ZAŠTO NEKI LJUDI NIKAKO NE MOGU DA NAPREDUJU: Otac Aleksandar o zaglavljivanju u tuđem blatu i kako to prevazići
Samo napredak koji se gradi na ljubavi ima čvrst temelj.
Misli o ljubavi, smirenosti i čovečnosti blaženopočivšeg poglavara Srpske pravoslavne crkve ostaju svetionici vere i života, prenoseći neprocenjive duhovne vrednosti svakom naraštaju.
Srpski patrijarh Pavle bio je oličenje blagosti, smirenosti, čestitosti i nesalomivih duhovnih uverenja koja je sa velikom mudrošću prenosio svom vernom narodu. Njegov život bio je tiha molitva, ispunjena jednostavnošću i dubokim promišljanjem o svetu i veri. Ono što je ostalo iza njega, osim dela koja su urezana u istoriju Srpske pravoslavne crkve, jesu nebrojene mudre rečenice koje i danas, godinama nakon njegovog upokojenja, nastavljaju da nadahnjuju i usmeravaju. Neke od njih odzvanjaju kao molitve, druge kao smernice za čestit hod kroz život, a sve zajedno čine neprocenjivu riznicu misli koja će se vekovima prepričavati.
Patrijarh Pavle bio je poznat po svojoj smirenosti, skromnosti i sposobnosti da u jednostavnim rečima sažme duboke istine. Njegove rečenice bile su poput svetionika – kratke, ali moćne, osvetljavale su put onima koji su tražili duhovnu utehu i vođstvo. U njegovim rečima osećala se duboka ljubav prema Bogu, čoveku i svetu, a svaki njegov savet bio je poziv na svetost, na skroman, ali ispunjen život.
„Nikad nije bilo lako biti čovek među ljudima,“ govorio je, podsećajući da je ljudska duša stalno na ispitu pred iskušenjima ovog sveta. Za patrijarha Pavla, čovečnost nije bila samo pitanje vere, već svakodnevne borbe da se očuva dostojanstvo i ljubav prema bližnjima.
Jedna od njegovih najpoznatijih misli – „Kad se čovek rodi, celi svet se raduje, a samo on plače. Treba živeti tako da, kad umre, celi svet plače, a samo on se raduje,“ – svedoči o njegovom dubokom shvatanju prolaznosti života i vrednosti duhovnog nasleđa. U ovim rečima leži podsećanje da život treba živeti časno i smireno, da bismo na kraju našeg puta mogli stati pred Boga sa čistom dušom.
Patrijarh je često govorio o smirenosti, nazivajući je „majkom svih jevanđelskih vrlina,“ jer, kako je podsećao, „Bog se gordima protivi, a smirenim daje blagoslov.“ Ove reči nas uče da je istinska snaga u krotkosti, u prihvatanju Božje volje i milosti.
Još jedna mudrost patrijarha Pavla, koja ostaje zapisana u srcima vernika, jeste: „Čuvajmo se neljudi, ali se još više čuvajmo da i mi ne postanemo neljudi.“ Ovaj savet je univerzalni poziv na ljubav, razumevanje i čestitost, čak i u najtežim vremenima.
Patrijarh Pavle nas je podučavao i o snazi ljubavi, nazivajući je „najvišom vrlinom“ i dodajući: „Sve što čovek deli sa drugima smanjuje se – osim ljubavi. Što je više dajete, više je imate.“ U ovim jednostavnim rečima krije se najdublja suština hrišćanskog života – ljubav kao dar koji raste kada ga delimo.
Njegove misli o duhovnosti i životu, poput: „Proći će sve, ali duša, obraz i ono što je dobro, ostaje zauvek“ i „Nije važno ko odakle potiče, nego u šta izraste,“ svedoče o mudrosti koja je nadilazila svakodnevne granice.
Reči patrijarha Pavla, i danas, kao i u njegovom životu, ostaju večno žive. One nisu samo saveti ili misli – one su molitve urezane u kolektivnu svest naroda, putokazi za sve nas kako da hodimo kroz život dostojno, u ljubavi i veri. „Ne branimo se od tuđeg zla zlom u sebi,“ govorio je, podsećajući nas da je najveća borba ona sa sopstvenim srcem.
Njegove rečenice će se, bez sumnje, citirati i kroz vekove, kao neizbrisiv trag koji je ostavio u duhovnom biću našeg naroda. Patrijarh Pavle nije bio samo vođa crkve – bio je duhovni otac i svetionik na putu ka Bogu i večnoj istini.


Kako tišina, smirene misli i molitva mogu da postanu snaga koja čuva srce od nemira i vodi nas ka unutrašnjem spokojstvu.
Svetitelj našeg vremena objašnjava kako u trenucima kada nas život pritiska i iscrpljuje, predanje Božjoj volji otkriva snagu koja menja srce i um.
U besedi za sredu Sedmice Bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vraća pogled na mesto gde se život ne produžava strahom i brigom, već smirenjem.
Formalnosti i spoljašnje prakse mogu dati okvir, ali samo iskrena veza sa Bogom i moralna doslednost čine veru potpunom i stvarno živom.
Samo napredak koji se gradi na ljubavi ima čvrst temelj.
Svaka reč besede Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za sredu 4. sedmice Velikog posta pokazuje da bez prisustva Spasitelja, ni najveći trud ne donosi plod – a s Njim, i najdublja mora postaju izvor blagoslova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Konona Isavrijskog po starom i Svetog Kirila Jerusalimskog po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svetog Ćirila Jeruzalemskog, muslimani su u mesecu ramazana, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Pouka velikog duhovnika otkriva kako prepoznati lažne pastire i očuvati veru, čak i kada pobožnost bledi pred zabludama i nasiljem nad duhovnim stadom.
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Katekumeni prolaze kroz duhovnu pripremu da na najveći hrišćanski praznik prime Svete Tajne i postanu članovi Pravoslavne crkve.
U selu Banjica kod Čačka čuvaju se mošti Svetog Jovana Stjeničkog, a nedaleko od hrama nalazi se izvor kome vernici pripisuju brojna čuda.
Iguman manastira Podmaine u hramu Svetog Save u Bileći preneo važne pouke o poverenju u Boga i ljubavi prema bližnjima, ističući kako vera pomaže da se prevaziđu životne nevolje i osnaži duh u danima posta.