Jednostavan recept od nekoliko sastojaka donosi osećaj lakoće i vraća ravnotežu posle obilnih obroka, baš onako kako su to radile nekadašnje domaćice.
Posle prazničnih ili slavskih dana ispunjenih bogatom trpezom, kada su obroci obilovali jakim jelima i mirisima, u starinskim domovima uvek je postojala potreba za merom i smirenjem. Tada na red dolaze jednostavna, gotovo zaboravljena jela, koja ne traže mnogo, a pružaju ono najvažnije - lakoću i spokoj.
Pamuk čorba je upravo takva: nežna, blaga i nenametljiva, kao kratki predah između zalogaja koji su prethodili. Njen suptilan ukus vraćaju ravnotežu, podsećajući na vreme kada se kuvalo strpljivo i sa osećajem za ritam života, u kojem se znalo kada se uživa, a kada se telo umiruje.
U toj skromnoj kombinaciji mleka, jaja i putera krije se više od recepta - gotovo jedno malo pravilo življenja, u kojem se i posle najveće gozbe traži mera i lakoća. Zato je pamuk čorba često bila prvi tanjir posle praznika ili krsne slave: da zagreje, da umiri i da polako pripremi za nastavak obroka, bez težine i prenaglašenosti.
Sastojci
1 litar mleka
2 kašike brašna
2 kašike putera
2 jaja
kašičica soli
malo svežeg lista peršuna
Freepik
Starinska pamuk čorba okrepljuje posle jake praznične ili slavske trpeze
Priprema
Mleko i puter stavite da provre, a jaja penasto umutite i u njih dodajte brašno. Jaja i brašno treba umutiti tako da smesa bude bez grudvica, pa posoliti. Lagano dodajte u mleko, uz neprestano mešanje, i ostavite da prokuva.
Bez bacanja, bez raskoši i bez suvišnih reči – male pitice nastajale iz poštovanja prema hrani i blagoslovu trpeze, a nestajale brže od „prave“ pite, dok je dom još mirisao na testo i sir.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Od prvog znaka krsta na ulazu do pričešća i izlaska iz hrama, svaki pokret ima svoje značenje – zašto su tišina, pažnja i unutrašnja sabranost ključni i šta vernici najčešće rade pogrešno, a da toga nisu ni svesni.
U besedi za utorak 2. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači reči apostola Pavla o vaskrsenju, uz sliku novog života koji ne briše čoveka, već ga preobražava u nešto što nadilazi truležnost i kraj.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Irodiona, Agava, Rufa i druge s njima po starom kalendaru, i Svetog sveštenomučenika Januara po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Anzelma Kenterberijskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.
Kada šarena jaja izgube pažnju najmlađih, ovaj brz i praktičan recept vraća ih na sto u sasvim drugačijem, primamljivom obliku, bez mnogo truda i sa sastojcima koje već imate.
Kopriva, pirinač i jaja pretvaraju se u skroman, ali snažan obrok za dane bez strogog posta – jelo koje neguje telo i vraća meru u svakodnevnoj ishrani.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.
Jednostavno testo punjeno mesom, zaliveno pavlakom i puterom, ponovo postaje hit domaće kuhinje jer spaja nostalgiju, sitost i osećaj zajedništva koji ne zastareva.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Oproštaj od poštovanog monaha biće upriličen 21. aprila u Petrovaradinu, gde će biti služene zaupokojena Liturgija i opelo, dok će njegovo telo biti položeno u manastiru Grgeteg, uz prisustvo vernika, sveštenstva i monaštva.
Pre nego što je beba prevezena u bolnicu, sveštenik je tražio da se zove Huan Fransisko, odnosno dao mu je ime koje je, kako je rekao, nosio u srcu i pre nego što će dete dobiti zvaničan identitet.
Protojerej-stavrofor Žarko Uskoković podizao je svetinje i u godinama rata čuvao narod i nadu, ostajući na svom mestu onda kada je bilo najteže i najneizvesnije.