Njegovi citati se svakodnevno i neprestano traže na različitim mestima - od članaka na internetu preko starih časopisa...
Srpski narod neprestano se vraća mudrostima koje je blaženopočivši patrijarh Pavle ostavio, ne samo svom narodu, već i svim ljudima širom sveta - tj. svima čija su srca otvorena da čuju reč mudrog čoveka koga su još za života smatrali živim svecem.
Njegovi citati se svakodnevno i neprestano traže na različitim mestima - od članaka na internetu, preko starih časopisa, do emisija u kojima je on kao sagovornik odgovarao na pitanje novinara - što potvrđuje da reč patrijarha Pavla ne stari, a vanvremenski duhovni savet aktuelna je danas isto koliko je bio i pre 30 godina.
Pročitajte još...
shutterstock.com/Nenadmil/Tanjug Vladimir Dimitrijevic
U trenucima kada se sukobi zbog različitih pogleda na istu stvar mogu iz verbalnog preneti u fizički okršaj, bitno je znati da na kraju svakog sukoba stoji potreba za mirom. Nasilje nikako ne može biti put ka tome, te je zato dobro pročitati mudrost patrijarha Pavla.
- Junaštvo je da branimo sebe od neprijatelja, a čojstvo je da branim neprijatelja od sebe. Braniti neprijatelja od sebe treba - jer ni prema neprijatelju ne smem biti nečovek - rekao je patrijarh Pavle svojevremeno.
Ovom rečenicom patrijarh Pavle naglašava da na kraju sukoba treba da znamo da osoba prekoputa nas nije naš neprijatelj, kome treba nauditi - ali jeste izazov u kom treba prepoznati priliku da se uzdignemo duhovno.
Ukoliko je zaborav hleba koji silazi s neba dublji, utoliko je pohlepa čovekova za bogaćenjem, novcem i uživanjem veća i nezajažljivija, govorio je patrijarh Pavle.
Arhimandrit Srpske pravoslavne crkve Vasilije Kostić objašnjava zašto porodični ručak nije samo obrok, već temelj vaspitanja – i kako se u toj tihoj svakodnevici gradi ili ruši autoritet oca, toplina majke i snaga deteta.
Bogu su drage jednostavne stvari: da se molimo za sve i da volimo sve ljude. Voleti znači dati prostor drugome, a ne nametati se. Svet je prepun krstova i molitvi „po dužnosti“.
Zašto Spasovdan i Trojice svake godine „šetaju“ kroz kalendar, dok su Božić i Bogojavljenje zauvek vezani za isti datum? Odgovor leži u pravilima Crkve i računanju datuma Vaskrsa.
Ovo jelo od jagnjetine, pasulja i suve slanine kuvalo se polako i po tačno utvrđenom običaju - recept sačuvan kroz generacije i danas budi sećanja na pravu domaću kuhinju.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.