KAD TREBA OSTATI, A KAD TREBA NASTAVITI DALJE: Poslušajte savet Patrijarha Pavla i dobro razmislite
Mir nije odsustvo haosa, već prisustvo smisla.
Duhovni mir postao je retkost, gotovo privilegija koja izmiče većini ljudi.
Danas, više nego ikada ranije, ljudi tragaju za mirom u srcu i duši. Užurbani ritam života, nerealna očekivanja i stalni pritisci spolja, stvaraju unutrašnji zamor koji mnogi ne umeju ni da prepoznaju, a kamoli da se od njega zaštite.
Svako, na svoj način, pokušava da pronađe trenutak tišine i stabilnosti: neki u prirodi, neki u samoći, drugi u druženjima, razgovorima, radu ili hobijima. Ipak, uprkos svim pokušajima, izgleda da je istinski mir postao retkost, gotovo privilegija koja izmiče većini ljudi.
U pravoslavlju se mir ne posmatra kao prolazni osećaj prijatnosti, već kao duboko stanje čovekove duše — stanje koje dolazi iznutra, a ne spolja. Crkveni oci uče da se mir ne gradi putem spoljašnjih okolnosti, već kroz unutrašnje preobraženje, smirenje i ozbiljan rad na sebi.
Mir je, prema njihovim rečima, plod duhovnog života, a duhovni život počinje onda kada čovek nauči da ćuti, da posmatra sebe i da se ne rasipa u bespotrebnim rečima i odnosima.
Posebno se ističe i potreba za oprezom u odnosima. Ne može svako da nosi tuđu dubinu, niti svako ume da razume ono najvrednije što čovek nosi u sebi. Zato se savetuje da se reči štede, da se biraju sagovornici, da se ne otvara srce olako, jer jednom izgubljeni mir teško se vraća.
O tome svedoči i duboka misao Shijeromonaha Mihaila Pitkeviča, koja sažima celokupno iskustvo pravoslavne duhovnosti i koja može da posluži kao putokaz svima koji traže ono najdragocenije, a to je mir u srcu i duši:
"Beži od svih, ali voli sve, ne mešaj se u tuđa posla, i ne sudi nikome. Tada će biti mir u srcu. A ako se povedeš sa mnogima, sve će izneti što si uspeo da sakupiš u sebi. Poznanstva i razgovori pustoše i rasejavaju. Treba da postoji neko kome možeš da se poveriš i deliš, bez toga je veoma teško i mučno. Ponekad je i to neophodno. Ali treba birati veoma pažljivo, treba biti siguran u čoveka. Mnogi neće razumeti ono što je za tebe vrednost... Više ćuti, uči se ćutanju..."
Mir nije odsustvo haosa, već prisustvo smisla.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Duhovni oci podsećaju da molitva traži trud, sabranost i istrajnost, jer tek kad je srce uključeno, molitva postaje istinska veza sa Bogom.
Svet u kojem živimo je odraz našeg srca.
Ćutanje nije puko odsustvo reči, već prostor u kojem se oblikuje trezvenost i sposobnost rasuđivanja.
Cela životna borba današnjeg čoveka, ma kako bila obučena u moderne pojmove, zapravo je potraga za mirom.
Reći nešto što je istinito, ali u pogrešno vreme, pred pogrešnim ljudima i sa pogrešnim srcem, može naneti veću štetu nego laž.
Tamo gde čovek vidi kraj, Crkva govori o početku — o povratku sebi, o vraćanju poverenja u tvorca koji ne ostavlja nikoga.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Iako se na prvi pogled čini da su odmor, slobodno vreme i lični izbor dovoljni da ispune čoveka, iskustvo pokazuje da najveći broj ljudi baš nedeljom se bore sa osećajem tuge, nemira i neispunjenosti.
Zajednička vojna operacija Izraela i SAD protiv Irana dobila je kodno ime koje aludira na biblijskog praoca iz izraelskog kraljevskog roda.
Post i uzdržanje zato nisu tek spoljašnja pravila niti prolazne duhovne vežbe, već put ka očuvanju unutrašnje ravnoteže, trezvenosti i duševnog mira.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Sveštenik Miloš Zekanović objašnjava zašto strpljenje, molitva i iskrena ljubav ostaju ključni za zajednicu koja traje, dok statistika pokazuje da se sve više brakova završava razvodom.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu 1. sedmice Velikog posta otkriva zbog čega položaj i znanje ne vode nužno ka veri i kako upravo smirenost postaje ključ za prepoznavanje Božje istine.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Onisima po starom i Prepodobnog Vasilija Ispovednika po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Romana, muslimani su u mesecu ramazana, dok u judaizmu nema velikog verskog praznika.