Košarkaš koji je osvojio svet, posle bronzane medalje na EuroBasketu 2025, otvara dušu i govori o detinjstvu u Atini, značaju Crkve i trenutku kada je kroz krštenje osetio da njegov život dobija dublji smisao.
Nekoliko dana nakon što je osvojio bronzanu medalju na EuroBasketu 2025, Janis Adentokumbo govorio je za Sport24 o teškoćama koje su obeležile njegov život i put njegove porodice. Janis Adetokumbo, poznat širom sveta kao "Grčki frik", jedan je od najneobičnijih i najinspirativnijih sportskih fenomena današnjice. Njegov put od siromaštva do zvezda NBA lige privlači pažnju kako sportskih analitičara, tako i ljubitelja životnih priča koje pomeraju granice mogućeg.
Zvezda NBA lige, neposredno pre povratka u Ameriku na svoju trinaestu sezonu, otvorio je srce i podelio uspomene iz detinjstva u Grčkoj.
Preobražaj uz versku nastavu
U intervjuu nije propustio da istakne koliko je značajno bilo prisustvo Crkve i verske nastave u parohiji Svetog Meletija, gde je, kako kaže, osećao zaštitu i sigurnost, daleko od ulice.
– Tamo sam pronašao osećaj bezbednosti koji nisam imao nigde drugde – rekao je karakteristično.
Posebno važan trenutak u njegovom životu bilo je krštenje u pravoslavnoj crkvi, zajedno sa bratom Aleksandrom, 28. oktobra 2012. godine u hramu Svetog Meletija u atinskoj četvrti Sepolija. Tada je, kako ističu njegovi poznanici i duhovnici, pokazao duboku želju da svoj život poveže sa verom i da svaki svoj uspeh posmatra kao dar od Boga. I sam Janis često svedoči da sve što je postigao duguje Njegovoj volji i da nikada ne želi da zaboravi ko ga je vodio kroz najteže trenutke.
Od atinskih ulica do svetskog sportskog trona
Istovremeno je naglasio da mu je život pružio jedinstvene prilike koje smatra dragocenim i koje nikada ne želi da uzme zdravo za gotovo:
– Verujem da mi je Bog dao priliku i postavio me na jedno mesto, a ja nikada ne želim da zloupotrebim taj položaj niti da ga smatram nečim što se podrazumeva – dodao je.
Otac Mojsije Mekferson, bivši krovopokrivač i otac petoro dece, postao je viralna zvezda zahvaljujući svojim porukama o sirovoj muškosti, pravoslavlju i ulozi muškarca kao stuba porodice
Dok su vernici slavili praznik Svetih apostola Petra i pala, košarkaš Luka Vildoza kršten je pod svodovima najvećeg srpskog hrama – evo zbog čega je odlučio da promeni veru i kako je njegova odluka ganula Beograd.
Priča Partenijusa Tarnera pokazuje da pravoslavlje u Americi nije egzotična tradicija, već univerzalni odgovor na žeđ za smislom, autentičnošću i zajedništvom.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Posle dugog unutrašnjeg traganja i odluke koja je preokrenula njegov život, zamonašio se u Grčkoj i u manastirskom kompleksu Meteori primio čin đakona tokom svečane Liturgije, koja je privukla pažnju vernika i crkvene javnosti.
U strahu od nove državne podele i potrage za sigurnim osloncem, deo stanovnika dalmatinskog ostrva prešao je u pravoslavnu veru, što je pokrenulo niz reakcija, sukoba i dugotrajan proces koji će se završiti tek posle Drugog svetskog rata.
Sveštenik iz Krefelda svedoči o mladima koji napuštaju duhovnu neizvesnost i prihvataju veru sa jasnim pravilima, liturgijskim životom i nepromenjenim učenjem koje im donosi sigurnost i smisao.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.