STARINSKA PAMUK ČORBA PONOVO OSVAJA: Okrepljujuće predjelo koje prija posle jake praznične hrane
Jednostavan recept od nekoliko sastojaka donosi osećaj lakoće i vraća ravnotežu posle obilnih obroka, baš onako kako su to radile nekadašnje domaćice.
Starinsko jelo od pšenice, kajmaka i mleka otkriva kako su pravoslavni domovi spajali post i mrs, ali i kako je jedna jednostavna trpeza postajala simbol zajedništva, obilja i života u skladu sa crkvenim ritmom.
U srpskoj tradicionalnoj kuhinji, posebno u krajevima zapadne Srbije i Bosne, bunlur (u nekim krajevima se koristi naziv bungur) zauzima posebno mesto kao starinsko jelo koje se vezuje za snagu, jednostavnost i domaćinsku mudrost. Priprema se od kuvane i samlevene pšenice, uz dodatak kajmaka i mleka, i vekovima je bio deo svakodnevice u seoskim domaćinstvima, ali i na nešto svečanijim trpezama. Njegova priprema nije bila samo običan kulinarski posao, već deo jednog sporijeg i promišljenijeg načina života, u kome se hrana nije shvatala kao nešto što se brzo pojede, već kao vrednost koja se pažljivo priprema i deli.
U pravoslavnim domovima, bulgur se spremao danima kada crkveni tipik ne propisuje post, kada se porodica vraćala mrsnoj trpezi. Ti dani su u narodnom životu imali svoj red i svoje značenje. Nakon perioda uzdržavanja, trpeza je ponovo dobijala puninu ukusa i mirisa, a okupljanje oko hrane postajalo je prilika da se oseti zajedništvo i zahvalnost. Bungur je u takvom trenutku bio više od običnog jela. On je označavao povratak obilju i toplini doma, ali i nastavak običaja koji su se prenosili u porodici, sa starijih na mlađe.
Iako se pravi od skromnih sastojaka, ovaj starinski recept nosi u sebi bogatstvo ukusa i iskustva jednog vremena u kome se od malo namirnica stvarala zasitna i hranljiva hrana. Upravo zbog toga bungur danas nije samo deo kulinarske tradicije, već i deo sećanja na način života u kome se sve radilo sporije, ali sa više pažnje, strpljenja i poštovanja prema onome što se ima.
700 grama pšenice
300 grama kajmaka
2 decilitra mleka
so po ukusu
Očišćenu i opranu pšenicu kuvati oko jedan sat, tako da zrna ostanu cela i da se ne raspadnu. Pšenicu zatim ocediti, ohladiti i samleti u mašini za meso. Tako pripremljenu pšenicu staviti u posudu, naliti vodom, posoliti i staviti da se kuva. Tokom kuvanja povremeno dolivati manju količinu vode, vodeći računa da ne ostane previše tečnosti. Kada je pšenica kuvana, dodati kajmak pomešan sa mlekom, sve dobro izmešati i služiti.
Jednostavan recept od nekoliko sastojaka donosi osećaj lakoće i vraća ravnotežu posle obilnih obroka, baš onako kako su to radile nekadašnje domaćice.
Jednostavan recept iz domaće kuhinje koji se pripremao u mrsne dane, uz pažljivo birane sastojke i strpljenje koje svakoj trpezi daje posebnu toplinu i punoću ukusa.
Iako se priprema od istih osnovnih sastojaka, svaka kuhinja mu daje svoj potpis, čuvajući duh jela koje je preživelo generacije.
Mali zalogaji iz prošlih vremena ponovo osvajaju kuhinje: evo kako da uz par sastojaka napravite mekane i zlatne uštipke koji mirišu na detinjstvo i porodična okupljanja nakon liturgije i praznika.
Hrskave kore, orasi, kuvana pšenica i slatki sirup daju ovoj poslastici sasvim drugačiji karakter, a recept čuva zanimljiv trag tradicionalne kuhinje.
Spoj meke teletine, domaćih mlečnih proizvoda i tradicionalnog načina pripreme čini ovo jelo nezaobilaznim delom bogate trpeze.
Kutja je prvo jelo koje se iznosi na sto za Badnje veče kod Istočnih Slovena - skromno i puno simbolike.
Jednostavna poslastica od kajmaka, mleka i kukuruznog brašna vekovima je nosila miris detinjstva, praznika i zajedništva, a u Krušedolu se čuva poseban recept s jajima koji vraća duh prošlih vremena.
Med, slad, suve šljive i orasi spojeni su u starinsku poslasticu koja se vezuje za Trojice-Sergijevu lavru i grad Sergijev Posad.
Karamelizovani šećer, krupno seckani orasi, žumanca i oblande čine poslasticu koja se brzo priprema, a posebno prija uz prazničnu mrsnu trpezu.
Komadi uvijenih kora ređaju se uspravno, a hladan sirup dodaje se tek kada se kolač polako osuši u rerni; postoji i verzija sa tiritom, starinskom smesom od jaja i brašna.
Bez skupih sastojaka i dugog kuvanja, ova neobična poslastica bila je doručak u danima kada je bio dozvoljen beli mrs.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Med, slad, suve šljive i orasi spojeni su u starinsku poslasticu koja se vezuje za Trojice-Sergijevu lavru i grad Sergijev Posad.
Na praznik Svetih Joakima i Ane služena sveta arhijerejska Liturgija, a slavski darovi osvećeni u Kraljevoj crkvi.
Sedam dana provode u posebno napravljenim kolibama, koriste četiri biljke u obredu, a na trpezi se pojavljuju med, sezonske namirnice i punjeni kupus.