ŠTA ČINITI KAD SVI USTANU PROTIV VAS! Savet Svetog Serafima Rouza za sva vremena!
Istinska mera čovekove vrednosti ne ogleda se u broju aplauza koje dobije, već u tome da li hodi pravim putem, bez obzira na cenu.
Smiren čovek ne traži da bude iznad drugih, ne bori se da dokaže sebe – jer zna da je prava snaga u Božijoj volji, a ne u ljudskoj samovolji.
U pravoslavnoj duhovnosti, smirenje zauzima posebno i uzvišeno mesto. Ona nije tek osećaj mira ili tišine u duši, već duboko stanje duhovne stabilnosti i poniznosti koje vernik gradi u odnosu s Bogom, bližnjima i sobom. Smiren čovek ne traži da bude iznad drugih, ne bori se da dokaže sebe – jer zna da je prava snaga u Božijoj volji, a ne u ljudskoj samovolji.
Zašto je smirenost cilj kojem se teži? Zato što u njoj nestaje gordost – koren svakog greha. Smiren čovek ne reaguje na uvrede, ne gubi mir zbog tuđih mišljenja, ne vodi ratove ni sa kim jer nema potrebu da se brani – njegova sigurnost je u Bogu. On zna da niko ne može da mu naudi ako nije po Božijem promislu. A ono što dolazi od Boga, makar bilo teško, biva na korist duše.
Pravoslavni oci često govore da je smirenost "nepobedivo oružje". Ne zato što uništava neprijatelja, već zato što ga razoružava. U prisustvu istinske smirenosti, prestaju sukobi, gubi se moć uvrede, rasprava postaje suvišna. Smiren čovek ne znači slab čovek – naprotiv, to je onaj koji je ovladao sobom, svojim strastima, svojim egom.
U vremenu koje nas uči da budemo glasni, borbeni i uvek u pravu, pravoslavlje poziva na drugačiji put: na ćutanje koje gradi, na trpljenje koje oslobađa, na smirenost koja postaje snaga. Jer kada čovek dostigne tu unutrašnju tišinu, kad se uskladi s Božijom voljom, tada zaista – niko mu ne može ništa.
Sveti Ignjatije Brjančaninov je govorio da je smirenost najbolje oružje i protiv kletvi.
"Ne postoji ništa bolje od mira. Njime se uništva svaka kletva nebeskih i zemaljskih duhova"!
Istinska mera čovekove vrednosti ne ogleda se u broju aplauza koje dobije, već u tome da li hodi pravim putem, bez obzira na cenu.
Sveti Jovan Lestvičnik je o požudi govorio kao o obmanjivačici čula, poroku koji ne priznaje granice, požaru koji se raspiruje dodirima, pogledima, mirisima i rečima.
Uvođenje deteta u liturgijski život, još od malih nogu, može imati dubok i trajan uticaj na njegovo celokupno odrastanje.
Za našu Crkvu, za obred sahrane, uz opelo, potrebni su jedino sveća, žito i vino.
Sveti Pajsije Svetogorac upozorava da kletve, kada su izgovorene iz bola i nepravde, mogu imati ozbiljne posledice i za onoga ko ih izgovara i za onoga kome su upućene.
Svedočanstva iz kelije jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka otkrivaju koliko moć reči i duhovni zakoni utiču na naše živote.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Savremni čovek brine po ceo dan, a razloga za to nema.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Savremni čovek brine po ceo dan, a razloga za to nema.
Ovaj predlog iz posne kuhinje pokazuje da od prirodnih sastojaka može nastati hranljiv obrok, prilagođen danima posta na vodi.