KAD TREBA OSTATI, A KAD TREBA NASTAVITI DALJE: Poslušajte savet Patrijarha Pavla i dobro razmislite
Mir nije odsustvo haosa, već prisustvo smisla.
Duhovni mir postao je retkost, gotovo privilegija koja izmiče većini ljudi.
Danas, više nego ikada ranije, ljudi tragaju za mirom u srcu i duši. Užurbani ritam života, nerealna očekivanja i stalni pritisci spolja, stvaraju unutrašnji zamor koji mnogi ne umeju ni da prepoznaju, a kamoli da se od njega zaštite.
Svako, na svoj način, pokušava da pronađe trenutak tišine i stabilnosti: neki u prirodi, neki u samoći, drugi u druženjima, razgovorima, radu ili hobijima. Ipak, uprkos svim pokušajima, izgleda da je istinski mir postao retkost, gotovo privilegija koja izmiče većini ljudi.
U pravoslavlju se mir ne posmatra kao prolazni osećaj prijatnosti, već kao duboko stanje čovekove duše — stanje koje dolazi iznutra, a ne spolja. Crkveni oci uče da se mir ne gradi putem spoljašnjih okolnosti, već kroz unutrašnje preobraženje, smirenje i ozbiljan rad na sebi.
Mir je, prema njihovim rečima, plod duhovnog života, a duhovni život počinje onda kada čovek nauči da ćuti, da posmatra sebe i da se ne rasipa u bespotrebnim rečima i odnosima.
Posebno se ističe i potreba za oprezom u odnosima. Ne može svako da nosi tuđu dubinu, niti svako ume da razume ono najvrednije što čovek nosi u sebi. Zato se savetuje da se reči štede, da se biraju sagovornici, da se ne otvara srce olako, jer jednom izgubljeni mir teško se vraća.
O tome svedoči i duboka misao Shijeromonaha Mihaila Pitkeviča, koja sažima celokupno iskustvo pravoslavne duhovnosti i koja može da posluži kao putokaz svima koji traže ono najdragocenije, a to je mir u srcu i duši:
"Beži od svih, ali voli sve, ne mešaj se u tuđa posla, i ne sudi nikome. Tada će biti mir u srcu. A ako se povedeš sa mnogima, sve će izneti što si uspeo da sakupiš u sebi. Poznanstva i razgovori pustoše i rasejavaju. Treba da postoji neko kome možeš da se poveriš i deliš, bez toga je veoma teško i mučno. Ponekad je i to neophodno. Ali treba birati veoma pažljivo, treba biti siguran u čoveka. Mnogi neće razumeti ono što je za tebe vrednost... Više ćuti, uči se ćutanju..."
Mir nije odsustvo haosa, već prisustvo smisla.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Duhovni oci podsećaju da molitva traži trud, sabranost i istrajnost, jer tek kad je srce uključeno, molitva postaje istinska veza sa Bogom.
Svet u kojem živimo je odraz našeg srca.
Ćutanje nije puko odsustvo reči, već prostor u kojem se oblikuje trezvenost i sposobnost rasuđivanja.
Cela životna borba današnjeg čoveka, ma kako bila obučena u moderne pojmove, zapravo je potraga za mirom.
U pouci grčke svetiteljke novog vremena krije se jednostavan, ali zahtevan odgovor na to kako se ostaje miran u svetu koji stalno izaziva reakciju.
Podvižnik svetogorskog manastira Vatoped objašnjava kako strpljenje i vera donose spokojstvo duše, tela i duha, čak i u najtežim situacijama.
Otac Bojan, kroz jednu zanimljivu i duhovitu situaciju sa časa veronauke, zapravo je objasnio šta podrazumeva hrišćanski brak.
Reči jeromonaha manastira Agaton otvaraju pitanje koje mnogi izbegavaju: da li sa odlaskom bližnjih prestaje naša dužnost ili tek počinje molitva kao jedina veza koja ostaje između dva sveta.
Monah iz Manastira Vatoped govori o redovima vernika ispred hrama na Vračaru i poručuje da prizor strpljenja i vere u 21. veku svedoči o posebnoj duhovnoj vezi naroda sa Presvetom Bogorodicom.
Tumačeći Hristove reči o Utešitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 7. sedmice po Vaskrsu otkriva zašto se unutrašnja snaga ne zadržava sama od sebe.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Tumačeći Hristove reči o Utešitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 7. sedmice po Vaskrsu otkriva zašto se unutrašnja snaga ne zadržava sama od sebe.
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
Govoreći o pticama, veliki srpski duhovnik ostavio je snažnu pouku o nezadovoljstvu koje čovek sam nosi u sebi i miru koji počinje tek onda kada nauči da bude blagodaran.