PREVAZILAŽENJE DESTRUKTIVNE TUGE U 3 KORAKA: Savet vladike Alekseja zlata vredan - svako ga može primeniti
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Ljudi koji dolaze u crkvu zaista veruju da molitve sveštenika imaju isceliteljske moći.
Nedaleko od Valjeva nalazi se mesto Stave u koje dolaze ljudi iz cele Srbije u nadi da će naći spas i izlečiti se od teških bolesti. Zbog molitvi oca Marjana vernici hrle u ovo malo mesto.
Za sveštenika Marjana Kneževića koji služi u Crkvi svetog Petra i Pavla pri Valjevskoj eparhiji vernici imaju samo reči hvale, jer kako kažu, zahvaljujući njegovim molitvama desila su se prava čuda…
Ljudi koji dolaze u crkvu zaista veruju da molitve sveštenika imaju isceliteljske moći.
- Bolesnici od raka su izlečeni, mnogi nepokretni su prohodali i izlečili se od raznih drugih teških oboljenja, a ima i onih koji dolaze, jer ne mogu da imaju decu - rekla je za meštanka sela Stave koja se, kako tvrdi, i sama uverila u moć molitvi i ozdravila.
Međutim, kako kaže otac Marjan, on ne leči, već se moli za ozdravljenje vernika koji od njega zatraže pomoć, a „Bog je taj koji će nekoga izlečiti“.
Kroz Stave nedeljno prođu stotine vernika - mladih, starih bolesnih i zdravih, a godišnje više hiljada njih. Dolaze i ljudi sa Kosova, iz Republike Srpske, Hrvatske… Čak postoji i organizovan autobuski prevoz iz mnogih gradova do crkve u Stavama, posebno kada su praznici. Službe se vrše svaki dan, pa i subotom.
Crkva svetog Petra i Pavla prilagodila se narodu, tako da služba radnim danima počinje u 17 časova, kako bi vernici koji rade mogli da dođu posle posla.
Otac Marjan kaže da u crkvu dolaze ljudi sa raznim problemima, ali da je „put do izlečenja uz njegove molitve lakši samo za prave vernike“.
- Sa svakim vernikom koji dođe i želi da razgovara sa mnom ja to činim s ljubavlju i uz prijatan razgovor. Prvo je neophodno da se pronađe uzrok te muke, a to detektovanje se stiče iskustvom. Nekada 500 ljudi dođe do mene za 15 dana i kada se pronađe uzrok, kreće se sa molitvama. Oni koji dolaze ovde da traže pomoć moraju biti pravoslavni, u pravom smislu te reči. Pravoslavlje je pravoverje i pravoživljenje. Nije pravoslavlje da staviš na čelo etiketu pravoslavlje, ili da se obučeš pravoslavno, a da ostalo ne bude tako. Onaj koji veruje znaće kako treba da se ponaša, a ako ne veruje, onda mu nema pomoći ovde - naveo je sveštenik, a piše "Lepota Srbije".
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Patrijarh Pavle je verovao da je dobro da molitve čitamo, a ne da ih izgovaramo napamet, jer ćemo tako lako odlutati u mislima.
Manastir Poganovo su 1499. godine oslikali umetnici iz severne Grčke, i ti prikazi se ubrajaju među najviša slikarska ostvarenja toga doba na Balkanu.
Ako već palimo sveću - ta sveća treba da nam je podstrek za molitvu
Crkva je čuvar vere, tradicije i duhovnog nasleđa, a njen cilj je da vodi ljude ka spasenju i večnom životu u zajednici sa Bogom.
Nesvakidašnji susret vernice sa sveticom koja pruža zaštitu, nadu i utehu podseća nas na snagu duhovne povezanosti i čudesa koja oblikuju naše živote.
Da li treba tražiti blagoslov pri svakom susretu, kako se obratiti kada ne znate ime sveštenika i šta učiniti kada sretnete episkopa, odgovori su jednostavniji nego što se često misli.
Jereju Grčke pravoslavne crkve pozlilo je tokom Svetog pričešća, a jedna od prisutnih vernica pružala mu je KPR do dolaska hitne.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Na jednom zapisu vidi se prilazak naoružanih uniformisanih lica, dok drugi beleži demoliranje ikonostasa i pucanje u svetinju.
Ono što ovu crkvu čini posebnom jeste veličanstveni drveni ikonostas iz 18. veka.
Za verni narod ovaj prizor je posebno bolan jer Crkva Svetog Nikole nije obična stara građevina.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.