ŠTA ČINITI KAD SVI USTANU PROTIV VAS! Savet Svetog Serafima Rouza za sva vremena!
Istinska mera čovekove vrednosti ne ogleda se u broju aplauza koje dobije, već u tome da li hodi pravim putem, bez obzira na cenu.
Smiren čovek ne traži da bude iznad drugih, ne bori se da dokaže sebe – jer zna da je prava snaga u Božijoj volji, a ne u ljudskoj samovolji.
U pravoslavnoj duhovnosti, smirenje zauzima posebno i uzvišeno mesto. Ona nije tek osećaj mira ili tišine u duši, već duboko stanje duhovne stabilnosti i poniznosti koje vernik gradi u odnosu s Bogom, bližnjima i sobom. Smiren čovek ne traži da bude iznad drugih, ne bori se da dokaže sebe – jer zna da je prava snaga u Božijoj volji, a ne u ljudskoj samovolji.
Zašto je smirenost cilj kojem se teži? Zato što u njoj nestaje gordost – koren svakog greha. Smiren čovek ne reaguje na uvrede, ne gubi mir zbog tuđih mišljenja, ne vodi ratove ni sa kim jer nema potrebu da se brani – njegova sigurnost je u Bogu. On zna da niko ne može da mu naudi ako nije po Božijem promislu. A ono što dolazi od Boga, makar bilo teško, biva na korist duše.
Pravoslavni oci često govore da je smirenost "nepobedivo oružje". Ne zato što uništava neprijatelja, već zato što ga razoružava. U prisustvu istinske smirenosti, prestaju sukobi, gubi se moć uvrede, rasprava postaje suvišna. Smiren čovek ne znači slab čovek – naprotiv, to je onaj koji je ovladao sobom, svojim strastima, svojim egom.
U vremenu koje nas uči da budemo glasni, borbeni i uvek u pravu, pravoslavlje poziva na drugačiji put: na ćutanje koje gradi, na trpljenje koje oslobađa, na smirenost koja postaje snaga. Jer kada čovek dostigne tu unutrašnju tišinu, kad se uskladi s Božijom voljom, tada zaista – niko mu ne može ništa.
Sveti Ignjatije Brjančaninov je govorio da je smirenost najbolje oružje i protiv kletvi.
"Ne postoji ništa bolje od mira. Njime se uništva svaka kletva nebeskih i zemaljskih duhova"!
Istinska mera čovekove vrednosti ne ogleda se u broju aplauza koje dobije, već u tome da li hodi pravim putem, bez obzira na cenu.
Sveti Jovan Lestvičnik je o požudi govorio kao o obmanjivačici čula, poroku koji ne priznaje granice, požaru koji se raspiruje dodirima, pogledima, mirisima i rečima.
Uvođenje deteta u liturgijski život, još od malih nogu, može imati dubok i trajan uticaj na njegovo celokupno odrastanje.
Za našu Crkvu, za obred sahrane, uz opelo, potrebni su jedino sveća, žito i vino.
Košarkaš koji je osvojio svet, posle bronzane medalje na EuroBasketu 2025, otvara dušu i govori o detinjstvu u Atini, značaju Crkve i trenutku kada je kroz krštenje osetio da njegov život dobija dublji smisao.
Od 26. do 28. septembra, u okviru Dana evropske baštine, pet istorijskih crkava Starog grada Ksantija, koji se nalazi u severoistočnoj Grčkoj, u oblasti Trakije, biće otvorene za javnost.
Pravoslavna vera nas uči da zapovesti nisu niz pravila zarad moralizma, već izraz ljubavi prema Bogu, bližnjem i samom sebi.
Protojerej Andrej poručuje da ne zaboravimo ono najvažnije - "Bog šalje supružnika“. Ali, žena mora imati oči da ga prepozna i hrabro srce da kaže "ne“ onima koji to nisu.
U Australiji se dogodilo čudo koje je zapanjilo lekare i oduševilo vernike širom sveta. O ovom događaju pripoveda se u Manastiru Milesi u Grčkoj, koji je osnovao sveti Porfirije.
Sveto miro je jedan od najstarijih mirisa u hrišćanstvu, čija upotreba datira još iz vremena apostola. Njegov miris nosi blagoslov, isceljenje i umirenje duše i tela.
U prisustvu tridesetak Srba i prijatelja iz Francuske, Fransoa iz Strazbura je posle dvadeset godina čekanja primio sveto krštenje u Velikoj Hoči, dok su pojci bili svi prisutni u hramu.
Atos, duhovno srce pravoslavlja, suočava se s rastućim spoljnim pritiscima i izazovima koji prete vekovnoj tradiciji i njenoj budućnosti.
Sveto miro je jedan od najstarijih mirisa u hrišćanstvu, čija upotreba datira još iz vremena apostola. Njegov miris nosi blagoslov, isceljenje i umirenje duše i tela.
Iz Svete gore stiže osvežavajući desert monaha Nikodima, jednostavan i zdrav, savršen za tople letnje dane i post. Pripremljen s verom i tradicijom.
Učenje Svetog Josifa Isihaste o poslušnosti, poniznosti i molitvi vodi vernike ka duhovnom miru i snazi srca, otvarajući put ka Božjoj svetlosti.