OVAKO SE JEDINO MOŽETE ODBRANITI OD ĐAVOLA! Starac Nikon kaže da je to jedino oružje koje nepomenik nema
Smirenje je temelj duhovnog života, štit od gordosti i uslov za istinsku bliskost s Bogom.
U pravoslavlju, vera nije puko prihvatanje određenih istina ili moralnih načela, već živi odnos sa Bogom, zajedništvo sa Njim kroz Crkvu, molitvu, svete tajne i svakodnevni podvig.
U savremenom svetu, gde duhovne vrednosti sve više ustupaju mesto materijalizmu, relativizmu i ličnim istinama, pojam neverja dobija posebno mesto u razgovorima o veri, identitetu i spasenju. Sa stanovišta pravoslavlja, neverje nije samo odsustvo vere u Boga – ono je duhovno stanje koje čoveka odvaja od izvora života, istine i večnog smisla.
U pravoslavlju, vera nije puko prihvatanje određenih istina ili moralnih načela, već živi odnos sa Bogom, zajedništvo sa njim kroz Crkvu, molitvu, svete tajne i svakodnevni podvig.
Neverje je, prema tome, odbacivanje tog odnosa – bilo svesno, kroz otvoreno negiranje postojanja Boga, bilo nesvesno, kroz ravnodušnost i duhovnu lenjost.
Neverje nosi sa sobom ozbiljne posledice po dušu čoveka. Prvo i osnovno, ono preseca vezu sa Tvorcem, bez koje čovek ostaje duhovno osakaćen, bez orijentira i dubljeg smisla života. Bez vere, ljudsko srce lako pada pod uticaj greha, egoizma, straha i beznađa.
Koliko je neverje opasno i gde može odvesti čoveka, u jednoj svojoj misli izneo je i Sveti Nektarije Eginski.
"Neverje je bolest uma. To je silno i teško i nelečivo stradanje duše. Neverje oduzima od sveta veru, nadu i ljubav. Neverje je osudilo nesrećnoga čoveka na pogibao i prepustilo ga na milost i nemilost životnim nedaćama. Neverje, oduzevši čoveku ljubav, ostavilo ga je bez srodnika, domaćih i prijatelja. Neverje je oduzelo nadu u bolju budućnost i ulilo očajanje. Strašno je neverje i gore je od svih duševnih strasti"
Smirenje je temelj duhovnog života, štit od gordosti i uslov za istinsku bliskost s Bogom.
Arhijerej Ruske pravoslavne crkve upozorava da spasenje nije u pripadnosti Crkvi i formi, već u ljubavi, pravdi i milosrđu – delima koja mogu ispunjavati i oni van pravoslavlja, dok pojedini hrišćani ostaju samo na rečima.
Od nekih gubitaka se ljudi nikada sasvim ne oporave.
Poglavar Crkve Krita uputio je snažnu poruku Vladi Grčke, upozoravajući da intervencije koje narušavaju Statutarnu povelju i ugrožavaju autonomiju Crkve ne mogu biti tolerisane, naglašavajući principijelnu odbranu crkvene slobode.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Tuga može da postane duhovno korisna ako čoveka vodi ka pokajanju, smirenju i molitvi, ali može i da postane pogubna ako ga odvede u očajanje i beznađe.
Brojni pojedinci, bilo iz ličnih razočaranja, racionalističkog pristupa ili pod uticajem naučnih i filozofskih pravaca, donose zaključak da Boga nema.
Pravoslavna duhovnost uči da istinska ljubav nije prolazni osećaj ni puko saosećanje, već način života – stalna spremnost na služenje, praštanje, žrtvu i razumevanje.
Dok svet zatrpava naše misli besmislenim znanjem i praznom radoznalošću, pouka Svetog Nikodima Agiorita pokazuje surov, ali efikasan put ka unutrašnjem miru: oslobađanje od suvišnog je jedini način da duša prepozna šta je zaista važno.
Strah od peršuna zbog sličnosti sa smrtonosnim boligolovom prerasao je u legendu koja je opstala vekovima.
Izvori iz Rimske kurije otkrivaju da je Svetoj Stolici stizala lažirana dokumentacija o Alojzu Stepincu, dok stručnjaci tvrde da je manipulacija arhivima bila planski sprovođena.
Dok statistike pokazuju da sve više brakova puca, protojerej Vadim Gladikij objašnjava zašto pravoslavna crkva drugi brak ne smatra idealom, ali ga ipak dopušta — i šta zapravo znači poseban čin venčanja dvobračnih.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Za najčešće greške vernika otac Hligorije navodi to, što gubimo duhovnu dimenziju proslave.
Ova nenametljiva, a raskošna poslastica spaja orahe, puter i nežne kore u "ružice" koje prizivaju detinjstvo i porodična okupljanja, a priprema je jednostavna čak i za početnike u kuhinji.
U svedočanstvu Prepodobnog Jakova Calikisa krije se ohrabrenje koje razbija stid, podseća na silu svešteničkog blagoslova i vraća poverenje u isceljujuću moć iskrene ispovesti.