Košarkaš koji je osvojio svet, posle bronzane medalje na EuroBasketu 2025, otvara dušu i govori o detinjstvu u Atini, značaju Crkve i trenutku kada je kroz krštenje osetio da njegov život dobija dublji smisao.
Nekoliko dana nakon što je osvojio bronzanu medalju na EuroBasketu 2025, Janis Adentokumbo govorio je za Sport24 o teškoćama koje su obeležile njegov život i put njegove porodice. Janis Adetokumbo, poznat širom sveta kao "Grčki frik", jedan je od najneobičnijih i najinspirativnijih sportskih fenomena današnjice. Njegov put od siromaštva do zvezda NBA lige privlači pažnju kako sportskih analitičara, tako i ljubitelja životnih priča koje pomeraju granice mogućeg.
Zvezda NBA lige, neposredno pre povratka u Ameriku na svoju trinaestu sezonu, otvorio je srce i podelio uspomene iz detinjstva u Grčkoj.
Preobražaj uz versku nastavu
U intervjuu nije propustio da istakne koliko je značajno bilo prisustvo Crkve i verske nastave u parohiji Svetog Meletija, gde je, kako kaže, osećao zaštitu i sigurnost, daleko od ulice.
– Tamo sam pronašao osećaj bezbednosti koji nisam imao nigde drugde – rekao je karakteristično.
Posebno važan trenutak u njegovom životu bilo je krštenje u pravoslavnoj crkvi, zajedno sa bratom Aleksandrom, 28. oktobra 2012. godine u hramu Svetog Meletija u atinskoj četvrti Sepolija. Tada je, kako ističu njegovi poznanici i duhovnici, pokazao duboku želju da svoj život poveže sa verom i da svaki svoj uspeh posmatra kao dar od Boga. I sam Janis često svedoči da sve što je postigao duguje Njegovoj volji i da nikada ne želi da zaboravi ko ga je vodio kroz najteže trenutke.
Od atinskih ulica do svetskog sportskog trona
Istovremeno je naglasio da mu je život pružio jedinstvene prilike koje smatra dragocenim i koje nikada ne želi da uzme zdravo za gotovo:
– Verujem da mi je Bog dao priliku i postavio me na jedno mesto, a ja nikada ne želim da zloupotrebim taj položaj niti da ga smatram nečim što se podrazumeva – dodao je.
Otac Mojsije Mekferson, bivši krovopokrivač i otac petoro dece, postao je viralna zvezda zahvaljujući svojim porukama o sirovoj muškosti, pravoslavlju i ulozi muškarca kao stuba porodice
Dok su vernici slavili praznik Svetih apostola Petra i pala, košarkaš Luka Vildoza kršten je pod svodovima najvećeg srpskog hrama – evo zbog čega je odlučio da promeni veru i kako je njegova odluka ganula Beograd.
Priča Partenijusa Tarnera pokazuje da pravoslavlje u Americi nije egzotična tradicija, već univerzalni odgovor na žeđ za smislom, autentičnošću i zajedništvom.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Uz blagoslov vere i pred očima kraljevskih zvanica, grčka princeza i američki advokat započeli su zajednički život u svetinji koja je sedište Grčke arhijepiskopije.
Otac Benedikt govori o njihovom razgovoru iza zatvorenih vrata, pitanjima koja je slavna pevačica postavila o veri i molitvi, kao i rečima koje je uputila svojim saradnicima pre nego što je napustila svetinju.
Od molitve pred polazak do posete drevnim pravoslavnim hramovima širom Evrope, ovaj vodič otkriva kako vernici mogu da sačuvaju duhovnu vezu i tokom najbezbrižnijih dana u godini.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.