Misli o ljubavi, smirenosti i čovečnosti blaženopočivšeg poglavara Srpske pravoslavne crkve ostaju svetionici vere i života, prenoseći neprocenjive duhovne vrednosti svakom naraštaju.
Srpski patrijarh Pavle bio je oličenje blagosti, smirenosti, čestitosti i nesalomivih duhovnih uverenja koja je sa velikom mudrošću prenosio svom vernom narodu. Njegov život bio je tiha molitva, ispunjena jednostavnošću i dubokim promišljanjem o svetu i veri. Ono što je ostalo iza njega, osim dela koja su urezana u istoriju Srpske pravoslavne crkve, jesu nebrojene mudre rečenice koje i danas, godinama nakon njegovog upokojenja, nastavljaju da nadahnjuju i usmeravaju. Neke od njih odzvanjaju kao molitve, druge kao smernice za čestit hod kroz život, a sve zajedno čine neprocenjivu riznicu misli koja će se vekovima prepričavati.
Patrijarh Pavle bio je poznat po svojoj smirenosti, skromnosti i sposobnosti da u jednostavnim rečima sažme duboke istine. Njegove rečenice bile su poput svetionika – kratke, ali moćne, osvetljavale su put onima koji su tražili duhovnu utehu i vođstvo. U njegovim rečima osećala se duboka ljubav prema Bogu, čoveku i svetu, a svaki njegov savet bio je poziv na svetost, na skroman, ali ispunjen život.
Wikimedia/korisnik:Ninam/GNU FDL
Patrijarh Pavle
„Nikad nije bilo lako biti čovek među ljudima,“ govorio je, podsećajući da je ljudska duša stalno na ispitu pred iskušenjima ovog sveta. Za patrijarha Pavla, čovečnost nije bila samo pitanje vere, već svakodnevne borbe da se očuva dostojanstvo i ljubav prema bližnjima.
Jedna od njegovih najpoznatijih misli – „Kad se čovek rodi, celi svet se raduje, a samo on plače. Treba živeti tako da, kad umre, celi svet plače, a samo on se raduje,“ – svedoči o njegovom dubokom shvatanju prolaznosti života i vrednosti duhovnog nasleđa. U ovim rečima leži podsećanje da život treba živeti časno i smireno, da bismo na kraju našeg puta mogli stati pred Boga sa čistom dušom.
Patrijarh je često govorio o smirenosti, nazivajući je „majkom svih jevanđelskih vrlina,“ jer, kako je podsećao, „Bog se gordima protivi, a smirenim daje blagoslov.“ Ove reči nas uče da je istinska snaga u krotkosti, u prihvatanju Božje volje i milosti.
Još jedna mudrost patrijarha Pavla, koja ostaje zapisana u srcima vernika, jeste: „Čuvajmo se neljudi, ali se još više čuvajmo da i mi ne postanemo neljudi.“ Ovaj savet je univerzalni poziv na ljubav, razumevanje i čestitost, čak i u najtežim vremenima.
Patrijarh Pavle nas je podučavao i o snazi ljubavi, nazivajući je „najvišom vrlinom“ i dodajući: „Sve što čovek deli sa drugima smanjuje se – osim ljubavi. Što je više dajete, više je imate.“ U ovim jednostavnim rečima krije se najdublja suština hrišćanskog života – ljubav kao dar koji raste kada ga delimo.
Wikimedia/Stevan Kragujević
Patriarh Pavle
Njegove misli o duhovnosti i životu, poput: „Proći će sve, ali duša, obraz i ono što je dobro, ostaje zauvek“ i „Nije važno ko odakle potiče, nego u šta izraste,“ svedoče o mudrosti koja je nadilazila svakodnevne granice.
Reči patrijarha Pavla, i danas, kao i u njegovom životu, ostaju večno žive. One nisu samo saveti ili misli – one su molitve urezane u kolektivnu svest naroda, putokazi za sve nas kako da hodimo kroz život dostojno, u ljubavi i veri. „Ne branimo se od tuđeg zla zlom u sebi,“ govorio je, podsećajući nas da je najveća borba ona sa sopstvenim srcem.
Njegove rečenice će se, bez sumnje, citirati i kroz vekove, kao neizbrisiv trag koji je ostavio u duhovnom biću našeg naroda. Patrijarh Pavle nije bio samo vođa crkve – bio je duhovni otac i svetionik na putu ka Bogu i večnoj istini.
Deca žude za direktnim kontaktom sa roditeljima, a ne za mobilnim telefonima ili crtaćima... I ono što je važno, deca ne smeju da budu pritiskana nikad, kaže otac Petar.
Samo nekoliko meseci nakon što su obnovile liturgijsko jedinstvo, dve drevne patrijaršije, jerusalimska i antiohijska, ponovo su u sukobu zbog jurisdikcije u Kataru.
Hodočasnici se za put pripremaju postom i molitvom, uvek odlaze s blagoslovom srpskog patrijarha, a najbolji period da se poseti Jerusalim je na Preobraženje Hristovo
U Hramu Vaskrsenja raspravljalo se o ograničenju pristupa hodočasnicima tokom silaska Svetog Ognja, kadrovskim promenama na svetim mestima i sve većim izazovima koje donosi rat u Svetoj zemlji.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“, Sveti Teofan Zatvornik u utorak treće sedmice po Vaskrsu ukazuje da vera koja se oslanja na ljudsku pamet, a ne na Božiju istinu, vodi u jeres, obmanu i propast – i pojedinca i zajednice.
Smirenje, krotost, pravdoljubivost i čisto srce – osobine koje vode u večnu blaženost. „Ako želiš raj, budi takav“, poručuje svetitelj u svojoj pouci za nedelju četvrte sedmice Velikog posta.
Kada se jedna kuća ili stan sagradi, okreči, ulepša, i kada se nameste stvari, i kada u njemu porodica započne život, potrebno je izvršiti osvećenje doma.To osvećenje vrši nadležni sveštenik.
Deca žude za direktnim kontaktom sa roditeljima, a ne za mobilnim telefonima ili crtaćima... I ono što je važno, deca ne smeju da budu pritiskana nikad, kaže otac Petar.
Samo nekoliko meseci nakon što su obnovile liturgijsko jedinstvo, dve drevne patrijaršije, jerusalimska i antiohijska, ponovo su u sukobu zbog jurisdikcije u Kataru.
Hodočasnici se za put pripremaju postom i molitvom, uvek odlaze s blagoslovom srpskog patrijarha, a najbolji period da se poseti Jerusalim je na Preobraženje Hristovo
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Otkrijte kako se priprema ovo starinsko jelo koje je generacijama krasilo trpeze prizrenskih domaćinstava – jednostavni sastojci, bogat ukus i sećanja koja ne blede.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.