Svedočanstva iz kelije jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka otkrivaju koliko moć reči i duhovni zakoni utiču na naše živote.
Mnoge bolesti koje lekari ne mogu da objasne, po rečima starca Pajsija Svetogorca, mogu biti posledica kletve ili ogorčenosti. Sveti Pajsije, poznat po svojoj duhovnoj jasnoći i sposobnosti da prepozna uzroke neobjašnjivih patnji, svedoči o ljudskim sudbinama koje na prvi pogled izgledaju neobjašnjivo.
„Jednom su mi u keliju doneli jednog paralizovanog čoveka. Bio je krupan muškarac, a nije mogao da sedne. Njegovo telo bilo je ukočeno kao drvo. Jedan ga je nosio na leđima, a drugi ga je držao od pozadi. Stavio sam mu dva drvena klada, i siromah je malo naslonjen sedeo“, priseća se starac.
Oni koji su ga pratili rekli su mu: „Od svojih petnaest godina dete je u ovom stanju i od tada je prošlo osamnaest godina.“
Pajsije je odmah posumnjao: „Ali kako je, ni od čega, došlo do ovoga? Ne može, nešto se desilo.“ Ispostavilo se da je mladić bio žrtva kletve.
Printscreen/YouTube
Starac Pajsije Svetogorac
Kako ogorčenost i nepoštovanje mogu dovesti do bolesti
Priča o tome kako se sve desilo svedoči o snazi besa i nepoštovanja: dok je mlad čovek sedeo u gradskom prevozu, stariji sveštenik i jedan starac stali su pored njega. „Ustani, da sednu stariji“, reče im jedan od njih. Mladić se još više ispruži, ne obraćajući pažnju. Tada staariji čovek reče: „Ostani ispružen i nikada ne moći da sedneš.“ I kletva je delovala.
„Vidiš, imao je bezobrazluk. Rekao je sebi: 'Zašto da ustanem, kad sam ja platio mesto?' Da, ali i drugi je platio, i on je stariji, poštovan, i stoji, a ti si malo dete, petnaest godina, i sediš“, objašnjava starac Pajsije.
Pokajanje – ključ za isceljenje
Starac naglašava da je za ozdravljenje potrebna iskrena pokajanje: „Od ovoga je. Pazi da se pokaješ, da bi ozdravio, potrebna je pokajanje.“ Čim je mladić to shvatio i priznao, njegovo stanje se popravilo.
Shutterstock
Molitvenik, ilustracija
Tragedije koje lekari ne mogu da objasne
Pajsije upozorava da mnoge tragedije danas – od bolesti do smrti više članova porodice – mogu biti rezultat nepravde, ili kletve. Jedan od najupečatljivijih primera je priča o detetu koje je stalno bežalo: otac mu je u ljutnji rekao: „Da dođe jednom za svagda!“ Te iste noći, dete je nastradalo pred vratima kuće.
„Moje dete je poginulo pred vratima moje kuće“, plakao je otac. „Rekao sam mu jednu reč… Bio sam ogorčen što se vraćao kuči noću i rekoh mu: 'Da dođe jednom za svagda!' Možda je to od toga?“
„Pa, od čega drugo?“ – pita starac Pajsije. „Gledaj da se pokaješ, da se ispovediš.“ Međutim, tragedija se desila – i otac je mogao samo da se trese i plače…
Snaga reči i duhovna opreznost u svakodnevnom životu
Ove priče nas podsećaju na moć reči, ogorčenosti i kletvi u svakodnevnom životu. Starac Pajsije, kroz svoja iskustva, uči nas važnosti poštovanja, strpljenja i duhovnog opreza – jer ono što lekari ne mogu da objasne, ponekad ima duboke duhovne korene.
U ajetima 99:1-8 krije se univerzalna poruka: nijedno delo, koliko god sitno, ne prolazi neprimećeno, a Sudnji dan donosi konačnu meru za svaku ljudsku odluku.
Poljoprivrednik iz Portugala, otac sedmoro dece i čovek koji je druge vodio ka krštenju, tek na pragu 101. godine ostvario je ličnu duhovnu želju koja ga nije napuštala od mladosti.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Sveti Pajsije Svetogorac upozorava da kletve, kada su izgovorene iz bola i nepravde, mogu imati ozbiljne posledice i za onoga ko ih izgovara i za onoga kome su upućene.
Prvi srpski vladika u Americi, koga danas proslavljamo kao svetitelja, objasnio je da telesne nevolje nisu slučajnost, već prilika za pokajanje, duhovni rast i otkrivanje unutrašnjih slabosti.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Zabeležen rukom u požutelim sveskama i pravljen merom koju je diktiralo srce, ovaj posni kolač i danas okuplja ukućane oko istog ukusa — jednostavnog, postojanog i dovoljno snažnog da poveže slavu, post i savremeni sto.
Povodom najvećeg hrišćanskog praznika posvećenog ženama, podsećamo na besedu mitropolita šumadijskog, izgovorenu u Staroj kragujevačkoj crkvi, kao snažno svedočanstvo o porodici, odgovornosti roditelja i veri koja ne počinje u hramu, već u domu.