OVAKO SE STIČE MIR U SRCU! Shijeromonah Mihail kaže da je suština u dve stvari, a jedna se tiče okoline!
Duhovni mir postao je retkost, gotovo privilegija koja izmiče većini ljudi.
Pogled koji je obojen sumnjom, osudom i nepoverenjem često ne govori toliko o onome koga gledamo, koliko o stanju sopstvenog srca.
Misao je tiha, ali snažna pokretačka sila čovekovog unutrašnjeg života. U pravoslavavlju, misli se ne posmatraju kao prolazne senke svesti, već kao duboki tokovi koji oblikuju srce, određuju pogled na svet i utiču na odnos čoveka prema Bogu i bližnjima.
Sveti oci su učili da je duhovni život pre svega borba na polju misli, jer se u njima rađa i dobro i zlo, i mir i nemir, i ljubav i osuda.
Čovek svakodnevno prima mnoštvo misli, ali nisu sve njegove. Neke dolaze iz spoljašnjeg sveta, neke iz navika i sećanja, a neke iz duhovnog stanja u kojem se nalazi. Pravoslavna asketska tradicija uči da misli treba ispitivati, a ne prihvatati ih nekritički. Čista misao vodi ka smirenju, dok nečista misao, čak i kada je prikrivena brigom ili navodnom pravednošću, može postati izvor nemira i razdora.
Snaga misli ogleda se i u tome kako posmatramo druge ljude. Pogled koji je obojen sumnjom, osudom i nepoverenjem često ne govori toliko o onome koga gledamo, koliko o stanju sopstvenog srca. Pravoslavno iskustvo nas podseća da se greh ne pobeđuje osuđivanjem drugoga, već preobražajem sebe. Kada se um čisti molitvom, pokajanjem i pažnjom prema sopstvenim slabostima, tada se i pogled na bližnjega menja.
O ovoj unutrašnjoj vezi između čistoće misli i pogleda na druge ljude svedočio je i veliki starac Makarije Optinski, čije reči ostaju žive i danas:
"Naše čiste misli mogu nam pomoći da svakog vidimo kao svetog i dobrog. Ako ljude vidimo kao zle, to proizilazi iz našeg sopstvenog nastrojenja".
Duhovni mir postao je retkost, gotovo privilegija koja izmiče većini ljudi.
Od najranijih vremena, Crkva uči da je trpljenje put ka smirenju, duhovnoj snazi i unutrašnjem preobražaju čoveka.
Smirenje, strpljenje i prihvatanje su put kojim se stiče pravi mir, dok želja da utičemo na tuđe ponašanje često samo otkriva naše nedostatke.
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti.
U pravoslavnom predanju posebno se naglašava važnost smirenja, trezvenosti i pažnje prema sopstvenim mislima i delima.
Mnogi podvižnici kroz vekove svedočili su da je upravo dar suza bio jedan od najvećih darova koje su primili tokom svog duhovnog života.
hrana nije samo telesna potreba, već i Božji blagoslov.
Smirenje ne znači ponižavanje sebe, već sposobnost da čovek prizna svoje slabosti, bez potrebe da stalno dokazuje drugima koliko vredi.
U sekundi posle greha, prema starcu Nikonu Voborjevu, odlučuje se unutrašnji ishod, a jedna kratka molitva menja tok onoga što sledi.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Raketa američkog PVO sistema "patriot" pogodila je kompleks Kijevsko-pečerske lavre, tvrdi Ministarstvo odbrane Rusije.
Pravoslavni vernici čvrsto veruju da mošti svetaca u Kijevsko-pečerskoj lavri imaju snažno isceljujuće dejstvo.
Gospod i pre nego što ga zamolimo sve čuje i sve zna, opominjao je starac Ilija.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.