OVAKO SE JEDINO MOŽETE ODBRANITI OD ĐAVOLA! Starac Nikon kaže da je to jedino oružje koje nepomenik nema
Smirenje je temelj duhovnog života, štit od gordosti i uslov za istinsku bliskost s Bogom.
U pravoslavlju, vera nije puko prihvatanje određenih istina ili moralnih načela, već živi odnos sa Bogom, zajedništvo sa Njim kroz Crkvu, molitvu, svete tajne i svakodnevni podvig.
U savremenom svetu, gde duhovne vrednosti sve više ustupaju mesto materijalizmu, relativizmu i ličnim istinama, pojam neverja dobija posebno mesto u razgovorima o veri, identitetu i spasenju. Sa stanovišta pravoslavlja, neverje nije samo odsustvo vere u Boga – ono je duhovno stanje koje čoveka odvaja od izvora života, istine i večnog smisla.
U pravoslavlju, vera nije puko prihvatanje određenih istina ili moralnih načela, već živi odnos sa Bogom, zajedništvo sa njim kroz Crkvu, molitvu, svete tajne i svakodnevni podvig.
Neverje je, prema tome, odbacivanje tog odnosa – bilo svesno, kroz otvoreno negiranje postojanja Boga, bilo nesvesno, kroz ravnodušnost i duhovnu lenjost.
Neverje nosi sa sobom ozbiljne posledice po dušu čoveka. Prvo i osnovno, ono preseca vezu sa Tvorcem, bez koje čovek ostaje duhovno osakaćen, bez orijentira i dubljeg smisla života. Bez vere, ljudsko srce lako pada pod uticaj greha, egoizma, straha i beznađa.
Koliko je neverje opasno i gde može odvesti čoveka, u jednoj svojoj misli izneo je i Sveti Nektarije Eginski.
"Neverje je bolest uma. To je silno i teško i nelečivo stradanje duše. Neverje oduzima od sveta veru, nadu i ljubav. Neverje je osudilo nesrećnoga čoveka na pogibao i prepustilo ga na milost i nemilost životnim nedaćama. Neverje, oduzevši čoveku ljubav, ostavilo ga je bez srodnika, domaćih i prijatelja. Neverje je oduzelo nadu u bolju budućnost i ulilo očajanje. Strašno je neverje i gore je od svih duševnih strasti"
Smirenje je temelj duhovnog života, štit od gordosti i uslov za istinsku bliskost s Bogom.
Arhijerej Ruske pravoslavne crkve upozorava da spasenje nije u pripadnosti Crkvi i formi, već u ljubavi, pravdi i milosrđu – delima koja mogu ispunjavati i oni van pravoslavlja, dok pojedini hrišćani ostaju samo na rečima.
Od nekih gubitaka se ljudi nikada sasvim ne oporave.
Poglavar Crkve Krita uputio je snažnu poruku Vladi Grčke, upozoravajući da intervencije koje narušavaju Statutarnu povelju i ugrožavaju autonomiju Crkve ne mogu biti tolerisane, naglašavajući principijelnu odbranu crkvene slobode.
Kada čovek nauči da se raduje tuđem dobru kao svom, tada nestaje i zavist.
Stradanja i teškoće nisu znak Božjeg odsustva, već često upravo njegove blizine.
Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
U duhovnom smislu, prijateljstvo je dar, ali i odgovornost.
Veliki pravoslavni duhovnik upozoravao je da najveća opasnost ne dolazi od tuđe osude, već od trenutka kada čovek počne da utišava istinu u sebi zarad prihvatanja okoline.
Društvene mreže i viralne objave sve češće određuju šta "sme", a šta "ne sme" da se radi na praznike, stvarajući nova pravila koja se predstavljaju kao tradicija.
U tumačenju proročanstva proroka Jeremije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zbog čega se zlo ne može pobediti silom i šta je potrebno da bi se čovek zaista promenio.
U trenucima kada reč lako preraste u svađu, jedno monaško pravilo nudi jednostavan izlaz: ćutanje, molitva i pogled na sebe umesto na tuđe greške, kao put ka unutrašnjem miru i razrešenju konflikta.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U trenucima kada reč lako preraste u svađu, jedno monaško pravilo nudi jednostavan izlaz: ćutanje, molitva i pogled na sebe umesto na tuđe greške, kao put ka unutrašnjem miru i razrešenju konflikta.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.