KAD TREBA OSTATI, A KAD TREBA NASTAVITI DALJE: Poslušajte savet Patrijarha Pavla i dobro razmislite
Mir nije odsustvo haosa, već prisustvo smisla.
Duhovni mir postao je retkost, gotovo privilegija koja izmiče većini ljudi.
Danas, više nego ikada ranije, ljudi tragaju za mirom u srcu i duši. Užurbani ritam života, nerealna očekivanja i stalni pritisci spolja, stvaraju unutrašnji zamor koji mnogi ne umeju ni da prepoznaju, a kamoli da se od njega zaštite.
Svako, na svoj način, pokušava da pronađe trenutak tišine i stabilnosti: neki u prirodi, neki u samoći, drugi u druženjima, razgovorima, radu ili hobijima. Ipak, uprkos svim pokušajima, izgleda da je istinski mir postao retkost, gotovo privilegija koja izmiče većini ljudi.
U pravoslavlju se mir ne posmatra kao prolazni osećaj prijatnosti, već kao duboko stanje čovekove duše — stanje koje dolazi iznutra, a ne spolja. Crkveni oci uče da se mir ne gradi putem spoljašnjih okolnosti, već kroz unutrašnje preobraženje, smirenje i ozbiljan rad na sebi.
Mir je, prema njihovim rečima, plod duhovnog života, a duhovni život počinje onda kada čovek nauči da ćuti, da posmatra sebe i da se ne rasipa u bespotrebnim rečima i odnosima.
Posebno se ističe i potreba za oprezom u odnosima. Ne može svako da nosi tuđu dubinu, niti svako ume da razume ono najvrednije što čovek nosi u sebi. Zato se savetuje da se reči štede, da se biraju sagovornici, da se ne otvara srce olako, jer jednom izgubljeni mir teško se vraća.
O tome svedoči i duboka misao Shijeromonaha Mihaila Pitkeviča, koja sažima celokupno iskustvo pravoslavne duhovnosti i koja može da posluži kao putokaz svima koji traže ono najdragocenije, a to je mir u srcu i duši:
"Beži od svih, ali voli sve, ne mešaj se u tuđa posla, i ne sudi nikome. Tada će biti mir u srcu. A ako se povedeš sa mnogima, sve će izneti što si uspeo da sakupiš u sebi. Poznanstva i razgovori pustoše i rasejavaju. Treba da postoji neko kome možeš da se poveriš i deliš, bez toga je veoma teško i mučno. Ponekad je i to neophodno. Ali treba birati veoma pažljivo, treba biti siguran u čoveka. Mnogi neće razumeti ono što je za tebe vrednost... Više ćuti, uči se ćutanju..."
Mir nije odsustvo haosa, već prisustvo smisla.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Duhovni oci podsećaju da molitva traži trud, sabranost i istrajnost, jer tek kad je srce uključeno, molitva postaje istinska veza sa Bogom.
Svet u kojem živimo je odraz našeg srca.
Cela životna borba današnjeg čoveka, ma kako bila obučena u moderne pojmove, zapravo je potraga za mirom.
Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
Ćutanje nije puko odsustvo reči, već prostor u kojem se oblikuje trezvenost i sposobnost rasuđivanja.
Smiren čovek ne traži da bude iznad drugih, ne bori se da dokaže sebe – jer zna da je prava snaga u Božijoj volji, a ne u ljudskoj samovolji.
Pravoslavni podvižnik objašnjava zašto je važno prepoznati sopstvene slabosti, osloboditi se potrebe da uvek budemo u pravu i kroz smirenje se otvoriti za Božju blagodat.
Pravoslavna vera nije spojiva sa sujeverjem.
Pravoslavna vera poziva čoveka da se ne predaje očajanju i strahu zbog porodične prošlosti, već da svoj život usmerava prema Bogu.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
Obeležamo praznik posvećen čudesnom javljanju Majke Božje u carigradskoj crkvi Vlaherni.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Pravoslavna vera poziva čoveka da se ne predaje očajanju i strahu zbog porodične prošlosti, već da svoj život usmerava prema Bogu.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
U obraćanju vernicima u australijskoj prestonici, poglavar SPC istakao značaj svetosavskog nasleđa, zajedništva u Hristu i pomirenja među Srbima.
Zapis iz „Srbskog kuvara“, koji je jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedola objavio još u 19. veku, otkriva kako su se od jednostavnih namirnica pripremala zasitna jela za dane kada crkveni tipik ne propisuje post.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.