DOK TRAJE PETROVSKI POST, SVI POSTAVLJAJU ISTO PITANJE: Otac Predrag dao jasan odgovor
Prema učenju Crkve, post bez molitve, smirenja i dobrih dela ostaje nepotpun.
Misli o ljubavi, smirenosti i čovečnosti blaženopočivšeg poglavara Srpske pravoslavne crkve ostaju svetionici vere i života, prenoseći neprocenjive duhovne vrednosti svakom naraštaju.
Srpski patrijarh Pavle bio je oličenje blagosti, smirenosti, čestitosti i nesalomivih duhovnih uverenja koja je sa velikom mudrošću prenosio svom vernom narodu. Njegov život bio je tiha molitva, ispunjena jednostavnošću i dubokim promišljanjem o svetu i veri. Ono što je ostalo iza njega, osim dela koja su urezana u istoriju Srpske pravoslavne crkve, jesu nebrojene mudre rečenice koje i danas, godinama nakon njegovog upokojenja, nastavljaju da nadahnjuju i usmeravaju. Neke od njih odzvanjaju kao molitve, druge kao smernice za čestit hod kroz život, a sve zajedno čine neprocenjivu riznicu misli koja će se vekovima prepričavati.
Patrijarh Pavle bio je poznat po svojoj smirenosti, skromnosti i sposobnosti da u jednostavnim rečima sažme duboke istine. Njegove rečenice bile su poput svetionika – kratke, ali moćne, osvetljavale su put onima koji su tražili duhovnu utehu i vođstvo. U njegovim rečima osećala se duboka ljubav prema Bogu, čoveku i svetu, a svaki njegov savet bio je poziv na svetost, na skroman, ali ispunjen život.
„Nikad nije bilo lako biti čovek među ljudima,“ govorio je, podsećajući da je ljudska duša stalno na ispitu pred iskušenjima ovog sveta. Za patrijarha Pavla, čovečnost nije bila samo pitanje vere, već svakodnevne borbe da se očuva dostojanstvo i ljubav prema bližnjima.
Jedna od njegovih najpoznatijih misli – „Kad se čovek rodi, celi svet se raduje, a samo on plače. Treba živeti tako da, kad umre, celi svet plače, a samo on se raduje,“ – svedoči o njegovom dubokom shvatanju prolaznosti života i vrednosti duhovnog nasleđa. U ovim rečima leži podsećanje da život treba živeti časno i smireno, da bismo na kraju našeg puta mogli stati pred Boga sa čistom dušom.
Patrijarh je često govorio o smirenosti, nazivajući je „majkom svih jevanđelskih vrlina,“ jer, kako je podsećao, „Bog se gordima protivi, a smirenim daje blagoslov.“ Ove reči nas uče da je istinska snaga u krotkosti, u prihvatanju Božje volje i milosti.
Još jedna mudrost patrijarha Pavla, koja ostaje zapisana u srcima vernika, jeste: „Čuvajmo se neljudi, ali se još više čuvajmo da i mi ne postanemo neljudi.“ Ovaj savet je univerzalni poziv na ljubav, razumevanje i čestitost, čak i u najtežim vremenima.
Patrijarh Pavle nas je podučavao i o snazi ljubavi, nazivajući je „najvišom vrlinom“ i dodajući: „Sve što čovek deli sa drugima smanjuje se – osim ljubavi. Što je više dajete, više je imate.“ U ovim jednostavnim rečima krije se najdublja suština hrišćanskog života – ljubav kao dar koji raste kada ga delimo.
Njegove misli o duhovnosti i životu, poput: „Proći će sve, ali duša, obraz i ono što je dobro, ostaje zauvek“ i „Nije važno ko odakle potiče, nego u šta izraste,“ svedoče o mudrosti koja je nadilazila svakodnevne granice.
Reči patrijarha Pavla, i danas, kao i u njegovom životu, ostaju večno žive. One nisu samo saveti ili misli – one su molitve urezane u kolektivnu svest naroda, putokazi za sve nas kako da hodimo kroz život dostojno, u ljubavi i veri. „Ne branimo se od tuđeg zla zlom u sebi,“ govorio je, podsećajući nas da je najveća borba ona sa sopstvenim srcem.
Njegove rečenice će se, bez sumnje, citirati i kroz vekove, kao neizbrisiv trag koji je ostavio u duhovnom biću našeg naroda. Patrijarh Pavle nije bio samo vođa crkve – bio je duhovni otac i svetionik na putu ka Bogu i večnoj istini.


Kako tišina, smirene misli i molitva mogu da postanu snaga koja čuva srce od nemira i vodi nas ka unutrašnjem spokojstvu.
Njegove reči o grehu, pokajanju i unutrašnjem miru podsećaju vernike da se uzrok mnogih životnih borbi ne traži samo spolja, već i u stanju sopstvenog srca.
Umesto uobičajenog unutrašnjeg otpora, svetitelj opisuje neočekivan pristup i ukazuje da se izlaz ne nalazi u pojačanoj borbi, već u smirenju koje prekida napad i menja njegov pravac.
Dok se kumovi sve češće biraju po interesu i trenutnoj koristi, poruka blaženopočivšeg patrijarha Pavla vraća pažnju na ono što se ne vidi na prvi pogled.
Prema učenju Crkve, post bez molitve, smirenja i dobrih dela ostaje nepotpun.
Spor oko zida na kojem se nekada nalazio lik blaženopočivšeg poglavara SPC ponovo je otvorio pitanja o pravu na očuvanje verskog i nacionalnog identiteta.
Crkva upozorava da tuga ne sme da preraste u beznađe i očaj, jer za hrišćanina smrt nema poslednju reč.
Pravoslavlje tvrdi da stalno prizivanje imena Isusovog postepeno omekšava srce, donosi mir i pomaže da se u drugome vidi čovek, a ne neprijatelj.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Raketa američkog PVO sistema "patriot" pogodila je kompleks Kijevsko-pečerske lavre, tvrdi Ministarstvo odbrane Rusije.
Pravoslavni vernici čvrsto veruju da mošti svetaca u Kijevsko-pečerskoj lavri imaju snažno isceljujuće dejstvo.
Beležnica jeromonaha Ilariona Đurice sačuvala je jednostavan recept koji pokazuje kako od nekoliko darova prirode može nastati prava poslastica.
Dok savremeni čovek sve više vremena provodi u trci za novcem i uspehom, pravoslavno učenje podseća da posao nema smisla ako nije usmeren na pošteno izdržavanje porodice i pomoć onima kojima je to potrebno.
U besedi za sredu 4. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Božjem staranju i objašnjava zašto iskušenja mogu biti put ka ispravljanju i duhovnom sazrevanju.