Duhovna riznica 28.09.2025 | 16:30

UJUTRU SLUŽI LITURGIJU U CRKVI, PO PODNE POLICAJAC NA ULICI: Pravoslavni sveštenik otkriva detalje svog života između kadionice i lisica

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Olga Ilić
UJUTRU SLUŽI LITURGIJU U CRKVI, PO PODNE POLICAJAC NA ULICI: Pravoslavni sveštenik otkriva detalje svog života između kadionice i lisica
Schutterstock/Dragos Asaftei/terazitu

Dok služi Bogu i državi, otac Aristides svakog dana dokazuje da se može nositi i mantija i uniforma.

Otac Aristides Siotras nije običan čovek. On je čovek sa dva poziva, dva zaveta, jedan dat Bogu, drugi državi. Rukopoložen za sveštenika 2019, a pritom i aktivni policajac u Atini, svakodnevno hoda po tankoj liniji između duhovne i fizičke zaštite naroda.

Ujutru može biti u crkvi, pred ikonostasom, s kadionicom u ruci. Po podne na ulici, u uniformi, s lisicama na opasaču. Jedan čovek - dve misije.

I sve bi to izdržao da nije još jednog poziva, najvažnijeg od svih, poziva očinstva.

Od decembra 2024. pokušava da dobije premeštaj da bi bio bliže deci u Trikali, udaljenoj od Atine. Troje mališana uzrasta osam, 10 i 11 godina čekaju oca, koji svakog dana pomaže i vernicima i građanima, ali njima ne može. Ne zato što neće, već što sistem kaže: "Sačekaj još."

- Podneo sam sve papire, imam protokol. Sve je u redu, osim što sam daleko od porodice. I ne znam šta da kažem deci... – rekao je u grčkoj emisiji "Čisti razgovori", vidno emotivan.

Njegova sveštenička služba nije plaćena. Radi je iz ljubavi, vere. Policijski posao je opasan, stresan, ali i odgovoran. Ljudi iz sela Liofraso, gde je postavljen za vikara, kažu da osećaju njegovo odsustvo svaki dan. Pišu pisma, šalju podrške, mole da im se duhovni otac vrati.

Ali Aristides ne traži ni milostinju ni izuzetke.

- Ne tražimo ništa više od onog što je zakonom predviđeno. Moja deca imaju ista prava kao i sva druga. Samo želimo da budemo zajedno, da budem i otac, i službenik, i sveštenik. 

U vremenu kada mnogi beže od odgovornosti, ovaj čovek nosi tri: prema Bogu, državi i svojoj deci. 

Zato ova priča nije vapaj. Ona je svedočanstvo o tome kako se ponekad dva poziva ne sukobe, nego preklapaju, dopunjuju i postaju život jedne tihe svakodnevne borbe. Jer nekima je poziv služenje, a nekima celokupan život.