ZA MIR U DUŠI POTREBNE SU SAMO OVE TRI STVARI! Sveti Gavrilo Gruzijski o onome za čim ceo svet čezne!
Cela životna borba današnjeg čoveka, ma kako bila obučena u moderne pojmove, zapravo je potraga za mirom.
Ćutanje nije puko odsustvo reči, već prostor u kojem se oblikuje trezvenost i sposobnost rasuđivanja.
U pravoslavnoj tradiciji reč ima izuzetnu težinu. Smatra se darom datim čoveku, ali i sredstvom koje može da bude izvor dobra ili uzrok velike štete.
Zato se u učenju Crkve posebno naglašava odgovornost za ono što izgovaramo. Brbljivost, odnosno neobuzdano i nepotrebno pričanje, opisuje se kao stanje u kojem čovek gubi kontrolu nad sobom, narušava mir i udaljava se od unutrašnje sabranosti.
Sveti oci upozoravali su da prekomerno pričanje rasipa duhovnu snagu i vodi ka površnosti. Čovek koji mnogo govori, a malo sluša, postaje nesposoban da čuje bližnjeg, a još manje da čuje tihi glas savesti i Božiju volju.
U pravoslavlju se zato ćutanje smatra vrlinom koja čuva unutrašnju pažnju i smiruje misli. Ono nije puko odsustvo reči, već prostor u kojem se oblikuje trezvenost i sposobnost rasuđivanja.
Izreka "ćutanje je zlato" nije nastala slučajno. Ona odražava iskustvo mnogih generacija koje su razumele da se mudrost ne meri količinom izgovorenih reči, već njihovom merom i svrhom.
Ćutanje sprečava ishitrene reakcije, štiti čoveka od ogovaranja, svađe i beskorisnih rasprava. U njegovoj tišini rađa se duhovna budnost i sposobnost da se razlikuje korisno od štetnog.
Pravoslavna duhovnost jasno ukazuje da brbljivost razara mir duše i odnose među ljudima. Ona unosi haos, dok ćutanje donosi poredak i unutrašnju stabilnost. Zato se u monaškoj i bogoslužbenoj praksi posebno cene kratke, promišljene reči i umerenost u govoru. U takvom pristupu rečima ogleda se poštovanje prema Bogu i čoveku.
Ovaj stav sabran je i u jednostavnom, ali snažnom podsećanju Svetog Siluana Atonskog:
"Koja je najštetnija navika? – Brbljivost."
Cela životna borba današnjeg čoveka, ma kako bila obučena u moderne pojmove, zapravo je potraga za mirom.
Smiren čovek ne prezire sebe, već se oslobađa gordosti, očekivanja i prava da uvek bude u pravu.
Brojni pojedinci, bilo iz ličnih razočaranja, racionalističkog pristupa ili pod uticajem naučnih i filozofskih pravaca, donose zaključak da Boga nema.
Duhovni mir postao je retkost, gotovo privilegija koja izmiče većini ljudi.
U svetu prepunom reči, najmoćnije je ono što ostane neizgovoreno. Neka duša ostane skrivena – ne iz straha, već iz mudrosti.
U pravoslavlju ćutanje zauzima posebno mesto.
Ćutanje nije odsustvo reči, već prisustvo smisla.
Za pravoslavne vernike, ćutanje je put samospoznaje i duhovnog rasta, jer kroz tišinu dolazi do unutrašnje transformacije i spasenja.
Između doslovnog čitanja Jevanđelja i crkvenog predanja otvara se pitanje koje izaziva rasprave među vernicima – sveštenik Matijas Froze daje odgovor koji menja ugao posmatranja.
Skončao je u sto petoj godini života, ostavivši iza sebe čitavu vojsku učenika.
Razlika između osude i brige za bližnjeg je u motivu.
U Jevanđelju, Hristos ne obećava lak život, ali obećava da neće ostaviti one koji idu putem krsta.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Dok su zvona pozivala na prazničnu radost, nevidljiva ruka je pokušala da preseče vezu između Crkve i vernog naroda: organizovana akcija na mreži otvorila je pitanje ko bira upravo svetinje kao metu i zašto.
Malo je onih koji znaju kako su lanci iz jerusalimske i rimske tamnice postali jedna od najpoštovanijih hrišćanskih relikvija i zašto se upravo u njima prepoznaje poruka da prava sloboda ne zavisi od zidova ni od ključeva.
Pečeni krompir sa sirom koji spaja porodicu - recept za starinsko jelo koje su bake pripremale u danima kada Crkva ne propisuje post, idealno za brze i zasitne ručkove kod kuće.