Printscreen/Youtube/ Eastern American Diocese ROCOR
Najviša sudska instanca Grčke odbacila je žalbu sveštenika i potvrdila kaznu od četiri meseca zatvora zbog sek*ualnog uznemiravanja vernice tokom ispovesti, uz napomenu da su njegovi postupci grubo narušili njeno dostojanstvo i poverenje.
Vrhovni sud Grčke (Areopag) potvrdio je presudu kojom je sveštenik osuđen na četiri meseca zatvora zbog seksualnog uznemiravanja vernice tokom Svete tajne ispovesti. Sud mu je priznao olakšavajuću okolnost "dobrog ponašanja nakon izvršenja dela", ali mu je naloženo i plaćanje sudskih troškova.
Prema sudskim nalazima, incident se dogodio u kapeli u porti hrama u istočnoj Makedoniji. Tokom ispovesti, sveštenik je vernici H. F. stavio ruku ispod bluze i dodirivao joj grudi, potom je prstima dotakao genitalije, a nakon ispovesti je zagrlio i milovao po zadnjici, navodi grčki portal protothema.gr.
Osuđen je za narušavanje polne časti, a prvostepeni sud mu je izrekao kaznu zatvora od četiri meseca, uz trogodišnji uslovni otpust. Nakon toga, sveštenik se žalio Vrhovnom sudu, tvrdeći da presuda nije dovoljno obrazložena, ali su sudije odbacile taj argument.
Sud je naglasio da su njegovi postupci bili "izrazito provokativni i grubo su narušili dostojanstvo oštećene H. F, naročito zbog okolnosti pod kojima su se dogodili – tokom ispovesti, u uslovima tajnosti, uz zloupotrebu poverenja vernice". Takođe, odbijena je odbrana sveštenika da se oštećena nije protivila njegovim postupcima, jer je u iskazu pred sudom jasno navela da je bila u stanju šoka i straha, rekavši da se "zaledila" od užasa.
Shutterstock
Ilustracija
Peto krivično odeljenje Vrhovnog suda ocenilo je da osuđujuća presuda ispunjava sve pravne kriterijume, jer "jasno, potpuno i bez protivrečnosti opisuje činjenična dešavanja, dokazujući objektivnu i subjektivnu stranu krivičnog dela". Sud je takođe naglasio da podrška u vidu broja prisutnih u sudnici, koju je optuženi imao tokom suđenja, ne menja pravnu ocenu njegovih postupaka, kao ni činjenicu da je tek na sudu delimično priznao svoje postupke.
Iako sud nije našao dokaze da je izgovarao reči sa sek*ualnom konotacijom, ili da je ponavljao nedozvoljene dodire, presuda je potvrđena. Olakšavajuća okolnost priznata mu je na osnovu člana 84, stav 2a Krivičnog zakonika Grčke, koji se odnosi na "dobro ponašanje tokom dužeg perioda nakon izvršenja dela".
Ova presuda jasno pokazuje da nijedna pozicija u društvu, pa ni ona sveštenička, ne može biti opravdanje za nasilje i zloupotrebu poverenja. Žrtve takvih postupaka zaslužuju zaštitu, a pravda mora biti dosledna i nepokolebljiva.
Život prvih hrišćana je bio duboko prožet svešću o potrebi očuvanja moralne čistote. Sredstvo za očuvanje svetosti crkvene zajednice bilo je pokajanje, po rečima Svetog Jovana Preteče.
Veliki ruski svetitelj objašnjava da predanjem svojih briga Bogu, molitve iz srca mogu doneti promenu u životima drugih, ali i unutrašnji mir nama samima.
U Siropusnu nedelju, pred početak Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike na praštanje, pokajanje i unutrašnje čišćenje srca, upozorivši da bez ljubavi i zajedništva nijedno pravilo nema smisla.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
U iskrenom i nenametljivom promišljanju, otac Hrizostom Filipesku razotkriva kako se iz gomile protivrečnih sudova rađa i pritisak koji svaki sveštenik nosi, pokazujući koliko su brzopleti utisci često daleko od istine o njegovom pozivu.
Nasilje nad sveštenstvom i parohijanima, povrede i blokada saobraćaja - svetinja iz 19. veka u ukrajinskom gradu Černovci ugrožena u vrtlogu društvenih i verskih tenzija.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Veliki ruski svetitelj objašnjava da predanjem svojih briga Bogu, molitve iz srca mogu doneti promenu u životima drugih, ali i unutrašnji mir nama samima.
Pravoslavna crkva nalaže da se Bele poklade provedu u duhu smirenja, pomirenja i praštanja, da se zatraži oproštaj od bližnjih i da se sa čistim srcem uđe u dane posta, molitve i pokajanja.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Mitropolit mileševski poziva vernike na lični preobražaj: kako kroz post i molitvu učestvovati u svetlu Hristovog Vaskrsenja i pronaći unutrašnju radost koja nadilazi svakodnevnicu.