Dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog govorio je bez zadrške o gordosti - o grehu koji čoveka sprečava da se spusti do istine o sebi i da u pokajanju pronađe mir duše.
Postoje reči koje ne traže da ih tumačimo, nego da ih primenimo. Reči koje ne miluju sluh, već razgolićuju savest. Takve su i pouke shi-arhimandrita Joila (Bulatovića) — monaha čije su besede bile kratke, ali teške poput kamena na kojem je urezana istina. Govorio je o onome o čemu mnogi ćute: o gordosti koja ne dozvoljava čoveku da se iskreno pokaje.
— Na ispovesti se tačno mora kazati koji je greh. Ako to ne definiše, ide u pakao, ne opraštaju mu se gresi zbog gordosti ili neznanja, on nije ispovedio taj greh. A Sveti Jovan Kronštatski samo pogleda onoga koga treba da ispoveda, pa kaže: "Ti si gord, u tebi je zloba, zavist, imaš zluradost. Briši! Nemaš pokajanje." Neće da ga pita ništa, jer je prozreo da nema pokajanja. Znači, gordi se nikad neće ispovediti. Neću da se ispovedim da vidiš kakvo sam đubre. E, hoćeš da se spustiš, prijatelju, kad si ga učinio — opiši tačno kakav je bio greh.“
— govorio je shi-arhimandrit Joil (Bulatović), veliki duhovnik koji je živeo na raskršću 20. i 21. veka.
Dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog, otac Joil, ovim rečima ne poziva nas da se plašimo ispovesti, već da je razumemo kao put oslobođenja od sopstvene laži. Gordost ne priznaje slabost, a pokajanje upravo tu počinje — u trenutku kada se čovek više ne brani od istine o sebi.
U hramu, pred ikonom i sveštenikom, ne meri se dostojanstvo čoveka, već njegova spremnost da sruši zid koji je sam podigao. Tek kada se ponizimo pred Bogom, prestajemo da živimo u laži o sopstvenoj čistoti. Tada se pokajanje pretvara u novo rođenje, ne iz stida, nego iz istine.
A ona, kako nas je učio otac Joil, ne nalazi se u lepim rečima, već u smelosti da priznamo koliko smo daleko od svetlosti.
Čitanje Jevanđelja za 22. četvrtak po Duhovima
Shutterstock/Terelyuk
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Kološanima, začalo 260 (4,2-9)
2. U molitvi budite istrajni; bdite u njoj sa zahvaljivanjem, 3. Moleći se ujedno i za nas, da nam Bog otvori vrata reči, da kazujemo tajnu Hristovu, zbog koje sam i svezan, 4. da je objavim kao što treba da govorim. 5. Mudro se vladajte prema onima koji su izvan, koristeći vreme. 6. Reč vaša da biva svagda u blagodati, solju začinjena, da znate kako treba svakome odgovoriti.
7. Za mene kazaće vam sve Tihik, ljubljeni brat i verni služitelj i saradnik u Gospodu, 8. kojega poslah k vama za to isto, da sazna kako ste vi, i da uteši srca vaša, 9. s Onisimom, vernim i ljubljenim bratom, koji je od vas. Oni će vam kazati sve kako je ovde.
Jevanđelje po Luki, začalo 48. (9,49-56)
49. A Jovan odgovarajući reče: „Nastavniče, videsmo jednoga gde imenom tvojim izgoni demone, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom.” 50. I reče mu Isus: „Ne zabranjujte, jer nije protiv vas; a ko nije protiv vas, s vama je.” 51. I kada se navršavahu dani njegovog uzlaženja (na nebo), on čvrsto odluči da ide u Jerusalim. 52. I posla glasnike pred sobom; i oni otidoše i dođoše u selo samarjansko da pripreme za njega. 53. I ne primiše ga, zato što on iđaše u Jerusalim.
54. A kad videše učenici njegovi Jakov i Jovan, rekoše: "Gospode, hoćeš li da rečemo da oganj siđe s neba i da ih istrebi, kao i Ilija što učini? 55. A on okrenuvši se zapreti im i reče: "Ne znate kakvoga ste vi duha. 56. Jer Sin Čovečiji ne dođe da pogubi duše ljudske nego da spase." I otidoše u drugo selo.
Ruski jeromonah sa prelaza XIX i XX veka podseća da galama i povišen ton otvaraju vrata duhovnim iskušenjima, dok tišina i smirenje jačaju unutrašnju snagu i približavaju nas Božijoj milosti.
Podvižnik iz skita Svetog Andreja kaže kako 33 jedinstvena sastojka u miru moštiju Svetog Dimitrija i ikona Bogorodice Malevske potvrđuju prisustvo Duha Svetoga i vekovima čudesno isceljuju vernike.
Pouke omiljenog patrijarha srpskog nisu bile uputstva, već životni primer – tiha istina koja nas i danas podseća da vera ne živi u propovedi, već u svakodnevnom hodu i ličnom svedočanstvu.
Svetitelj i pisac iz 19. veka uči nas da bol koji nanosimo drugima ne ostaje samo kod njih, već se vraća u našu dušu – i da samo pažljivo življenje donosi istinski mir.
Mitropolit Fotije poručio im je da donose blagoslov srpskih svetinja i podsetio da je Kosmet naš Jerusalim i Sion, mesto iz kojeg i danas izvire zavetna snaga srpskog naroda.
Tumačeći starozavetnu sliku o mravu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu treće sedmice po Duhovima upozorava na lenjost koja ne ostavlja spoljašnje tragove, ali duboko menja ljudski život.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teodota Ankarskog po novom, dok se po starom kalendaru obeležava Sveti Metodije Patarski. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Nauma Ohridskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U vremenu u kojem se sve češće gubi osećaj za meru, pouka ruskog svetitelja nas podseća da izbor društva nije nevažna odluka, već duhovna prekretnica koja može čoveka voditi ka uzdizanju ili ka postepenom unutrašnjem padu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U vremenu u kojem se sve češće gubi osećaj za meru, pouka ruskog svetitelja nas podseća da izbor društva nije nevažna odluka, već duhovna prekretnica koja može čoveka voditi ka uzdizanju ili ka postepenom unutrašnjem padu.
Jedna navika koju mnogi smatraju bezazlenom može da donese svađe, udaljavanje i unutrašnji nemir, a svetogorski starac pokazuje kako se kroz tišinu i pažljivo birane reči čuva duhovna snaga.
Tumačeći starozavetnu sliku o mravu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu treće sedmice po Duhovima upozorava na lenjost koja ne ostavlja spoljašnje tragove, ali duboko menja ljudski život.
U vremenu u kojem se sve češće gubi osećaj za meru, pouka ruskog svetitelja nas podseća da izbor društva nije nevažna odluka, već duhovna prekretnica koja može čoveka voditi ka uzdizanju ili ka postepenom unutrašnjem padu.
Više od 163.000 putnika krenulo je ka svetogorskim manastirima za manje od šest meseci, ali se iza povećanog interesovanja kriju velike promene među poklonicima i višegodišnji problemi sa prevozom gostiju.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Više od 163.000 putnika krenulo je ka svetogorskim manastirima za manje od šest meseci, ali se iza povećanog interesovanja kriju velike promene među poklonicima i višegodišnji problemi sa prevozom gostiju.