ZAŠTO SE NEKI GREHOVI UPORNO PONAVLJAJU I KAKO IH POBEDITI: Četiri saveta sveštenika zlata vredna!
Bitka protiv greha nije naša - pobeda dolazi od Gospoda.
Sveštenik objašnjava kako iskreno kajanje otvara put oproštaju i za najteže prestupe, dok ritual sam po sebi ne garantuje automatsko spasenje.
Za vernika, pitanje smrtnih grehova često je izvor duboke unutrašnje borbe: da li je moguće da Bog oprosti i ono najteže? Da li sveta tajna ispovesti uklanja teret krivice ili je potrebno nešto više od pukog navođenja svojih prestupa pred sveštenikom? Ova dilema muči i one koji veruju i one koji tragaju za istinom.
Odgovor na ovo pitanje daje protojerej Vladimir Dolgih:
- Da, opraštaju se. Ako se čovek iskreno kaje za svoj greh, Gospod će mu sigurno oprostiti, koliko god težak taj prestup bio. Sasvim druga stvar je odnos samog kajanja sa trenutkom ispovesti pred analogom u prisustvu sveštenika. Tu je sve individualno i ne može se regulisati nekim opštim pravilima.

Sveštenik podseća i na istorijski okvir pojma smrtnih grehova:
- Treba, takođe, imati na umu da je pojam sedam smrtnih grehova predložio sveti Grigorije Veliki krajem VI veka. Malo ranije, u IV veku, pod uticajem dela Jevagrija Pontijskog, u hrišćanskoj asketici pojavila se klasifikacija osam zlih misli. Obično ove podele označavaju celokupan skup grehova, čiji je koren određena strast.
Međutim, otac Vladimir naglašava da činjenje smrtnih grehova ne predodređuje čoveka za pakao:
- U svakom slučaju, važno je razumeti da sam čin činjenja greha koji se smatra smrtnim ne čini čoveka "automatski“ naslednikom pakla, bez mogućnosti promene svoje sudbine. Isto tako, ne postoji „automatsko“ ulazak u Carstvo Nebesko samo na osnovu bezumljenog navođenja svojih strasti tokom ispovesti. Ponoviću: grešnika koji se iskreno kaje Gospod nikada neće odbaciti.
Poruka je jasna: sveta tajna ispovesti otvara put oproštaju, ali iskrenost i dubina kajanja su ključni. I dok ritual sam po sebi ne garantuje spasenje, vera, pokajanje i lična odgovornost pred Bogom čine razliku između tereta krivice i olakšanja duše.
Bitka protiv greha nije naša - pobeda dolazi od Gospoda. Dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog govorio je bez zadrške o gordosti - o grehu koji čoveka sprečava da se spusti do istine o sebi i da u pokajanju pronađe mir duše. Jedan neizgovoren pozdrav, neznatna laž ili hladan stav mogu pokrenuti lanac događaja koji menja sudbine – otac Markel (Pabuk) objašnjava kako pokajanje i molitva štite dušu od nevidljivih zala. Samo iskreno pokajanje priprema dušu za svetu tajnu pričešća - bez njega pristupanje svetom putiru je prazan hod.
ZAŠTO SE NEKI GREHOVI UPORNO PONAVLJAJU I KAKO IH POBEDITI: Četiri saveta sveštenika zlata vredna!
OVI LJUDI IDU DIREKTNO U PAKAO, GREHOVI IM SE NE OPRAŠTAJU: Otac Joil otkriva čime ljudi zauvek sebi zatvaraju vrata raja
EVO KAKO SITNI GREHOVI IMAJU VELIKE POSLEDICE: Arhimandrit Markel otkriva kako svakodnevne nepažnje tiho uništavaju naš, ali i živote drugih
EVO KADA PRIČEŠĆE MOŽE BITI OPASNO: Starac Sampson upozorava da oprost greha zahteva više od ispovesti
Sveti Teofan upozorava na opasnost povratka grehova i slabosti. Kao što se fizičke bolesti mogu vratiti ako ne vodimo računa o svom zdravlju, tako i greh može ponovo zavladati našim srcem ukoliko ne pazimo na svoje misli, reči i dela. Važno je, naglašava, da budemo trezveni i budni u svom duhovnom životu, da se molimo i svesno izbegavamo situacije koje mogu dovesti do ponovnog pada. On, takođe, ukazuje na značaj ispovesti i ispunjenja epitimije, naglašavajući da u tome leži velika snaga. Svi koji se bore sa grehovnim navikama često su neodlučni ili su nedovoljno svesni svojih postupaka.
Pravednicima se nevolje daju da još više uznapreduju, a grešnicima se nevolje daju radi očišćenja. Greh se ne čisti bez nevolje.
Svetac našeg vremena objasnio je kako iskrena, životna ispovest oslobađa dušu od nevidljivih rana i otvara put ka unutrašnjem miru.
Pokajanje nije ograničeno samo na čin ispovesti, već uključuje celokupan trud ka obnovi zajedništva sa Bogom.
U besedi za 32. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva kako samodovoljna sigurnost u sopstvenu vrednost vodi u duhovnu propast i zašto prava snaga leži u krotkosti.
Dok svi traže brze rešenja, jedan od najuglednijih staraca Ruske crkve 20. veka otkriva jednostavan, ali moćan put: zaboravite sebe, plačite zbog grehova, otvorite srce Božijoj volji – i otkrijte unutrašnji mir koji menja sve.
U večeri koja je spojila duhovnost, poeziju i muziku, najstarija muzička institucija Srbije proslavila svoj krsni dan i dočekala Novu godinu po julijanskom kalendaru, oduševivši publiku maestralnim nastupima horova i solista.
U saopštenju sa Fanara ističe se da lažne vesti, izmišljeni scenariji i uvrede iz Rusije ne mogu da ugroze njenu ekumensku misiju.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Pouka svetogorskog starca pokazuje kako smirenje, dobrota i iskreno pokajanje mogu promeniti svaki unutrašnji život, bez obzira na učestalost bogosluženja.
Kako je nastala pometnja oko kalendara, šta je dogma o Vaskrsu i zbog čega vreme merimo netačno – u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti objašnjava sveštenik Stevan Stefanović ističući da veru ne smemo da merimo pogrešno.
Dok se u mnogim državama darovi vezuju za Božić i Novu godinu, u Grčkoj i na Kipru sve se povezuje s jednim svetiteljem i jednim datumom koji ima posebno značenje