Formalnosti i spoljašnje prakse mogu dati okvir, ali samo iskrena veza sa Bogom i moralna doslednost čine veru potpunom i stvarno živom.
U modernom životu mnogi vernici zapadaju u zamku površnog religioznog ponašanja. Liturgijska pravila, crkveni običaji i spoljašnje prakse često ostaju jedini pokazatelji vere, dok unutrašnji život i moralna doslednost bivaju zapostavljeni. Problem nije u samoj tradiciji, već u tome što ona postaje mehanička rutina, bez istinske povezanosti sa Bogom i sopstvenim duhom. Rešenje ovom izazovu nudi jedna misaona i snažna pouka blaženopočivšeg patrijarha Pavla:
Ram bez slike...
- Razume se da su još i Adam i Eva zgrešili što su pomislili da mogu na lak način da budu kao Bog. Hristos od nas traži: "Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski". Ali za to treba truda, uzrastanja u svemu dobru, a ne - pojedeš voćku i mehanički postaneš kao Bog. Dakle, naš odnos prema Bogu je u većini mehanički, a trebalo bi da naš odnos prema Bogu, prema našoj veri bude i moralan. Ovo spoljašnje, mehaničko, treba da bude samo projekcija onog unutrašnjeg, ali je de facto kod većine naših vernika prisutna samo formalnost. To vam je kao jedan ram koji je ostao bez slike. Svakako da ram ima svoj smisao, da daje slici čvrstinu i stabilnost, ali ipak je najvažnija slika. Imati ram, a sliku izgubiti ili je izdati, to je u svakom slučaju nesreća.
Mehanička formalnost nas odvaja od Boga
Patrijarh Pavle nas je podsećao da vera nije pitanje površnog pridržavanja pravila, već svakodnevnog truda da unutrašnji život postane odraz božanskog. Formalnosti su važne koliko i okvir slike, ali sama forma bez duhovne suštine ostaje prazna.
Pravoslavlje, kroz ovu pouku, uči vernike da traže ravnotežu između spoljašnjeg obeležja i unutrašnjeg preobražaja. Samo kroz iskreni unutrašnji rad i moralnu doslednost vera postaje živa, autentična i trajna, a spoljna praksa dobija pravi smisao i snagu.
Čitanje Jevanđelja za Nedelju mitara i fariseja
Shutterstock
Jevanđelje
Druga poslanica Svetog apostola Pavla Timoteju, začalo 296 (3,10-15)
10. A ti si sledovao mojoj nauci, življenju, nastrojenju, veri, dugotrpljenju, ljubavi, istrajnosti,11. gonjenjima, stradanjima koja mi se dogodiše u Antiohiji, u Ikoniji, u Listri. Kakva gonjenja pretrpeh i od svih izbavi me Gospod!12. A i svi koji hoće da žive pobožno u Hristu Isusu biće gonjeni.13. A zli ljudi i opsenari napredovaće od zla na gore, varajući i varajući se.14. No ti stoj u tome što si naučio i što si se uverio, znajući od koga si se naučio,15. i što iz detinjstva znaš sveštene spise koji te mogu umudriti za spasenje kroz veru u Hrista Isusa.
Jevanđelje po Luki, začalo 89. (18,10-14)
10. Dva čoveka uđoše u hram da se mole Bogu, jedan farisej a drugi carinik.11. Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: „Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabljivci, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj carinik.12. Postim dvaput u sedmici; dajem desetak od svega što steknem.”13. A carinik izdaleka stajaše, i ne htede ni očiju uzdignuti nebu, nego se bijaše u prsa svoja govoreći: „Bože, milostiv budi meni grešnome!”14. Kažem vam, ovaj otide opravdan domu svome, a ne onaj. Jer svaki koji sebe uzvisuje poniziće se, a koji sebe ponizuje uzvisiće se.
Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka podseća nas da tuga nije prirodna za one koji veruju i otkriva put ka unutrašnjem miru kroz nadu, radost i Božiju ljubav.
Dok jurimo prečice, planove i "sigurne kombinacije", zaboravljamo ono što ne može da se zameni nijednim trikom: rumunski podvižnik objašnjava zašto se pred Bogom ne pregovara - i kako se stvarno prolazi kroz nevolje.
Svetac je u jednoj svojoj kratkoj pouci objasnio zašto nije svaki savet vredan poverenja i kako promišljeno biranje društva i reči može postati temelj unutrašnjeg mira.
Božić, Vaskrs, Bogojavljenje i druge velike praznike prate brojna narodna tumačenja i običaji, ali crkveno učenje njihov smisao vidi u duhovnoj poruci, a ne u predskazanjima.
U besedi za četvrtak 4. sedmice po Duhovima Sveti Kololaj Ohridski i Žički podseća da se ljudska moć, bogatstvo i slava pretvaraju u prah, dok dela zasnovana na pravdi i veri ostavljaju trag koji nadživljava i najmoćnija carstva.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Onufrija Velikog po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Prepodobna mučenica Febronija. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Vilijama, opata, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Dok mnogi klonu pod teretom sopstvenih slabosti, poznati duhovnik sa Svete Gore upozorava da čoveka ne uništavaju samo padovi, već i trenutak kada odustane od borbe za promenu.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
Iguman raletinački podseća da se borba za veru ne vodi spoljašnjim sredstvima, već u čovekovoj unutrašnjosti, gde se odlučuje šta ostaje, a šta se gasi u tami zaborava.
Dok se kumovi sve češće biraju po interesu i trenutnoj koristi, poruka blaženopočivšeg patrijarha Pavla vraća pažnju na ono što se ne vidi na prvi pogled.
Božić, Vaskrs, Bogojavljenje i druge velike praznike prate brojna narodna tumačenja i običaji, ali crkveno učenje njihov smisao vidi u duhovnoj poruci, a ne u predskazanjima.
U besedi za četvrtak 4. sedmice po Duhovima Sveti Kololaj Ohridski i Žički podseća da se ljudska moć, bogatstvo i slava pretvaraju u prah, dok dela zasnovana na pravdi i veri ostavljaju trag koji nadživljava i najmoćnija carstva.
Dok mnogi klonu pod teretom sopstvenih slabosti, poznati duhovnik sa Svete Gore upozorava da čoveka ne uništavaju samo padovi, već i trenutak kada odustane od borbe za promenu.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Spor oko zida na kojem se nekada nalazio lik blaženopočivšeg poglavara SPC ponovo je otvorio pitanja o pravu na očuvanje verskog i nacionalnog identiteta.