znači ponižavanje sebe, već sposobnost da čovek prizna svoje slabosti, bez potrebe da stalno dokazuje drugima koliko vredi.
Printscreen you tube
Otac Sava Milin
Tek tada dolazi unutrašnji mir, jer čovek više ne živi zarobljen u strahu od tuđeg mišljenja.
O tome je govorio i otac Sava Milin u emisiji "Pitanja i odgovori" na TV Hram:
- Pa evo kako se gordost isto manifestuje. Mnogo me interesuje šta ljudi misle o meni i trudim se da radim to da bi ljudi mislili bolje o meni, da ljudi imaju lepo mišljenje o meni. To mi je bitno. I ako pričaju loše o meni, to me jako uznemirava, pa se branim: "nisam ja takav" ili ti samo poremiti mir. Što to smeta? Zato što imamo tu sujetu i gordost, želimo da svi dobro i lepo misle o nama. Ja bih voleo da utešim te ljude koji se bave time šta neko o njima misli. Čovek treba da prihvati svoje nedostatke i da prihvati i prizna ih - objasnio je otac Sava Milin.
Mnogi podvizi koji se u hrišćanskom životu smatraju uzvišenim - post, molitva, milostinja - mogu izgubiti svoju suštinu ukoliko postanu sredstvo za zadobijanje ljudskog priznanja.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.