Dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog govorio je bez zadrške o gordosti - o grehu koji čoveka sprečava da se spusti do istine o sebi i da u pokajanju pronađe mir duše.
Postoje reči koje ne traže da ih tumačimo, nego da ih primenimo. Reči koje ne miluju sluh, već razgolićuju savest. Takve su i pouke shi-arhimandrita Joila (Bulatovića) — monaha čije su besede bile kratke, ali teške poput kamena na kojem je urezana istina. Govorio je o onome o čemu mnogi ćute: o gordosti koja ne dozvoljava čoveku da se iskreno pokaje.
— Na ispovesti se tačno mora kazati koji je greh. Ako to ne definiše, ide u pakao, ne opraštaju mu se gresi zbog gordosti ili neznanja, on nije ispovedio taj greh. A Sveti Jovan Kronštatski samo pogleda onoga koga treba da ispoveda, pa kaže: "Ti si gord, u tebi je zloba, zavist, imaš zluradost. Briši! Nemaš pokajanje." Neće da ga pita ništa, jer je prozreo da nema pokajanja. Znači, gordi se nikad neće ispovediti. Neću da se ispovedim da vidiš kakvo sam đubre. E, hoćeš da se spustiš, prijatelju, kad si ga učinio — opiši tačno kakav je bio greh.“
— govorio je shi-arhimandrit Joil (Bulatović), veliki duhovnik koji je živeo na raskršću 20. i 21. veka.
Dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog, otac Joil, ovim rečima ne poziva nas da se plašimo ispovesti, već da je razumemo kao put oslobođenja od sopstvene laži. Gordost ne priznaje slabost, a pokajanje upravo tu počinje — u trenutku kada se čovek više ne brani od istine o sebi.
U hramu, pred ikonom i sveštenikom, ne meri se dostojanstvo čoveka, već njegova spremnost da sruši zid koji je sam podigao. Tek kada se ponizimo pred Bogom, prestajemo da živimo u laži o sopstvenoj čistoti. Tada se pokajanje pretvara u novo rođenje, ne iz stida, nego iz istine.
A ona, kako nas je učio otac Joil, ne nalazi se u lepim rečima, već u smelosti da priznamo koliko smo daleko od svetlosti.
Čitanje Jevanđelja za 22. četvrtak po Duhovima
Shutterstock/Terelyuk
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Kološanima, začalo 260 (4,2-9)
2. U molitvi budite istrajni; bdite u njoj sa zahvaljivanjem, 3. Moleći se ujedno i za nas, da nam Bog otvori vrata reči, da kazujemo tajnu Hristovu, zbog koje sam i svezan, 4. da je objavim kao što treba da govorim. 5. Mudro se vladajte prema onima koji su izvan, koristeći vreme. 6. Reč vaša da biva svagda u blagodati, solju začinjena, da znate kako treba svakome odgovoriti.
7. Za mene kazaće vam sve Tihik, ljubljeni brat i verni služitelj i saradnik u Gospodu, 8. kojega poslah k vama za to isto, da sazna kako ste vi, i da uteši srca vaša, 9. s Onisimom, vernim i ljubljenim bratom, koji je od vas. Oni će vam kazati sve kako je ovde.
Jevanđelje po Luki, začalo 48. (9,49-56)
49. A Jovan odgovarajući reče: „Nastavniče, videsmo jednoga gde imenom tvojim izgoni demone, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom.” 50. I reče mu Isus: „Ne zabranjujte, jer nije protiv vas; a ko nije protiv vas, s vama je.” 51. I kada se navršavahu dani njegovog uzlaženja (na nebo), on čvrsto odluči da ide u Jerusalim. 52. I posla glasnike pred sobom; i oni otidoše i dođoše u selo samarjansko da pripreme za njega. 53. I ne primiše ga, zato što on iđaše u Jerusalim.
54. A kad videše učenici njegovi Jakov i Jovan, rekoše: "Gospode, hoćeš li da rečemo da oganj siđe s neba i da ih istrebi, kao i Ilija što učini? 55. A on okrenuvši se zapreti im i reče: "Ne znate kakvoga ste vi duha. 56. Jer Sin Čovečiji ne dođe da pogubi duše ljudske nego da spase." I otidoše u drugo selo.
Ruski jeromonah sa prelaza XIX i XX veka podseća da galama i povišen ton otvaraju vrata duhovnim iskušenjima, dok tišina i smirenje jačaju unutrašnju snagu i približavaju nas Božijoj milosti.
Podvižnik iz skita Svetog Andreja kaže kako 33 jedinstvena sastojka u miru moštiju Svetog Dimitrija i ikona Bogorodice Malevske potvrđuju prisustvo Duha Svetoga i vekovima čudesno isceljuju vernike.
Pouke omiljenog patrijarha srpskog nisu bile uputstva, već životni primer – tiha istina koja nas i danas podseća da vera ne živi u propovedi, već u svakodnevnom hodu i ličnom svedočanstvu.
Svetitelj i pisac iz 19. veka uči nas da bol koji nanosimo drugima ne ostaje samo kod njih, već se vraća u našu dušu – i da samo pažljivo življenje donosi istinski mir.
Dok se rasprave najčešće vode oko marama i kapa, sveštenik pri hramu Svetog Ilije na Mirijevu objašnjava zašto upadljiva garderoba, neprimerene boje i zanemarivanje crkvenog bontona mnogo češće dovode do opomena u hramu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Dok svet često nagrađuje nepravdu, podviznik iz Odese iz 20. veka pokazuje kako čuvanje savesti i hodanje “uskim putem” postaje jedini pravi odgovor na okrutnost života.
Dok se rasprave najčešće vode oko marama i kapa, sveštenik pri hramu Svetog Ilije na Mirijevu objašnjava zašto upadljiva garderoba, neprimerene boje i zanemarivanje crkvenog bontona mnogo češće dovode do opomena u hramu.
Manastiri koje su podizali srpski vladari, knjige pisane na srpskom i zadužbine koje su čuvale narod bez države danas se gotovo ne pominju, a većina hodočasnika i ne zna čijim stopama hoda.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Manastiri koje su podizali srpski vladari, knjige pisane na srpskom i zadužbine koje su čuvale narod bez države danas se gotovo ne pominju, a većina hodočasnika i ne zna čijim stopama hoda.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
U besedi za sredu Sedmice Bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vraća pogled na mesto gde se život ne produžava strahom i brigom, već smirenjem.