ZAŠTO SE NEKI GREHOVI UPORNO PONAVLJAJU I KAKO IH POBEDITI: Četiri saveta sveštenika zlata vredna!
Bitka protiv greha nije naša - pobeda dolazi od Gospoda.
Sveštenik objašnjava kako iskreno kajanje otvara put oproštaju i za najteže prestupe, dok ritual sam po sebi ne garantuje automatsko spasenje.
Za vernika, pitanje smrtnih grehova često je izvor duboke unutrašnje borbe: da li je moguće da Bog oprosti i ono najteže? Da li sveta tajna ispovesti uklanja teret krivice ili je potrebno nešto više od pukog navođenja svojih prestupa pred sveštenikom? Ova dilema muči i one koji veruju i one koji tragaju za istinom.
Odgovor na ovo pitanje daje protojerej Vladimir Dolgih:
- Da, opraštaju se. Ako se čovek iskreno kaje za svoj greh, Gospod će mu sigurno oprostiti, koliko god težak taj prestup bio. Sasvim druga stvar je odnos samog kajanja sa trenutkom ispovesti pred analogom u prisustvu sveštenika. Tu je sve individualno i ne može se regulisati nekim opštim pravilima.

Sveštenik podseća i na istorijski okvir pojma smrtnih grehova:
- Treba, takođe, imati na umu da je pojam sedam smrtnih grehova predložio sveti Grigorije Veliki krajem VI veka. Malo ranije, u IV veku, pod uticajem dela Jevagrija Pontijskog, u hrišćanskoj asketici pojavila se klasifikacija osam zlih misli. Obično ove podele označavaju celokupan skup grehova, čiji je koren određena strast.
Međutim, otac Vladimir naglašava da činjenje smrtnih grehova ne predodređuje čoveka za pakao:
- U svakom slučaju, važno je razumeti da sam čin činjenja greha koji se smatra smrtnim ne čini čoveka "automatski“ naslednikom pakla, bez mogućnosti promene svoje sudbine. Isto tako, ne postoji „automatsko“ ulazak u Carstvo Nebesko samo na osnovu bezumljenog navođenja svojih strasti tokom ispovesti. Ponoviću: grešnika koji se iskreno kaje Gospod nikada neće odbaciti.
Poruka je jasna: sveta tajna ispovesti otvara put oproštaju, ali iskrenost i dubina kajanja su ključni. I dok ritual sam po sebi ne garantuje spasenje, vera, pokajanje i lična odgovornost pred Bogom čine razliku između tereta krivice i olakšanja duše.
Bitka protiv greha nije naša - pobeda dolazi od Gospoda. Dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog govorio je bez zadrške o gordosti - o grehu koji čoveka sprečava da se spusti do istine o sebi i da u pokajanju pronađe mir duše. Jedan neizgovoren pozdrav, neznatna laž ili hladan stav mogu pokrenuti lanac događaja koji menja sudbine – otac Markel (Pabuk) objašnjava kako pokajanje i molitva štite dušu od nevidljivih zala. Samo iskreno pokajanje priprema dušu za svetu tajnu pričešća - bez njega pristupanje svetom putiru je prazan hod.
ZAŠTO SE NEKI GREHOVI UPORNO PONAVLJAJU I KAKO IH POBEDITI: Četiri saveta sveštenika zlata vredna!
OVI LJUDI IDU DIREKTNO U PAKAO, GREHOVI IM SE NE OPRAŠTAJU: Otac Joil otkriva čime ljudi zauvek sebi zatvaraju vrata raja
EVO KAKO SITNI GREHOVI IMAJU VELIKE POSLEDICE: Arhimandrit Markel otkriva kako svakodnevne nepažnje tiho uništavaju naš, ali i živote drugih
EVO KADA PRIČEŠĆE MOŽE BITI OPASNO: Starac Sampson upozorava da oprost greha zahteva više od ispovesti
Sveti Teofan upozorava na opasnost povratka grehova i slabosti. Kao što se fizičke bolesti mogu vratiti ako ne vodimo računa o svom zdravlju, tako i greh može ponovo zavladati našim srcem ukoliko ne pazimo na svoje misli, reči i dela. Važno je, naglašava, da budemo trezveni i budni u svom duhovnom životu, da se molimo i svesno izbegavamo situacije koje mogu dovesti do ponovnog pada. On, takođe, ukazuje na značaj ispovesti i ispunjenja epitimije, naglašavajući da u tome leži velika snaga. Svi koji se bore sa grehovnim navikama često su neodlučni ili su nedovoljno svesni svojih postupaka.
Pravednicima se nevolje daju da još više uznapreduju, a grešnicima se nevolje daju radi očišćenja. Greh se ne čisti bez nevolje.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 20. veka otkriva da ispovest ne obuhvata samo velika sagrešenja, već i skrivene slabosti koje razaraju dušu.
Svetitelj objašnjava zašto se čovek i nakon izgovorenog praštanja vraća u vrtlog samoprekora i kako se iz tog začaranog kruga izlazi ka miru koji ne traži novo suđenje sebi.
Ono što je važno jeste da hrišćanin ne zaboravi Boga onda kada mu je dobro, niti da se udalji od molitve čim oseti da je nastupio mir.
Ad i pakao nisu sinonimi.
Tumačeći drevno proročanstvo proroka Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je došao iz Davidovog roda i otkriva zašto je Njegovo božanstvo ostalo skriveno pod ljudskom prirodom, čak i pred onima koji su Mu bili najbliži.
Reči ruskog duhovnika ne govore o odricanju od lekarske pomoći, već o promeni koja mora da počne od samog čoveka, uz molitvu i spremnost da se napusti ono što dušu sve dublje vezuje za greh.
Mnogi ljudi dolazili su mu tražeći pomoć, a svetac je svoju slavu pripisivao Bogu, a ne sebi.
Predanje o ovoj ikoni vezano je za kneza Avgara iz Edese, koji je, teško oboleo od gube, čuo za Hrista i njegova čudesna isceljenja.
Pravoslavno predanje majčinstvo ne posmatra samo kao životnu ulogu, već kao veliku odgovornost pred Bogom.
Dok savremeni čovek starost često posmatra kao period gubitka, slabosti i povlačenja iz života, otac Andrej Tkačov ukazuje na njenu dublju svrhu.
Ad i pakao nisu sinonimi.
Psiholog će govoriti o stilovima vaspitanja u hrišćanskom kontekstu, ulozi roditeljskog primera i odgovornosti porodice u razvoju ličnosti i duhovnog života deteta.
Reči ruskog duhovnika ne govore o odricanju od lekarske pomoći, već o promeni koja mora da počne od samog čoveka, uz molitvu i spremnost da se napusti ono što dušu sve dublje vezuje za greh.