DA LI JE POBAČAJ BOŽJA KAZNA: Sveštenik Vladimir Dolgih otkriva šta mnogi ne razumeju o bolnom iskustvu koje menja život jedne porodice
Otac Vladimir objašnjava kako se suočiti sa tugom, krivicom i duhovnim pitanjima bez gubitka vere i nade.
Svedočanstva iz kelije jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka otkrivaju koliko moć reči i duhovni zakoni utiču na naše živote.
Mnoge bolesti koje lekari ne mogu da objasne, po rečima starca Pajsija Svetogorca, mogu biti posledica kletve ili ogorčenosti. Sveti Pajsije, poznat po svojoj duhovnoj jasnoći i sposobnosti da prepozna uzroke neobjašnjivih patnji, svedoči o ljudskim sudbinama koje na prvi pogled izgledaju neobjašnjivo.
„Jednom su mi u keliju doneli jednog paralizovanog čoveka. Bio je krupan muškarac, a nije mogao da sedne. Njegovo telo bilo je ukočeno kao drvo. Jedan ga je nosio na leđima, a drugi ga je držao od pozadi. Stavio sam mu dva drvena klada, i siromah je malo naslonjen sedeo“, priseća se starac.
Oni koji su ga pratili rekli su mu: „Od svojih petnaest godina dete je u ovom stanju i od tada je prošlo osamnaest godina.“
Pajsije je odmah posumnjao: „Ali kako je, ni od čega, došlo do ovoga? Ne može, nešto se desilo.“ Ispostavilo se da je mladić bio žrtva kletve.
Priča o tome kako se sve desilo svedoči o snazi besa i nepoštovanja: dok je mlad čovek sedeo u gradskom prevozu, stariji sveštenik i jedan starac stali su pored njega. „Ustani, da sednu stariji“, reče im jedan od njih. Mladić se još više ispruži, ne obraćajući pažnju. Tada staariji čovek reče: „Ostani ispružen i nikada ne moći da sedneš.“ I kletva je delovala.
„Vidiš, imao je bezobrazluk. Rekao je sebi: 'Zašto da ustanem, kad sam ja platio mesto?' Da, ali i drugi je platio, i on je stariji, poštovan, i stoji, a ti si malo dete, petnaest godina, i sediš“, objašnjava starac Pajsije.
Starac naglašava da je za ozdravljenje potrebna iskrena pokajanje: „Od ovoga je. Pazi da se pokaješ, da bi ozdravio, potrebna je pokajanje.“ Čim je mladić to shvatio i priznao, njegovo stanje se popravilo.
Pajsije upozorava da mnoge tragedije danas – od bolesti do smrti više članova porodice – mogu biti rezultat nepravde, ili kletve. Jedan od najupečatljivijih primera je priča o detetu koje je stalno bežalo: otac mu je u ljutnji rekao: „Da dođe jednom za svagda!“ Te iste noći, dete je nastradalo pred vratima kuće.
„Moje dete je poginulo pred vratima moje kuće“, plakao je otac. „Rekao sam mu jednu reč… Bio sam ogorčen što se vraćao kuči noću i rekoh mu: 'Da dođe jednom za svagda!' Možda je to od toga?“
„Pa, od čega drugo?“ – pita starac Pajsije. „Gledaj da se pokaješ, da se ispovediš.“ Međutim, tragedija se desila – i otac je mogao samo da se trese i plače…
Ove priče nas podsećaju na moć reči, ogorčenosti i kletvi u svakodnevnom životu. Starac Pajsije, kroz svoja iskustva, uči nas važnosti poštovanja, strpljenja i duhovnog opreza – jer ono što lekari ne mogu da objasne, ponekad ima duboke duhovne korene.

Kako ogorčenost i nepoštovanje mogu dovesti do bolesti
Pokajanje – ključ za isceljenje

Tragedije koje lekari ne mogu da objasne
Snaga reči i duhovna opreznost u svakodnevnom životu
Sveti Pajsije Svetogorac upozorava da kletve, kada su izgovorene iz bola i nepravde, mogu imati ozbiljne posledice i za onoga ko ih izgovara i za onoga kome su upućene.
Gnev se u svetootačkom učenju smatra jednom od najrazornijih strasti, jer pomračuje um, uznemirava srce i razbija mir duše.
Prvi srpski vladika u Americi, koga danas proslavljamo kao svetitelja, objasnio je da telesne nevolje nisu slučajnost, već prilika za pokajanje, duhovni rast i otkrivanje unutrašnjih slabosti.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Otac Vladimir objašnjava kako se suočiti sa tugom, krivicom i duhovnim pitanjima bez gubitka vere i nade.
Izveštaj Skupštine pravoslavnih episkopa svedoči o snažnom širenju pravoslavnih bogoslužbenih mesta i rastu broja sveštenoslužitelja, uz vidljive promene na verskoj mapi Francuske i izazove koji prate ovaj process.
Sveti apostol Pavle podseća da Carstvo Božije "nije jelo ni piće" (Rimlj. 14,17), što znači da Bog ne može carstvovati u srcu koje je opterećeno prekomernim ugađanjem telu.
Ljubav je u hrišćanstvu postavljena kao temelj svega.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Iz knjige „Svetogorski kuvar – Kulinarske priče o svetogorskom životu“ otkrivamo jednostavan recept za posne medenjake na vodi koji zimi mame mirisom i toplinom manastirske trpeze.
U besedi za 30. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da prava veličina dolazi iz predanosti i krotkosti pred Bogom.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Ageja po starom kalendaru, Sećanje na 14.000 nevine dece po novom. Katolici slave Svetog Tomu Beketa, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.