HRSKAVE KORPICE SA PEČENIM PAPRIKAMA I ORASIMA: Svečano predjelo bogatog ukusa i raskošnog izgleda
Jednostavan, dekorativan i hranljiv recept koji spaja prirodne ukuse i kreativnost u danima posta.
Misli o ljubavi, smirenosti i čovečnosti blaženopočivšeg poglavara Srpske pravoslavne crkve ostaju svetionici vere i života, prenoseći neprocenjive duhovne vrednosti svakom naraštaju.
Srpski patrijarh Pavle bio je oličenje blagosti, smirenosti, čestitosti i nesalomivih duhovnih uverenja koja je sa velikom mudrošću prenosio svom vernom narodu. Njegov život bio je tiha molitva, ispunjena jednostavnošću i dubokim promišljanjem o svetu i veri. Ono što je ostalo iza njega, osim dela koja su urezana u istoriju Srpske pravoslavne crkve, jesu nebrojene mudre rečenice koje i danas, godinama nakon njegovog upokojenja, nastavljaju da nadahnjuju i usmeravaju. Neke od njih odzvanjaju kao molitve, druge kao smernice za čestit hod kroz život, a sve zajedno čine neprocenjivu riznicu misli koja će se vekovima prepričavati.
Patrijarh Pavle bio je poznat po svojoj smirenosti, skromnosti i sposobnosti da u jednostavnim rečima sažme duboke istine. Njegove rečenice bile su poput svetionika – kratke, ali moćne, osvetljavale su put onima koji su tražili duhovnu utehu i vođstvo. U njegovim rečima osećala se duboka ljubav prema Bogu, čoveku i svetu, a svaki njegov savet bio je poziv na svetost, na skroman, ali ispunjen život.
„Nikad nije bilo lako biti čovek među ljudima,“ govorio je, podsećajući da je ljudska duša stalno na ispitu pred iskušenjima ovog sveta. Za patrijarha Pavla, čovečnost nije bila samo pitanje vere, već svakodnevne borbe da se očuva dostojanstvo i ljubav prema bližnjima.
Jedna od njegovih najpoznatijih misli – „Kad se čovek rodi, celi svet se raduje, a samo on plače. Treba živeti tako da, kad umre, celi svet plače, a samo on se raduje,“ – svedoči o njegovom dubokom shvatanju prolaznosti života i vrednosti duhovnog nasleđa. U ovim rečima leži podsećanje da život treba živeti časno i smireno, da bismo na kraju našeg puta mogli stati pred Boga sa čistom dušom.
Patrijarh je često govorio o smirenosti, nazivajući je „majkom svih jevanđelskih vrlina,“ jer, kako je podsećao, „Bog se gordima protivi, a smirenim daje blagoslov.“ Ove reči nas uče da je istinska snaga u krotkosti, u prihvatanju Božje volje i milosti.
Još jedna mudrost patrijarha Pavla, koja ostaje zapisana u srcima vernika, jeste: „Čuvajmo se neljudi, ali se još više čuvajmo da i mi ne postanemo neljudi.“ Ovaj savet je univerzalni poziv na ljubav, razumevanje i čestitost, čak i u najtežim vremenima.
Patrijarh Pavle nas je podučavao i o snazi ljubavi, nazivajući je „najvišom vrlinom“ i dodajući: „Sve što čovek deli sa drugima smanjuje se – osim ljubavi. Što je više dajete, više je imate.“ U ovim jednostavnim rečima krije se najdublja suština hrišćanskog života – ljubav kao dar koji raste kada ga delimo.
Njegove misli o duhovnosti i životu, poput: „Proći će sve, ali duša, obraz i ono što je dobro, ostaje zauvek“ i „Nije važno ko odakle potiče, nego u šta izraste,“ svedoče o mudrosti koja je nadilazila svakodnevne granice.
Reči patrijarha Pavla, i danas, kao i u njegovom životu, ostaju večno žive. One nisu samo saveti ili misli – one su molitve urezane u kolektivnu svest naroda, putokazi za sve nas kako da hodimo kroz život dostojno, u ljubavi i veri. „Ne branimo se od tuđeg zla zlom u sebi,“ govorio je, podsećajući nas da je najveća borba ona sa sopstvenim srcem.
Njegove rečenice će se, bez sumnje, citirati i kroz vekove, kao neizbrisiv trag koji je ostavio u duhovnom biću našeg naroda. Patrijarh Pavle nije bio samo vođa crkve – bio je duhovni otac i svetionik na putu ka Bogu i večnoj istini.


Kako tišina, smirene misli i molitva mogu da postanu snaga koja čuva srce od nemira i vodi nas ka unutrašnjem spokojstvu.
Mudro i sažeto, blaženopočivši patrijarh srpski ukazivao je na suštinu koja oblikuje život pojedinca i zajednice, i vodi nas ka pravednijem društvu.
Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.
Mir nije odsustvo haosa, već prisustvo smisla.
Liturgija se služi da bi se vernici pričestili, tačnije, da bi se s Bogom sjedinili, istakao je otac Goran.
Rođen kao Johen Bunge, odrastao bez žive vere, danas živi povučeno u italijanskom delu Švajcarske, noseći u sebi put koji je započeo među ratnim zgarištima i rimskim katakombama.
U besedi za 26. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se verom otkriva prisustvo koje preobražava srce i otvara neiscrpnu širinu Božje dobrote, iskustvo koje nadmašuje svaku ljudsku predstavu.
Svetitelj nas podseća da nijedna duša nije izgubljena, a tajna duhovnog mira leži u iskrenom obraćenju i poverenju u Gospoda.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 12. mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Sveštenik objašnjava kako iskreno kajanje otvara put oproštaju i za najteže prestupe, dok ritual sam po sebi ne garantuje automatsko spasenje.
Dok svet prati simboličan korak ka miru i dijalogu, deo pravoslavlja izražava rezerve zbog brzog približavanja Rimu i straha od ustupaka u veri i tradiciji.