U vremenu kada reči preplavljuju svet, kada misli neprestano odjekuju sa društvenih mreža, televizijskih ekrana i iz neumerenih razgovora, čini se da zaboravljamo jednu od najdubljih istina koju su kroz vekove ponavljali svi veliki umovi: "Govor je srebro, a ćutanje zlato.“
U pravoslavlju ćutanje zauzima posebno mesto. Ono nije puko odsustvo govora, već unutrašnje sabranje, prostor susreta sa Bogom. Mnogi veliki podvižnici i svetitelji praktikovali su molitveno ćutanje – ne kao beg od sveta, već kao način da se svet sagleda dublje i jasnije. Isihazam, pravac unutar pravoslavne duhovnosti, zasniva se upravo na ćutanju i neprestanoj molitvi, kao putevima ka preobražaju duše.
Jedan od savremenih duhovnika, arhimandrit Stefan Anagnostopulos, u tom duhu, izdvaja sedam stvari o kojima nikada ne treba govoriti, pokazujući da ćutanje nije slabost, već znak duhovne zrelosti:
Prvo što treba držati u tajnosti jesu sopstveni dalekosežni planovi. Ništa ne govorite sve dok se oni ne ispune. Mnoge od naših zamisli ne samo da nisu idealne, već imaju ogroman broj slabih mesta, po kojima je veoma lako udariti i sve razrušiti.
Druga stvar koju ne treba razglašavati je sopstvena dobrota. Dobro delo je prava retkost u današnjem svetu, i upravo zato ga treba čuvati kao zenicu oka. Ne hvalite se dobrim delima. Gordost će to odmah uvideti i potrti sve to dobro koje je došlo kao rezultat dobročinstva.
Treća stvar koju ne treba razglašavati, ni nalevo ni nadesno,-to je sopstveni asketizam - uzdržavanje od hrane, sna itd. Fizička askeza donosi korist samo ako ima, imeđu ostalog, i ocećajny dimenziju.
Četvrto o čemu treba ćutati - to su sopstvena hrabrost i heroizam. Nekog snalaze spoljašnja, nekog unutrašnja iskušenja. Spoljašnja iskušenja su vidljiva, zbog čega ljudi za njih dobijaju nagrade. No, pobedu unutrašnjih iskušenja niko ne primećuje, zbog čega se za njih nikakva nagrada i ne dobija.
apologet.spb.ru
Arhimandrit Stefan Anagnostopulos
Peto o čemu ne treba govoriti, to je duhovno znanje. Duhovna znanja imaju razne nivoe i treba ih otkrivati tek po dostizanju određenog nivoa čistote spoznaje. Osnovna greška početnika, kao nosioca istine, je želja da se podeli veliko duhovno znanje, koje umesto da donese dobro čoveku, samo ga još više upetljava, pa čak i plaši.
Šesto što ne treba posebno deliti sa drugima, je priča o konfliktima u svojoj kući i generalno o svom porodičnom životu. Zapamtite: što manje budete govorili o problemima u vašoj porodici, utoliko će ona biti jača i stabilnija. Sporenje oslobađa od negativnih emocija, koje su nagomilane u procesu komunikacije (zajedničkog života).
Sedmo o čemu ne treba govoriti - to su ružne reči koje ste čuli od nekoga. Na ulici možete da uprljate cipele, a možete da uprljate i dušu. A čovek koji, došavši kući, prepričava sve što je čuo od nekog glupaka na ulici, ničim se ne razlikuje od čoveka koji je ušao u kuću i nije izuo blatnjave cipele.
Arhijerej Ruske pravoslavne crkve upozorava da spasenje nije u pripadnosti Crkvi i formi, već u ljubavi, pravdi i milosrđu – delima koja mogu ispunjavati i oni van pravoslavlja, dok pojedini hrišćani ostaju samo na rečima.
Poglavar Crkve Krita uputio je snažnu poruku Vladi Grčke, upozoravajući da intervencije koje narušavaju Statutarnu povelju i ugrožavaju autonomiju Crkve ne mogu biti tolerisane, naglašavajući principijelnu odbranu crkvene slobode.
U pravoslavlju, vera nije puko prihvatanje određenih istina ili moralnih načela, već živi odnos sa Bogom, zajedništvo sa Njim kroz Crkvu, molitvu, svete tajne i svakodnevni podvig.
Vernici se na ovaj veliki praznik sećaju uspenja Presvete Bogorodice, dok Tipik precizno određuje kada prestaje post i kada je dopušteno uzimati mrsnu hranu.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Početak radova blagoslovio je mitropolit mileševski Atanasije, a novi gradski prostor podsetiće buduće generacije na patrijarha Varnavu Rosića, rođenog Pljevljaka koji je predvodio SPC u burnim istorijskim vremenima.
Nakon decenija ćutanja, na jednom od prvih srpskih stratišta u Istočnoj Bosni prvi put je služen pomen žrtvama, među kojima su bili i sveštenici koji su ostali uz svoj narod do smrti.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Jedna navika koju mnogi smatraju bezazlenom može da donese svađe, udaljavanje i unutrašnji nemir, a svetogorski starac pokazuje kako se kroz tišinu i pažljivo birane reči čuva duhovna snaga.
Jeroshimonah Mihail (Pitkevič) iz Pskovopečerskog manastira razotkriva nevidljivu borbu u čoveku koja se ne vidi spolja, ali odlučuje da li mir postoji ili je samo privid.
U besedi za sredu 9. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećem daru koji čovek može da primi i objašnjava kako se kroz Hrista otvara put ka životu koji prevazilazi sve prolazno.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Posle opsežne potrage uhapšen muškarac koji se sumnjiči da je zapalio oltar kod crkve Svetog Jakova i ispisao uvredljive poruke na Gospinom kipu; policija nastavlja istragu kako bi utvrdila motiv napada.