OVIM SE UNIŠTAVA SVAKA KLETVA: Sveti Ignjatije Brjančaninov kaže da boljeg oružja protiv nje nema
Smiren čovek ne traži da bude iznad drugih, ne bori se da dokaže sebe – jer zna da je prava snaga u Božijoj volji, a ne u ljudskoj samovolji.
Smirenje je temelj duhovnog života, štit od gordosti i uslov za istinsku bliskost s Bogom.
U pravoslavlju se smirenje ne smatra tek jednom od vrlina, već se uzdiže kao najviša i najvažnija. Njena vrednost nije simbolična niti apstraktna, već duboko konkretna i duhovno presudna.
Smirenje je temelj duhovnog života, štit od gordosti i uslov za istinsku bliskost s Bogom.
Koliko je ova vrlina dragocena i duhovno silna, svedoče mnogi oci i podvižnici, a među njima je bio i Nikon Svetogorac koji je upozoravap da se đavo ne boji ni našeg znanja ni naših dela, jer ih sam ima više – ali smirenja nema i ne može ga imati. Upravo zato se njega jedino i plaši.
- Braćo i sestre, znate li vi da se đavo ne boji ni našeg uma, ni našeg znanja. On ih ima više. On se ne boji čak ni naših dobrih dela. On ih ima više. Samo jednu vrlinu on nema i ona ga ubija, a nas spašava.
Ta vrlina je – smirenje. Bez nje, kaže otac Nikon, čak i ono što izgleda kao podvig može biti zamka. Lično svedoči kako je, u jednom trenutku duhovnog rasta, nesvesno pao u gordost:
- Jednom sam, dostigavši nešto, gordo pošao svom starcu. On je, videvši me, odmah shvatio da sam skliznuo, i ne dočekavši moje reči rekao: "Zašto se mi tako gordimo, sine? Kakvim delima se gordimo? Time što postimo, malo jedemo? Đavo posti više od nas – nikada ne jede. Time što ne spavamo noću? Đavo bdi više od nas – nikada ne spava. Time što se uzdržavamo? Đavo je devstveniji od nas: čak i da hoće da bludniči, ne može – on nema telo.“ - pričao je starac Nikon.
Ove reči, priznaje otac Nikon, bile su mu šokantne. Jer ako sve vrline koje stičemo đavo već ima, u čemu je onda naša prednost?
- Kakve god vrline da posedujemo, đavo ih takođe poseduje. Kakve god vrline da zadobijemo, te vrline koje je đavo imao dok je bio arhangel – mi nikad nećemo zadobiti. I sve će one biti protraćene. Zašto? Zato što njemu nedostaje jedna vrlina. Mi smo dužni da se staramo da zadobijemo onu vrlinu da bi se spasili.
Đavo, kaže Nikon, ne iskušava čoveka samo grehovima. Naprotiv - još opasnije, on ga iskušava upravo vrlinama.
- Grehe mi vidimo i možemo ih izbeći. Ali za vrline se borimo da ih zadobijemo.
Kaže da će ti đavo upravo zato pomoći da postiš, gradiš hramove, jer zna da će to čoveka pogorditi, a samim tim će čovek i pasti i sve izgubiti.
Zato otac Nikon zaključuje bez oklevanja:
- Mi moramo ovladati tom vrlinom koju on nema. Moramo biti smireni.
Smiren čovek ne traži da bude iznad drugih, ne bori se da dokaže sebe – jer zna da je prava snaga u Božijoj volji, a ne u ljudskoj samovolji. Jedan od ozbiljnih uticaja koje đavo može imati na čoveka jeste stanje duhovne tame koje se u savremenom jeziku može prepoznati kao depresija. U praksi, poslušnost pomaže čoveku da se oslobodi egoizma i samovolje. Kroz nju se uči smirenje, vera i poverenje. Pravoslavna crkva ne govori o gordosti samo kao o pogrešnom stavu, već kao o smrtnom grehu - duhovnom stanju koje, ako se ne leči, vodi čoveka ka propasti.
OVIM SE UNIŠTAVA SVAKA KLETVA: Sveti Ignjatije Brjančaninov kaže da boljeg oružja protiv nje nema
KAKO SE NESVESNO UHVATIMO ZA ĐAVOLA I POČNEMO DA PROPADAMO: Otac Vasilije otkriva kako se samouništavamo i čime
SAMO SE OVAKO UNIŠTAVA MOĆ ĐAVOLA! Arhimandrit Pavel Gruzdev otkiva da boljeg leka nema
OVO JE GREH KOJEM SE BOG NAJVIŠE PROTIVI: Arhimandrit Petar kaže da ništa ne uništava ljude kao to!
Pravoslavlje uči da ne očekujemo život bez bola, već život u kojem bol ima smisao.
Božja volja nije uvek u skladu s našim željama, ali je uvek za naše dobro.
U besedi za 24. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da istinsko oslobođenje nije u delima, već u milosti koja nas vodi iz tame u Carstvo Božje
Savet arhimandrita Kleope svaki vernik može primeniti odmah, kako bi život postao radostan, a u njemu da se vera ne uči samo rečima, već kroz dela i predanost.
Dobrija Radović, pesnik i potomak znamenite moračke porodice, upokojio se na praznik Svetog Arhangela Mihaila, ostavljajući za sobom sećanje koje ostaje među zavičajnim stazama njegovog roda.
U opsežnom izveštaju lista sveštenici iz SAD govore o nezapamćenom prilivu vernika i rastu pravoslavne zajednice u ovoj zemlji.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Jednostavne, zlatne i aromatične – ove pogačice ne samo da osvajaju ukusom, već pričaju priču o zajedništvu, strpljenju i ljubavi prema svakom detalju.
Reči koje pokreću dušu, oslobađaju od greha i podižu vernika u borbi sa zlom kroz nebesku snagu Arhistratiga Mihaila.
Reč "anđeo" znači "glasnik" i označava njihovu osnovnu ulogu: prenositi Božije poruke, čuvati ljude i pomagati im u svakodnevnom životu.