GDE SE ĐAVO NAJČEŠĆE KRIJE: Sveti Vasilije Veliki opominje da najveće duhovne opasnosti vrebaju tamo gde je nama najlepše
Svetac otkriva zašto baš uživanja i zadovoljstva postaju najopasnije zamke za dušu, vodeći čoveka ka neprimetnom duhovnom padu.
Jedan od ozbiljnih uticaja koje đavo može imati na čoveka jeste stanje duhovne tame koje se u savremenom jeziku može prepoznati kao depresija.
U pravoslavnom hrišćanskom učenju, đavo (ili Satana) je pali anđeo, duhovno biće koje se pobunilo protiv Boga i zbog toga je proterano iz nebeskog carstva. Đavo nije ravnopravan protivnik Bogu, već stvorenje koje je svojom voljom izabralo zlo. Njegovo delovanje u svetu ima jedan cilj – da odvoji čoveka od Boga, od istine, ljubavi i spasenja.
Prema Svetom pismu i svetootačkom učenju, đavo deluje kroz laž, obmane i podsticanje čovekove sujete, gordosti, zavisti i očajanja. Njegovo prisustvo nije uvek očigledno – često dolazi u mislima, sumnjama, pogrešnim nagnućima, u obliku prividnog "razuma“ ili "istine“ koja vodi čoveka na pogrešan put.
Jedan od ozbiljnih uticaja koje đavo može imati na čoveka jeste stanje duhovne tame koje se u savremenom jeziku može prepoznati kao depresija. Pravoslavna duhovnost uči da duša, kada se udalji od Boga, počinje da oseća prazninu, besmisao i tugu.

Đavo koristi to stanje da čoveku nametne misli beznađa, da ga ubedi da nema izlaza, da ga podstakne da se zatvori u sebe, da prekine kontakte s prijateljima, porodicom, pa čak i da se povuče iz Crkve i molitve – što dodatno pogoršava duhovno i mentalno stanje.
Sveti oci govore da đavo najviše napada kada je čovek duhovno slab, usamljен, ranjiv, kada nema molitvu, pokajanje ni podršku. Zbog toga je važno da čovek bude budan, duhovno svestan, i da se ne oslanja samo na svoje snage, već da traži pomoć kroz molitvu, razgovor sa sveštenikom, ispovest i pričešće.
Pravoslavlje ne poistovećuje mentalne bolesti isključivo sa demonskim dejstvom, ali jasno uči da se duhovna borba vodi svakog dana – i u mislima, i u srcu. Kada se čovek zatvori u sebe, izgubi poverenje u ljude i nadu u život, đavo pokušava da tu prazninu ispuni lažima i očajem.
Arhimandrit Vasilije Kostić je upravo iz ovog razloga u jednoj svojoj besedi pozvao ljude, naročito mlade, da se otvaraju Bogu, jedni drugima i na ispovesti, jer đavo nikad ne spava.
- Svako zatvaranje je problem. I molim vas sve, pogotovo mlade ljude, ali ne samo njih, otvarajte se Bogu, otvarajte se jedni drugima, otvarajte se na ispovesti. Ne bojte se, ne plašite se. Važno je pričati o svojim problemima. Jer, prevara demonska jeste u tome "kako ću to reći, ne smem to reći", kao i šta će neko o vama misliti, šta će reći ovaj, a šta onaj. I ti gutaš, i propadaš, i crkavaš, sebi nanosiš štetu - istakao je otac Vasilije pa nastavio:
- U stvari, đavo te pravario. I, ne osetiš kad si prešao granicu, kad si se počeo zatvarati u kuću, kad se počeneš udaljavati od prijatelja, e on te prevario. Đavo postoji i to je činjenica. I njegova najveća želja ili igra je da ubedi ljude da ne postoji. Ali, ono što je problem jeste što ga se ljudi plaše previše i pridaju mu veliku važnost. On postoji i radi svoj posao, i neka radi, ali ga se ne treba plašati. Vladika Atanasije je znao da pita kad mu dođu ljudi i kažu da ih je uhvatio đavo, "ko je koga tu uhvatio, ti njega ili on tebe". Vrlo je upitno ko koga hvata i ko od koga ne može da se odvoji - zaključio je otac Vasilije
Svetac otkriva zašto baš uživanja i zadovoljstva postaju najopasnije zamke za dušu, vodeći čoveka ka neprimetnom duhovnom padu. Na duhovnoj tribini „Pred izazovom veštačke inteligencije: pogled iz pravoslavne perspektive“, sveštenik Oliver Subotić otkriva najmračnije zamke digitalne ere i poziva vernike da se probude pre nego što tehnologija preuzme um i dušu. Đavo ume da nas ubedi da smo bolji nego što jesmo, svetiji, pravedniji, mudriji, a kad ta iluzija pukne, ubacuje drugu misao: da smo bezvredni, izgubljeni i da nema spasenja za nas. Manje je poznato da je Sveti Jovan Vijane bio i na meti fizičkih i duhovnih napada đavola.
GDE SE ĐAVO NAJČEŠĆE KRIJE: Sveti Vasilije Veliki opominje da najveće duhovne opasnosti vrebaju tamo gde je nama najlepše
“DECA GUBE PAŽNJU I POSTAJU ZAVISNA OD LAJKOVA - TO VODI U DEPRESIJU”: Otac Oliver ponudio rešenje i dobio aplauz
OVE POMISLI SU OD ĐAVOLA I ODMAH IH ODBACUJTE! Starac Sava Pskovo-Pečerski o jedine dve stvari kojih se treba ozbiljno plašiti!
ĐAVO GA JE VUKAO PO SOBI I ZAPALIO MU KUĆU, A ON JE URADIO OVO: Kada je umro 300 sveštenika mu je došlo na sahranu
Upravo preko vračara i gatara, đavo pokušava da uđe u tuđe živote, da razori porodice, posvađa ljude, poseje sumnju i strah, i da čoveka odvoji od Hrista.
Otac Predrag je objasnio, da ma koliko bezazleno deluje rečenica koju često čujemo: "Ne treba mi niko". ona predstavlja opasnu duhovnu zamku
Smirenje je temelj duhovnog života, štit od gordosti i uslov za istinsku bliskost s Bogom.
U praksi, poslušnost pomaže čoveku da se oslobodi egoizma i samovolje. Kroz nju se uči smirenje, vera i poverenje.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Jedna iskrena reč starca razbija iluziju univerzalnog spasenja i pokazuje da vera nije pasivna uteha, već put dela i lične odgovornosti.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.