Mnogi turisti iz pravoslavnih zemalja žele da prime Svete tajne u Sabornoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, ali pravila su jasna – a za neke i iznenađujuća.
Letnji meseci u crnogorskom primorju donose veliki priliv turista, a među njima značajan broj vernika iz pravoslavnih zemalja koji žele da se pričeste u hramovima Srpske pravoslavne crkve. S obzirom na to da u Baru, posebno u Saborni hram Svetog Jovana Vladimira, dolaze hodočasnici i gosti iz svih krajeva sveta, postavlja se pitanje: ko zapravo može da pristupi Svetom Pričešću?
tolga ildun / Shutterstock.com
Sveta tajna pričešća
Pravila pričešća u Srpskoj pravoslavnoj crkvi
Otac Slobodan Zeković, arhijerejski namesnik barski i starešina Sabornog hrama, naglašava da su vrata crkve otvorena za sve ljude, ali da – sve Svete Tajne u pravoslavnoj crkvi, a na prvom mestu Sveto Pričešće, mogu da prime samo oni koji su kršteni u kanonskoj Pravoslavnoj Crkvi.
Kako objašnjava, svake nedelje i velikim praznicima u hramu se okuplja po nekoliko stotina vernika, pa sveštenici ne mogu poznavati svakoga lično. Nedavno je, tokom Liturgije, došlo do situacije da je pričešće primila žena koja nije bila član pravoslavne crkve, već Jermenske apostolske crkve.
Otac Slobodan ističe da Srpska pravoslavna crkva gaji poštovanje prema jermenskom narodu, ali podseća da – Jermenska crkva ne pripada porodici pravoslavnih crkava – i da vernici monofizitskih zajednica nemaju liturgijsku zajednicu sa pravoslavnom crkvom, te ne mogu primati Svete Tajne.
Starešina barskog hrama posebno se osvrnuo na situaciju sa vernicima iz Ukrajine, kojih tokom leta u Baru ima mnogo. – Ukrajina već godinama strada u krvavom ratu i mi duboko saosećamo sa stradanjem ljudi – rekao je, ali i dodao da u toj zemlji postoji samo jedna kanonska pravoslavna crkva – Ukrajinska pravoslavna crkva na čelu sa mitropolitom Onufrijem.
Sve druge zajednice, uključujući i tzv. pravoslavnu crkvu Ukrajine Epifanija Dumenka, Srpska pravoslavna crkva smatra raskolničkim, pa njihovi članovi ne mogu učestvovati u Svetim Tajnama Srpske pravoslavne crkve.
Upozorenje vernicima
Otac Slobodan poručuje vernicima da se o ovome informišu na vreme i da pričešću pristupaju sa punom pažnjom i odgovornošću
– Ko bez blagoslova i valjane pripreme pristupa Svetinjama Tela i Krvi Gospodnje, biće kriv Strašnome sudu .– kazao je otac Slobodan.
– Bog vas blagoslovio i svako dobro darovao – zaključio je starešina Sabornog hrama.
Samozvani episkop Nikola Džufka, kog nijedna pravoslavna crkva ne priznaje, šokirao je vernike prisustvom na svečanosti u makedonskom selu Tateš, uz najviše verske i političke zvanice - dok ostaje nepoznato kako je uopšte ušao u Makedoniju u crkvenom odelu i sa lažnim dekretima.
Posle naloga vlasti za uklanjanje, meštani Zaostra preneli su spomenik u portu crkve Svete Petke, što je izazvalo incidente, dolazak policije i hitno saslušanje paroha, otvarajući pitanje odnosa države prema istorijskom pamćenju i ulozi Crkve u očuvanju identiteta.
U mirijevskom hramu izgrađenom uz blagoslov i kamen sa Hilandara, patrijarh srpski Porfirije poručuje da Crkva ne podleže vremenskim trendovima, već da preobražava duh epoha i poziva vernike na jedinstvo i molitvu za spasenje i mir u svetu.
Posle bogosluženja u jednom od najstarijih pravoslavnih hramova u Beogradu, patrijarh Porfirije podsetio da je misija Crkve da vodi ljude ka večnosti i preobražava svet blagodaću Hristovom, a ne da se svodi na trenutne društveno-političke ciljeve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Iz crkvenog vrha oštro su reagovali na javne prozivke, deo tvrdnji ocenili kao "potpuno neutemeljene i zlonamerne", a osvrnuli su se i na događaje iz 2020. i aferu "udar".
Pojedini mediji objavili da bi rad Mitropolije mogao da bude predmet posebne provere, dok izvor blizak mitropolitu Joanikiju tvrdi da nikakva zvanična najava nije stigla i da se takav potez za sada ne očekuje.
Mitropolit budimljansko-nikšićki daće iskaz pred državnim organima, dok se posebno pitanje otvara zbog toga što je pozvan da odgovara zbog čina koji pripada njegovoj svešteničkoj službi.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.