BRZE STARINSKE PITULJICE SA SIROM KOJE VRAĆAJU UKUS DETINJSTVA: Predjelo za domaćinsko slavsko uživanje
Starinski recept koji se lako priprema, može se služiti i toplo i hladno, i svakom slavskom stolu dodaje posebnu domaću toplinu.
Svedočanstva iz kelije jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka otkrivaju koliko moć reči i duhovni zakoni utiču na naše živote.
Mnoge bolesti koje lekari ne mogu da objasne, po rečima starca Pajsija Svetogorca, mogu biti posledica kletve ili ogorčenosti. Sveti Pajsije, poznat po svojoj duhovnoj jasnoći i sposobnosti da prepozna uzroke neobjašnjivih patnji, svedoči o ljudskim sudbinama koje na prvi pogled izgledaju neobjašnjivo.
„Jednom su mi u keliju doneli jednog paralizovanog čoveka. Bio je krupan muškarac, a nije mogao da sedne. Njegovo telo bilo je ukočeno kao drvo. Jedan ga je nosio na leđima, a drugi ga je držao od pozadi. Stavio sam mu dva drvena klada, i siromah je malo naslonjen sedeo“, priseća se starac.
Oni koji su ga pratili rekli su mu: „Od svojih petnaest godina dete je u ovom stanju i od tada je prošlo osamnaest godina.“
Pajsije je odmah posumnjao: „Ali kako je, ni od čega, došlo do ovoga? Ne može, nešto se desilo.“ Ispostavilo se da je mladić bio žrtva kletve.
Priča o tome kako se sve desilo svedoči o snazi besa i nepoštovanja: dok je mlad čovek sedeo u gradskom prevozu, stariji sveštenik i jedan starac stali su pored njega. „Ustani, da sednu stariji“, reče im jedan od njih. Mladić se još više ispruži, ne obraćajući pažnju. Tada staariji čovek reče: „Ostani ispružen i nikada ne moći da sedneš.“ I kletva je delovala.
„Vidiš, imao je bezobrazluk. Rekao je sebi: 'Zašto da ustanem, kad sam ja platio mesto?' Da, ali i drugi je platio, i on je stariji, poštovan, i stoji, a ti si malo dete, petnaest godina, i sediš“, objašnjava starac Pajsije.
Starac naglašava da je za ozdravljenje potrebna iskrena pokajanje: „Od ovoga je. Pazi da se pokaješ, da bi ozdravio, potrebna je pokajanje.“ Čim je mladić to shvatio i priznao, njegovo stanje se popravilo.
Pajsije upozorava da mnoge tragedije danas – od bolesti do smrti više članova porodice – mogu biti rezultat nepravde, ili kletve. Jedan od najupečatljivijih primera je priča o detetu koje je stalno bežalo: otac mu je u ljutnji rekao: „Da dođe jednom za svagda!“ Te iste noći, dete je nastradalo pred vratima kuće.
„Moje dete je poginulo pred vratima moje kuće“, plakao je otac. „Rekao sam mu jednu reč… Bio sam ogorčen što se vraćao kuči noću i rekoh mu: 'Da dođe jednom za svagda!' Možda je to od toga?“
„Pa, od čega drugo?“ – pita starac Pajsije. „Gledaj da se pokaješ, da se ispovediš.“ Međutim, tragedija se desila – i otac je mogao samo da se trese i plače…
Ove priče nas podsećaju na moć reči, ogorčenosti i kletvi u svakodnevnom životu. Starac Pajsije, kroz svoja iskustva, uči nas važnosti poštovanja, strpljenja i duhovnog opreza – jer ono što lekari ne mogu da objasne, ponekad ima duboke duhovne korene.

Kako ogorčenost i nepoštovanje mogu dovesti do bolesti
Pokajanje – ključ za isceljenje

Tragedije koje lekari ne mogu da objasne
Snaga reči i duhovna opreznost u svakodnevnom životu
Sveti Pajsije Svetogorac upozorava da kletve, kada su izgovorene iz bola i nepravde, mogu imati ozbiljne posledice i za onoga ko ih izgovara i za onoga kome su upućene.
Jedna lekcija sa Svete gore pokazuje kako traženje pravde i „učtivo“ proklinjanje udaljavaju čoveka od istine – jer oprost oslobađa i nas same.
Posebno mesto u pravoslavnom shvatanju milostinje zauzima briga o bolesnima i nemoćnima.
Jerej Srpske pravoslavne crkve poručio je da bolest nije kazna, već poziv na duhovno buđenje — i upozorio da savremeni čovek, u pokušaju da pobedi bol i smrt tehnologijom, gubi ono najvrednije: smisao, ljubav i veru.
Starinski recept koji se lako priprema, može se služiti i toplo i hladno, i svakom slavskom stolu dodaje posebnu domaću toplinu.
Prvi put u istoriji, pravoslavna vera postaje deo državnog obrazovnog sistema Holandije, a nastava će biti otvorena za svu decu.
Na primeru pravednika i svetitelja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 23. sredu po Duhovima otvara oči za večnu svetlost koja čeka sve koji se drže Boga.
U jednoj od svojih poslednjih beseda, počivši vladika šumadijski podsetio je da Sveta Tajna zahteva post, molitvu i ispovest, a ne brzinske rituale, ističući značaj dublje duhovne pripreme i iskrenog susreta sa Bogom.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Ulazili su u oltar, ispovedaonicu i trapove, a odgovor mitropolita Metodija oduševio je vernike: „Krijem ga u svom srcu“
Dok se po društvenim mrežama šire brojni „recepti“ za slavu, protojerej Srećko Zečević objašnjava šta je zaista potrebno pripremiti i zašto je to važnije od bogate trpeze.
Na književnoj večeri u Nikšiću, mitropolit budimljansko-nikšićki poručio da se mudrost, ljubav i žrtva moraju graditi u skladu sa pobedničkim nizom srpskih vitezova.