Košarkaš koji je osvojio svet, posle bronzane medalje na EuroBasketu 2025, otvara dušu i govori o detinjstvu u Atini, značaju Crkve i trenutku kada je kroz krštenje osetio da njegov život dobija dublji smisao.
Nekoliko dana nakon što je osvojio bronzanu medalju na EuroBasketu 2025, Janis Adentokumbo govorio je za Sport24 o teškoćama koje su obeležile njegov život i put njegove porodice. Janis Adetokumbo, poznat širom sveta kao "Grčki frik", jedan je od najneobičnijih i najinspirativnijih sportskih fenomena današnjice. Njegov put od siromaštva do zvezda NBA lige privlači pažnju kako sportskih analitičara, tako i ljubitelja životnih priča koje pomeraju granice mogućeg.
Zvezda NBA lige, neposredno pre povratka u Ameriku na svoju trinaestu sezonu, otvorio je srce i podelio uspomene iz detinjstva u Grčkoj.
Preobražaj uz versku nastavu
U intervjuu nije propustio da istakne koliko je značajno bilo prisustvo Crkve i verske nastave u parohiji Svetog Meletija, gde je, kako kaže, osećao zaštitu i sigurnost, daleko od ulice.
– Tamo sam pronašao osećaj bezbednosti koji nisam imao nigde drugde – rekao je karakteristično.
Posebno važan trenutak u njegovom životu bilo je krštenje u pravoslavnoj crkvi, zajedno sa bratom Aleksandrom, 28. oktobra 2012. godine u hramu Svetog Meletija u atinskoj četvrti Sepolija. Tada je, kako ističu njegovi poznanici i duhovnici, pokazao duboku želju da svoj život poveže sa verom i da svaki svoj uspeh posmatra kao dar od Boga. I sam Janis često svedoči da sve što je postigao duguje Njegovoj volji i da nikada ne želi da zaboravi ko ga je vodio kroz najteže trenutke.
Od atinskih ulica do svetskog sportskog trona
Istovremeno je naglasio da mu je život pružio jedinstvene prilike koje smatra dragocenim i koje nikada ne želi da uzme zdravo za gotovo:
– Verujem da mi je Bog dao priliku i postavio me na jedno mesto, a ja nikada ne želim da zloupotrebim taj položaj niti da ga smatram nečim što se podrazumeva – dodao je.
Otac Mojsije Mekferson, bivši krovopokrivač i otac petoro dece, postao je viralna zvezda zahvaljujući svojim porukama o sirovoj muškosti, pravoslavlju i ulozi muškarca kao stuba porodice
Dok su vernici slavili praznik Svetih apostola Petra i pala, košarkaš Luka Vildoza kršten je pod svodovima najvećeg srpskog hrama – evo zbog čega je odlučio da promeni veru i kako je njegova odluka ganula Beograd.
Priča Partenijusa Tarnera pokazuje da pravoslavlje u Americi nije egzotična tradicija, već univerzalni odgovor na žeđ za smislom, autentičnošću i zajedništvom.
Prema tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, Apostol Pavle ne govori o simbolici, već o stvarnom stanju čoveka koji bez Hristove svetlosti ostaje “bez života”.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Jakova Zevedejevog po starom i Svetu mučenicu Glikeriju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Djevice Marije Fatimske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U vremenu kada se tuđi život sve češće posmatra kroz osuđujuću prizmu, staro pravilo iz pravoslavne duhovne tradicije podseća da brz sud ne govori o drugima koliko o stanju onoga ko sudi.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Posle dugog unutrašnjeg traganja i odluke koja je preokrenula njegov život, zamonašio se u Grčkoj i u manastirskom kompleksu Meteori primio čin đakona tokom svečane Liturgije, koja je privukla pažnju vernika i crkvene javnosti.
U strahu od nove državne podele i potrage za sigurnim osloncem, deo stanovnika dalmatinskog ostrva prešao je u pravoslavnu veru, što je pokrenulo niz reakcija, sukoba i dugotrajan proces koji će se završiti tek posle Drugog svetskog rata.
Sveštenik iz Krefelda svedoči o mladima koji napuštaju duhovnu neizvesnost i prihvataju veru sa jasnim pravilima, liturgijskim životom i nepromenjenim učenjem koje im donosi sigurnost i smisao.
Prema tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, Apostol Pavle ne govori o simbolici, već o stvarnom stanju čoveka koji bez Hristove svetlosti ostaje “bez života”.
U vremenu kada se tuđi život sve češće posmatra kroz osuđujuću prizmu, staro pravilo iz pravoslavne duhovne tradicije podseća da brz sud ne govori o drugima koliko o stanju onoga ko sudi.
U molitvi upućenoj jednom od najvoljenijih srpskih svetitelja sabrane su nade, zahvalnosti i molbe koje vernici izgovaraju u najtežim životnim trenucima, tražeći mir u duši, zdravlje i duhovnu podršku.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Starinsko jelo od pšenice, kajmaka i mleka otkriva kako su pravoslavni domovi spajali post i mrs, ali i kako je jedna jednostavna trpeza postajala simbol zajedništva, obilja i života u skladu sa crkvenim ritmom.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
U molitvi upućenoj jednom od najvoljenijih srpskih svetitelja sabrane su nade, zahvalnosti i molbe koje vernici izgovaraju u najtežim životnim trenucima, tražeći mir u duši, zdravlje i duhovnu podršku.