Za Kanađanina čačanskih korena i njegovu izabranicu iz Azije, odluka da izgovore „da“ upravo u Srbiji predstavlja simbol ljubavi koja prevazilazi granice, čuva tradiciju i spaja porodice kroz veru i zajedništvo.
Čačak je nedavno bio mesto susreta različitih kultura i tradicija, kada su Nikola Simeunović i njegova izabranica Lija odlučili da venčanje bude više od obične ceremonije. Za Kanađanina sa dubokim porodičnim korenima u ovom gradu i Filipinku odraslu u Kanadi, odluka da izgovore "da" baš ovde imala je posebno značenje.
Nikola i Lija odlučili su da svoj brak započnu u gradu na Moravi, gde su njegovi koreni i gde su se pre više decenija venčali njegovi baba i deda.
– Mislili smo da je ovo prelepo mesto za venčanje. Moji koreni su duboko u Čačku, ovde su se venčali i moji baba i deda. Jednostavno osećam da tu pripadam – rekao je Nikola za Rinu.
Lija, iako Filipinka, odrasla u Kanadi, kaže da je ljubav prema Nikoli otvorila njeno srce i za Srbiju:
– Malo sam bila uplašena, ne zbog toga gde dolazim, već iz želje da me i ovde lepo prihvate. Volim srpsku kulturu, ljude i ovo je za mene divna zemlja – poručila je čačanska snajka.
RINA
Lija i Nikola
Porodice iznenađene, ali ponosne
Porodice su reagovale s iznenađenjem, ali i s ponosom. Nikolini roditelji priznali su da su bili šokirani, ali i ponosni, dok su Lijini reagovali slično. Simeunovići kažu da ih odluka nije previše začudila, jer "srce njihovih potomaka uvek kucalo za Srbiju i Čačak."
Venčanje kao simbol porodičnog kruga
Za Nikolu, venčanje u Čačku nosi i simboličku težinu – zatvaranje porodičnog kruga. Baš kao što su se njegovi baba i deda ovde venčali, a zatim otišli u Kanadu, on sada vraća korene i započinje sopstveni brak na istom mestu.
Ceremonija je protekla u radosti i toplini, a Lija se raduje predstojećem crkvenom venčanju, gde će molitva, blagoslov sveštenika i sveto tajnovanje potvrditi ljubav i zajedništvo para. Ova priča pokazuje da ljubav prevazilazi granice, da tradicija čuva korene, a vera daje dubinu i smisao zajedničkom životu.
RINA
Nikola i Lija
Lija postaje prava "srpska snajka"
Za Liju, koja je već osvojila srca Nikoline porodice, uskoro će uslediti i formalno krunisanje ljubavi pred Bogom – postajući prava „srpska snajka“, kako u srcu, tako i u veri.
Dok su vernici slavili praznik Svetih apostola Petra i pala, košarkaš Luka Vildoza kršten je pod svodovima najvećeg srpskog hrama – evo zbog čega je odlučio da promeni veru i kako je njegova odluka ganula Beograd.
Čuveni dirigent venčao se po pravoslavnim kanonima u gruzijskom manastiru Samtavro, obučen u narodnu nošnju; njegova izabranica je mlada Gruzinka, fitnes instruktorka Marijam Šarmanašvili.
Priča Partenijusa Tarnera pokazuje da pravoslavlje u Americi nije egzotična tradicija, već univerzalni odgovor na žeđ za smislom, autentičnošću i zajedništvom.
Košarkaš koji je osvojio svet, posle bronzane medalje na EuroBasketu 2025, otvara dušu i govori o detinjstvu u Atini, značaju Crkve i trenutku kada je kroz krštenje osetio da njegov život dobija dublji smisao.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Đurđević objašnjava da svaka nedoumica, koja se tiče Crkve, treba da nas odvede do nadležnog episkopa, odnosno našeg sveštenika, koji će dalje videti šta treba da se radi i o tome nas obavestiti.
Pošto se kumovanjem na venčanju ne stupa u duhovno srodstvo, jer su kumovi na venčanju ustvari samo svedoci, to i nema nekog posebnog značaja ko će biti taj svedok, odnosno kum, objasnio je sveštenik.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.