Ipak, zalagao se za to da se svako od nas neprestano moli kako ne bi pao u napast.
- Neprestana molitva sastoji se u tome ne samo da se mi svagda molimo već stalno Boga da se sećamo i osećamo ga uvek pred sobom kako gleda na sva dela, namere i pomisli naše.
Prema tome, divna je navika obraćati se Gospodu od srca i kratkim molitvama u svakoj prilici i poslu, u početku sa: “Bože, pomozi! Gospode, blagoslovi!”, a na kraju sa: “Slava ti, Gospode! Blagodarim ti, Bože!”
U iznenadnim neprilikama, kakvom bilo iskušenju: “Gospode, spasi! Bože, milostiv budi meni grešniku! Gospode Isuse Hriste, sine Božji, pomiluj me grešnog! Presveta Bogorodice, spasi nas!”.
Molitva patrijarhu Pavlu
"Pastiru dobri i učitelju naroda srpskog, ti koji se nikada nisi postideo pred našim svetim precima, koji su te još za života priznali i primili kao svoga, i koji si na svojim svetim životom i primerom učio da uvek budemo ljudi, ali da se još više čuvamo da sami ne postanemo neljudi;
Ti koji danas stojiš pred prestolom Boga Živoga, prinesi molitve svoje Tvorcu i Bogu našem za svetu pravsolavnu Crkvu Srpsku i za zemaljsku Otadžbinu našu.
Ukrase i ponosu Crkve i zemlje srpske, zakrili, zaštiti, ogradi i sačuvaj sve ljude i narode širom Božijeg sveta, među njima i verni narod srpski, molitvama svojim i svih svetih Srba, na čelu sa svetim Savom, da odolimo svim nedaćama i iskušenjima ovog burnog i teškog vremena, da bismo svi zajedno slavili Boga u Trojici, sada i kroza sve vekove.
Amin."
BONUS VIDEO: OVO JE ČUDOTVORNA IKONA MANASTIRA TUMANE: Pred Bogorodicom Kurskom se dešavaju čuda
Bogu su drage jednostavne stvari: da se molimo za sve i da volimo sve ljude. Voleti znači dati prostor drugome, a ne nametati se. Svet je prepun krstova i molitvi „po dužnosti“.
Božja ruka je uvek pružena, spremna da nas podigne, uteši i vodi, ali da bismo tu pomoć istinski osetili, potrebno je da mu se obratimo iskreno i sa verom.
Da se portal religija.rs čita i u Švedskoj svedoči naš sagovornik, fitnes instruktor iz Beograda, koji već četvrtu godinu taj deo Skandinavije zove drugi dom.
Otac desetoro dece poslao je patrijarhu carigradskom poruku koja se munjevito proširila među vernicima i pokrenula lavinu reakcija u teološkim i crkvenim krugovima.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Kada neko iz porodice počne redovno ići u crkvu, često nailazi na kritike, zbunjenost, pa čak i ravnodušnost. Ali, njegova vera može da postane seme koje polako klija u srcima drugih.
Otac desetoro dece poslao je patrijarhu carigradskom poruku koja se munjevito proširila među vernicima i pokrenula lavinu reakcija u teološkim i crkvenim krugovima.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Od dečaka koji je tragao za Bogom do episkopa čije su mošti ostale netruležne - život ovog svetitelja spojio je Studenicu, Rusiju, Čikago i Libertvil, ostavljajući srpskom narodu u Americi duhovno uporište koje traje do danas.
Jedna jednostavna, ali duboka metoda svetogorskog podviznika pokazuje kako se fokusiranom borbom protiv glavne strasti oslobađa duša i otvara put ka istinskoj unutrašnjoj slobodi.