OVIM SE UNIŠTAVA SVAKA KLETVA: Sveti Ignjatije Brjančaninov kaže da boljeg oružja protiv nje nema
Smiren čovek ne traži da bude iznad drugih, ne bori se da dokaže sebe – jer zna da je prava snaga u Božijoj volji, a ne u ljudskoj samovolji.
Smirenje je temelj duhovnog života, štit od gordosti i uslov za istinsku bliskost s Bogom.
U pravoslavlju se smirenje ne smatra tek jednom od vrlina, već se uzdiže kao najviša i najvažnija. Njena vrednost nije simbolična niti apstraktna, već duboko konkretna i duhovno presudna.
Smirenje je temelj duhovnog života, štit od gordosti i uslov za istinsku bliskost s Bogom.
Koliko je ova vrlina dragocena i duhovno silna, svedoče mnogi oci i podvižnici, a među njima je bio i Nikon Svetogorac koji je upozoravap da se đavo ne boji ni našeg znanja ni naših dela, jer ih sam ima više – ali smirenja nema i ne može ga imati. Upravo zato se njega jedino i plaši.
- Braćo i sestre, znate li vi da se đavo ne boji ni našeg uma, ni našeg znanja. On ih ima više. On se ne boji čak ni naših dobrih dela. On ih ima više. Samo jednu vrlinu on nema i ona ga ubija, a nas spašava.
Ta vrlina je – smirenje. Bez nje, kaže otac Nikon, čak i ono što izgleda kao podvig može biti zamka. Lično svedoči kako je, u jednom trenutku duhovnog rasta, nesvesno pao u gordost:
- Jednom sam, dostigavši nešto, gordo pošao svom starcu. On je, videvši me, odmah shvatio da sam skliznuo, i ne dočekavši moje reči rekao: "Zašto se mi tako gordimo, sine? Kakvim delima se gordimo? Time što postimo, malo jedemo? Đavo posti više od nas – nikada ne jede. Time što ne spavamo noću? Đavo bdi više od nas – nikada ne spava. Time što se uzdržavamo? Đavo je devstveniji od nas: čak i da hoće da bludniči, ne može – on nema telo.“ - pričao je starac Nikon.
Ove reči, priznaje otac Nikon, bile su mu šokantne. Jer ako sve vrline koje stičemo đavo već ima, u čemu je onda naša prednost?
- Kakve god vrline da posedujemo, đavo ih takođe poseduje. Kakve god vrline da zadobijemo, te vrline koje je đavo imao dok je bio arhangel – mi nikad nećemo zadobiti. I sve će one biti protraćene. Zašto? Zato što njemu nedostaje jedna vrlina. Mi smo dužni da se staramo da zadobijemo onu vrlinu da bi se spasili.
Đavo, kaže Nikon, ne iskušava čoveka samo grehovima. Naprotiv - još opasnije, on ga iskušava upravo vrlinama.
- Grehe mi vidimo i možemo ih izbeći. Ali za vrline se borimo da ih zadobijemo.
Kaže da će ti đavo upravo zato pomoći da postiš, gradiš hramove, jer zna da će to čoveka pogorditi, a samim tim će čovek i pasti i sve izgubiti.
Zato otac Nikon zaključuje bez oklevanja:
- Mi moramo ovladati tom vrlinom koju on nema. Moramo biti smireni.
Smiren čovek ne traži da bude iznad drugih, ne bori se da dokaže sebe – jer zna da je prava snaga u Božijoj volji, a ne u ljudskoj samovolji. Jedan od ozbiljnih uticaja koje đavo može imati na čoveka jeste stanje duhovne tame koje se u savremenom jeziku može prepoznati kao depresija. U praksi, poslušnost pomaže čoveku da se oslobodi egoizma i samovolje. Kroz nju se uči smirenje, vera i poverenje. Pravoslavna crkva ne govori o gordosti samo kao o pogrešnom stavu, već kao o smrtnom grehu - duhovnom stanju koje, ako se ne leči, vodi čoveka ka propasti.
OVIM SE UNIŠTAVA SVAKA KLETVA: Sveti Ignjatije Brjančaninov kaže da boljeg oružja protiv nje nema
KAKO SE NESVESNO UHVATIMO ZA ĐAVOLA I POČNEMO DA PROPADAMO: Otac Vasilije otkriva kako se samouništavamo i čime
SAMO SE OVAKO UNIŠTAVA MOĆ ĐAVOLA! Arhimandrit Pavel Gruzdev otkiva da boljeg leka nema
OVO JE GREH KOJEM SE BOG NAJVIŠE PROTIVI: Arhimandrit Petar kaže da ništa ne uništava ljude kao to!
Mnogi podvižnici kroz vekove svedočili su da je upravo dar suza bio jedan od najvećih darova koje su primili tokom svog duhovnog života.
Umesto uobičajenog unutrašnjeg otpora, svetitelj opisuje neočekivan pristup i ukazuje da se izlaz ne nalazi u pojačanoj borbi, već u smirenju koje prekida napad i menja njegov pravac.
Pravoslavlje uči da ne očekujemo život bez bola, već život u kojem bol ima smisao.
Božja volja nije uvek u skladu s našim željama, ali je uvek za naše dobro.
U besedi za ponedeljak 13. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj govori o lepoti, raskoši i sujeti, upozoravajući šta se iza spoljašnjeg sjaja može kriti u čovekovoj duši.
Probajte mešano povrće po receptu iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ monahinje Atanasije Rašić, pročitajte Prvu pokajnu molitvu Majci Božjoj i duhovno se nadahnite poukom Svetog Jovana Kronštatskog.
Nepravda, uvreda i omalovažavanje mogu u čoveku pokrenuti potrebu da se brani i uzvrati, ali jedna pouka velikog ruskog duhovnika otvara sasvim drugačije pitanje: šta se u takvom trenutku događa sa našim srcem?
Od Luke i Lazara do Pavla, Stefana i Jakova, ova imena povezana su sa važnim ličnostima Svetog pisma i zauzimaju posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji.
Jedna neobična avantura naučila je Milicu da se ne plaši sujeverja, već da veruje Bogu i čini dobro.
Dok je trpeo stradanje, zahvaljivao je Bogu i ukoravao cara zbog njegovog neznaboštva.
Ono što ovu crkvu čini posebnom jeste veličanstveni drveni ikonostas iz 18. veka.
Bog nikad ljude ne ostavlje same, pogotovo u teškim iskušenjima.
Praznik će biti svečano obeležen u hramu Svetog Simeona Mirotočivog, uz molitvu, jeleosvećenje, liturgiju i prigodan program u porti hrama.
U saopštenju se ističu brak, porodica i vaspitanje dece kao vrednosti koje treba čuvati, uz jasan apel da eventualno okupljanje ne preraste u vređanje, podele i sukobe.
U besedi za 12. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava šta se događa kada nezrele i nepobožne pomisli potisnu duhovnu mudrost, a čovek se udalji od Božjeg zakona koji mu daje red i unutrašnju snagu.