OVIM SE UNIŠTAVA SVAKA KLETVA: Sveti Ignjatije Brjančaninov kaže da boljeg oružja protiv nje nema
Smiren čovek ne traži da bude iznad drugih, ne bori se da dokaže sebe – jer zna da je prava snaga u Božijoj volji, a ne u ljudskoj samovolji.
Smirenje je temelj duhovnog života, štit od gordosti i uslov za istinsku bliskost s Bogom.
U pravoslavlju se smirenje ne smatra tek jednom od vrlina, već se uzdiže kao najviša i najvažnija. Njena vrednost nije simbolična niti apstraktna, već duboko konkretna i duhovno presudna.
Smirenje je temelj duhovnog života, štit od gordosti i uslov za istinsku bliskost s Bogom.
Koliko je ova vrlina dragocena i duhovno silna, svedoče mnogi oci i podvižnici, a među njima je bio i Nikon Svetogorac koji je upozoravap da se đavo ne boji ni našeg znanja ni naših dela, jer ih sam ima više – ali smirenja nema i ne može ga imati. Upravo zato se njega jedino i plaši.
- Braćo i sestre, znate li vi da se đavo ne boji ni našeg uma, ni našeg znanja. On ih ima više. On se ne boji čak ni naših dobrih dela. On ih ima više. Samo jednu vrlinu on nema i ona ga ubija, a nas spašava.
Ta vrlina je – smirenje. Bez nje, kaže otac Nikon, čak i ono što izgleda kao podvig može biti zamka. Lično svedoči kako je, u jednom trenutku duhovnog rasta, nesvesno pao u gordost:
- Jednom sam, dostigavši nešto, gordo pošao svom starcu. On je, videvši me, odmah shvatio da sam skliznuo, i ne dočekavši moje reči rekao: "Zašto se mi tako gordimo, sine? Kakvim delima se gordimo? Time što postimo, malo jedemo? Đavo posti više od nas – nikada ne jede. Time što ne spavamo noću? Đavo bdi više od nas – nikada ne spava. Time što se uzdržavamo? Đavo je devstveniji od nas: čak i da hoće da bludniči, ne može – on nema telo.“ - pričao je starac Nikon.
Ove reči, priznaje otac Nikon, bile su mu šokantne. Jer ako sve vrline koje stičemo đavo već ima, u čemu je onda naša prednost?
- Kakve god vrline da posedujemo, đavo ih takođe poseduje. Kakve god vrline da zadobijemo, te vrline koje je đavo imao dok je bio arhangel – mi nikad nećemo zadobiti. I sve će one biti protraćene. Zašto? Zato što njemu nedostaje jedna vrlina. Mi smo dužni da se staramo da zadobijemo onu vrlinu da bi se spasili.
Đavo, kaže Nikon, ne iskušava čoveka samo grehovima. Naprotiv - još opasnije, on ga iskušava upravo vrlinama.
- Grehe mi vidimo i možemo ih izbeći. Ali za vrline se borimo da ih zadobijemo.
Kaže da će ti đavo upravo zato pomoći da postiš, gradiš hramove, jer zna da će to čoveka pogorditi, a samim tim će čovek i pasti i sve izgubiti.
Zato otac Nikon zaključuje bez oklevanja:
- Mi moramo ovladati tom vrlinom koju on nema. Moramo biti smireni.
Smiren čovek ne traži da bude iznad drugih, ne bori se da dokaže sebe – jer zna da je prava snaga u Božijoj volji, a ne u ljudskoj samovolji. Jedan od ozbiljnih uticaja koje đavo može imati na čoveka jeste stanje duhovne tame koje se u savremenom jeziku može prepoznati kao depresija. U praksi, poslušnost pomaže čoveku da se oslobodi egoizma i samovolje. Kroz nju se uči smirenje, vera i poverenje. Pravoslavna crkva ne govori o gordosti samo kao o pogrešnom stavu, već kao o smrtnom grehu - duhovnom stanju koje, ako se ne leči, vodi čoveka ka propasti.
OVIM SE UNIŠTAVA SVAKA KLETVA: Sveti Ignjatije Brjančaninov kaže da boljeg oružja protiv nje nema
KAKO SE NESVESNO UHVATIMO ZA ĐAVOLA I POČNEMO DA PROPADAMO: Otac Vasilije otkriva kako se samouništavamo i čime
SAMO SE OVAKO UNIŠTAVA MOĆ ĐAVOLA! Arhimandrit Pavel Gruzdev otkiva da boljeg leka nema
OVO JE GREH KOJEM SE BOG NAJVIŠE PROTIVI: Arhimandrit Petar kaže da ništa ne uništava ljude kao to!
Mnogi podvižnici kroz vekove svedočili su da je upravo dar suza bio jedan od najvećih darova koje su primili tokom svog duhovnog života.
Umesto uobičajenog unutrašnjeg otpora, svetitelj opisuje neočekivan pristup i ukazuje da se izlaz ne nalazi u pojačanoj borbi, već u smirenju koje prekida napad i menja njegov pravac.
Pravoslavlje uči da ne očekujemo život bez bola, već život u kojem bol ima smisao.
Božja volja nije uvek u skladu s našim željama, ali je uvek za naše dobro.
Veliki ruski svetitelj podseća da uzrok nemira često ne dolazi iz sveta koji nas okružuje, već iz sopstvenog srca, i ostavlja pouku o putu ka unutrašnjoj tišini i duhovnoj snazi.
Izjava predstavnika Gruzijske patrijaršije izazvala je burne reakcije, nakon što je naveo da su evropski zvaničnici od Crkve tražili podršku za pitanja koja izazivaju duboke podele u tamošnjem društvu.
Od "posnih" i "mrsnih" slava, slavskog žita i crvenog slova, do posta, ispovesti i Božić Bate, mnogi običaji koje vernici prihvataju kao pravilo nisu u skladu sa učenjem Pravoslavne crkve - evo šta o njima zaista kaže Crkva.
U autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, pozivajući se na Jevanđelje i crkveno predanje, đakon Igor Cukanov iznosi svedočenja o životima, veri, propovedi i stradanju Isusovih srodnika.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Sveto pismo nas iznova podseća da je Gospod onaj koji upravlja istorijom, narodima i životom svakog čoveka.
Od dvora Marine Mnišek do reformi Petra Velikog, put jednog malog predmeta pokazuje kako su vera, tradicija i strah od novina oblikovali svakodnevni život ruskog naroda.
Kombinacija voća, indijskih oraha i kakaa donosi laganu letnju poslasticu kojoj se rado vraćaju i oni koji ne poste.