Svedočanstva iz kelije jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka otkrivaju koliko moć reči i duhovni zakoni utiču na naše živote.
Mnoge bolesti koje lekari ne mogu da objasne, po rečima starca Pajsija Svetogorca, mogu biti posledica kletve ili ogorčenosti. Sveti Pajsije, poznat po svojoj duhovnoj jasnoći i sposobnosti da prepozna uzroke neobjašnjivih patnji, svedoči o ljudskim sudbinama koje na prvi pogled izgledaju neobjašnjivo.
„Jednom su mi u keliju doneli jednog paralizovanog čoveka. Bio je krupan muškarac, a nije mogao da sedne. Njegovo telo bilo je ukočeno kao drvo. Jedan ga je nosio na leđima, a drugi ga je držao od pozadi. Stavio sam mu dva drvena klada, i siromah je malo naslonjen sedeo“, priseća se starac.
Oni koji su ga pratili rekli su mu: „Od svojih petnaest godina dete je u ovom stanju i od tada je prošlo osamnaest godina.“
Pajsije je odmah posumnjao: „Ali kako je, ni od čega, došlo do ovoga? Ne može, nešto se desilo.“ Ispostavilo se da je mladić bio žrtva kletve.
Printscreen/YouTube
Starac Pajsije Svetogorac
Kako ogorčenost i nepoštovanje mogu dovesti do bolesti
Priča o tome kako se sve desilo svedoči o snazi besa i nepoštovanja: dok je mlad čovek sedeo u gradskom prevozu, stariji sveštenik i jedan starac stali su pored njega. „Ustani, da sednu stariji“, reče im jedan od njih. Mladić se još više ispruži, ne obraćajući pažnju. Tada staariji čovek reče: „Ostani ispružen i nikada ne moći da sedneš.“ I kletva je delovala.
„Vidiš, imao je bezobrazluk. Rekao je sebi: 'Zašto da ustanem, kad sam ja platio mesto?' Da, ali i drugi je platio, i on je stariji, poštovan, i stoji, a ti si malo dete, petnaest godina, i sediš“, objašnjava starac Pajsije.
Pokajanje – ključ za isceljenje
Starac naglašava da je za ozdravljenje potrebna iskrena pokajanje: „Od ovoga je. Pazi da se pokaješ, da bi ozdravio, potrebna je pokajanje.“ Čim je mladić to shvatio i priznao, njegovo stanje se popravilo.
Shutterstock
Molitvenik, ilustracija
Tragedije koje lekari ne mogu da objasne
Pajsije upozorava da mnoge tragedije danas – od bolesti do smrti više članova porodice – mogu biti rezultat nepravde, ili kletve. Jedan od najupečatljivijih primera je priča o detetu koje je stalno bežalo: otac mu je u ljutnji rekao: „Da dođe jednom za svagda!“ Te iste noći, dete je nastradalo pred vratima kuće.
„Moje dete je poginulo pred vratima moje kuće“, plakao je otac. „Rekao sam mu jednu reč… Bio sam ogorčen što se vraćao kuči noću i rekoh mu: 'Da dođe jednom za svagda!' Možda je to od toga?“
„Pa, od čega drugo?“ – pita starac Pajsije. „Gledaj da se pokaješ, da se ispovediš.“ Međutim, tragedija se desila – i otac je mogao samo da se trese i plače…
Snaga reči i duhovna opreznost u svakodnevnom životu
Ove priče nas podsećaju na moć reči, ogorčenosti i kletvi u svakodnevnom životu. Starac Pajsije, kroz svoja iskustva, uči nas važnosti poštovanja, strpljenja i duhovnog opreza – jer ono što lekari ne mogu da objasne, ponekad ima duboke duhovne korene.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Protojerej Andrej Gavrilenko podseća na poruku apostola Petra i objašnjava zašto uzvraćanje istom merom ne pobeđuje nepravdu, već je samo produžava – i kako da sačuvamo sopstvenu dušu od otrova mržnje.
Sveti Pajsije Svetogorac upozorava da kletve, kada su izgovorene iz bola i nepravde, mogu imati ozbiljne posledice i za onoga ko ih izgovara i za onoga kome su upućene.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.