U vremenu kada reči preplavljuju svet, kada misli neprestano odjekuju sa društvenih mreža, televizijskih ekrana i iz neumerenih razgovora, čini se da zaboravljamo jednu od najdubljih istina koju su kroz vekove ponavljali svi veliki umovi: "Govor je srebro, a ćutanje zlato.“
U pravoslavlju ćutanje zauzima posebno mesto. Ono nije puko odsustvo govora, već unutrašnje sabranje, prostor susreta sa Bogom. Mnogi veliki podvižnici i svetitelji praktikovali su molitveno ćutanje – ne kao beg od sveta, već kao način da se svet sagleda dublje i jasnije. Isihazam, pravac unutar pravoslavne duhovnosti, zasniva se upravo na ćutanju i neprestanoj molitvi, kao putevima ka preobražaju duše.
Jedan od savremenih duhovnika, arhimandrit Stefan Anagnostopulos, u tom duhu, izdvaja sedam stvari o kojima nikada ne treba govoriti, pokazujući da ćutanje nije slabost, već znak duhovne zrelosti:
Prvo što treba držati u tajnosti jesu sopstveni dalekosežni planovi. Ništa ne govorite sve dok se oni ne ispune. Mnoge od naših zamisli ne samo da nisu idealne, već imaju ogroman broj slabih mesta, po kojima je veoma lako udariti i sve razrušiti.
Druga stvar koju ne treba razglašavati je sopstvena dobrota. Dobro delo je prava retkost u današnjem svetu, i upravo zato ga treba čuvati kao zenicu oka. Ne hvalite se dobrim delima. Gordost će to odmah uvideti i potrti sve to dobro koje je došlo kao rezultat dobročinstva.
Treća stvar koju ne treba razglašavati, ni nalevo ni nadesno,-to je sopstveni asketizam - uzdržavanje od hrane, sna itd. Fizička askeza donosi korist samo ako ima, imeđu ostalog, i ocećajny dimenziju.
Četvrto o čemu treba ćutati - to su sopstvena hrabrost i heroizam. Nekog snalaze spoljašnja, nekog unutrašnja iskušenja. Spoljašnja iskušenja su vidljiva, zbog čega ljudi za njih dobijaju nagrade. No, pobedu unutrašnjih iskušenja niko ne primećuje, zbog čega se za njih nikakva nagrada i ne dobija.
apologet.spb.ru
Arhimandrit Stefan Anagnostopulos
Peto o čemu ne treba govoriti, to je duhovno znanje. Duhovna znanja imaju razne nivoe i treba ih otkrivati tek po dostizanju određenog nivoa čistote spoznaje. Osnovna greška početnika, kao nosioca istine, je želja da se podeli veliko duhovno znanje, koje umesto da donese dobro čoveku, samo ga još više upetljava, pa čak i plaši.
Šesto što ne treba posebno deliti sa drugima, je priča o konfliktima u svojoj kući i generalno o svom porodičnom životu. Zapamtite: što manje budete govorili o problemima u vašoj porodici, utoliko će ona biti jača i stabilnija. Sporenje oslobađa od negativnih emocija, koje su nagomilane u procesu komunikacije (zajedničkog života).
Sedmo o čemu ne treba govoriti - to su ružne reči koje ste čuli od nekoga. Na ulici možete da uprljate cipele, a možete da uprljate i dušu. A čovek koji, došavši kući, prepričava sve što je čuo od nekog glupaka na ulici, ničim se ne razlikuje od čoveka koji je ušao u kuću i nije izuo blatnjave cipele.
Arhijerej Ruske pravoslavne crkve upozorava da spasenje nije u pripadnosti Crkvi i formi, već u ljubavi, pravdi i milosrđu – delima koja mogu ispunjavati i oni van pravoslavlja, dok pojedini hrišćani ostaju samo na rečima.
Poglavar Crkve Krita uputio je snažnu poruku Vladi Grčke, upozoravajući da intervencije koje narušavaju Statutarnu povelju i ugrožavaju autonomiju Crkve ne mogu biti tolerisane, naglašavajući principijelnu odbranu crkvene slobode.
U pravoslavlju, vera nije puko prihvatanje određenih istina ili moralnih načela, već živi odnos sa Bogom, zajedništvo sa Njim kroz Crkvu, molitvu, svete tajne i svakodnevni podvig.
Vernici se na ovaj veliki praznik sećaju uspenja Presvete Bogorodice, dok Tipik precizno određuje kada prestaje post i kada je dopušteno uzimati mrsnu hranu.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.