Svedočanstva iz kelije jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka otkrivaju koliko moć reči i duhovni zakoni utiču na naše živote.
Mnoge bolesti koje lekari ne mogu da objasne, po rečima starca Pajsija Svetogorca, mogu biti posledica kletve ili ogorčenosti. Sveti Pajsije, poznat po svojoj duhovnoj jasnoći i sposobnosti da prepozna uzroke neobjašnjivih patnji, svedoči o ljudskim sudbinama koje na prvi pogled izgledaju neobjašnjivo.
„Jednom su mi u keliju doneli jednog paralizovanog čoveka. Bio je krupan muškarac, a nije mogao da sedne. Njegovo telo bilo je ukočeno kao drvo. Jedan ga je nosio na leđima, a drugi ga je držao od pozadi. Stavio sam mu dva drvena klada, i siromah je malo naslonjen sedeo“, priseća se starac.
Oni koji su ga pratili rekli su mu: „Od svojih petnaest godina dete je u ovom stanju i od tada je prošlo osamnaest godina.“
Pajsije je odmah posumnjao: „Ali kako je, ni od čega, došlo do ovoga? Ne može, nešto se desilo.“ Ispostavilo se da je mladić bio žrtva kletve.
Printscreen/YouTube
Starac Pajsije Svetogorac
Kako ogorčenost i nepoštovanje mogu dovesti do bolesti
Priča o tome kako se sve desilo svedoči o snazi besa i nepoštovanja: dok je mlad čovek sedeo u gradskom prevozu, stariji sveštenik i jedan starac stali su pored njega. „Ustani, da sednu stariji“, reče im jedan od njih. Mladić se još više ispruži, ne obraćajući pažnju. Tada staariji čovek reče: „Ostani ispružen i nikada ne moći da sedneš.“ I kletva je delovala.
„Vidiš, imao je bezobrazluk. Rekao je sebi: 'Zašto da ustanem, kad sam ja platio mesto?' Da, ali i drugi je platio, i on je stariji, poštovan, i stoji, a ti si malo dete, petnaest godina, i sediš“, objašnjava starac Pajsije.
Pokajanje – ključ za isceljenje
Starac naglašava da je za ozdravljenje potrebna iskrena pokajanje: „Od ovoga je. Pazi da se pokaješ, da bi ozdravio, potrebna je pokajanje.“ Čim je mladić to shvatio i priznao, njegovo stanje se popravilo.
Shutterstock
Molitvenik, ilustracija
Tragedije koje lekari ne mogu da objasne
Pajsije upozorava da mnoge tragedije danas – od bolesti do smrti više članova porodice – mogu biti rezultat nepravde, ili kletve. Jedan od najupečatljivijih primera je priča o detetu koje je stalno bežalo: otac mu je u ljutnji rekao: „Da dođe jednom za svagda!“ Te iste noći, dete je nastradalo pred vratima kuće.
„Moje dete je poginulo pred vratima moje kuće“, plakao je otac. „Rekao sam mu jednu reč… Bio sam ogorčen što se vraćao kuči noću i rekoh mu: 'Da dođe jednom za svagda!' Možda je to od toga?“
„Pa, od čega drugo?“ – pita starac Pajsije. „Gledaj da se pokaješ, da se ispovediš.“ Međutim, tragedija se desila – i otac je mogao samo da se trese i plače…
Snaga reči i duhovna opreznost u svakodnevnom životu
Ove priče nas podsećaju na moć reči, ogorčenosti i kletvi u svakodnevnom životu. Starac Pajsije, kroz svoja iskustva, uči nas važnosti poštovanja, strpljenja i duhovnog opreza – jer ono što lekari ne mogu da objasne, ponekad ima duboke duhovne korene.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Protojerej Andrej Gavrilenko podseća na poruku apostola Petra i objašnjava zašto uzvraćanje istom merom ne pobeđuje nepravdu, već je samo produžava – i kako da sačuvamo sopstvenu dušu od otrova mržnje.
Sveti Pajsije Svetogorac upozorava da kletve, kada su izgovorene iz bola i nepravde, mogu imati ozbiljne posledice i za onoga ko ih izgovara i za onoga kome su upućene.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.