Osnivač salezijanaca i katolički svetac Ivan Bosco kazao je da u haosu sveta samo vera i pobožnost mogu očuvati Crkvu od oluje poslednjih vremena.
Valjanje nemirnog mora, brodovi naoružani do zuba i oluja koja preti da uništi sve pred sobom – u tom viđenju iz 19. veka svetac Rimokatoličke crkve Ivan Bosco video je ono što mnogi danas doživljavaju kao proročki opis duhovnog sukoba. Na središnjem brodu, simbolu Crkve, talasi i vetrovi se lome, a napadi stižu sa svih strana. Ipak, iznad haosa uzdižu se dva stuba - jedini siguran oslonac u oluji.
Rođen kao Đovani Melkijore Bosco 16. avgusta 1815. godine u skromnoj piemontskoj porodici, već kao dete pokazivao je živahnost, bistrinu i duboku pobožnost. Nakon rane smrti oca odrastao je u teškim uslovima, ali je jasno osećao poziv ka sveštenstvu. Zaređen je 1841. godine, a ceo život je posvetio napuštenoj deci i mladima. U Torinu je razvio preventivni vaspitni sistem zasnovan na veri, razumu i ljubavi, suprotstavljajući se nasilju i strogoći. Godine 1859. osnovao je Družbu salezijanaca, a kasnije i Kćeri Marije Pomoćnice, kao i laički pokret Salezijanskih saradnika.
Pored pastoralnog rada, Don Bosco bio je poznat po proročkim snovima i viđenjima. Njegove proročke reči, zapisivane i prepričavane braći salezijancima, često su imale upozoravajući karakter.
Viđenje duhovnog sukoba
Jedan od njegovih najpoznatijih snova, poznat kao "San o dva stuba", pokazuje dramatičan duhovni sukob koji je doživljavala Crkva:
- Zamislite da ste na obali mora ili na izdvojenom grebenu i da ne vidite nijedan drugi komadić zemlje osim onog ispod svojih nogu. Na prostranoj vodi mnoštvo brodova spremnih za borbu, njihovi pramci ojačani gvožđem u obliku strele, sve ranjavaju i probadaju - govorio je don Bosko, prenosi portal vjera.hr.
Wikimedia/ Carlo Felice Deasti
Sveti Ivan Bosko
Ti brodovi, simbol neprijatelja Crkve, naoružani topovima, puškama i zapaljivim materijama, nadiru prema jedinom, veličanstvenom brodu - Crkvi. More i vetar rade protiv nje, a oluja preti da je uništi. Don Bosco dodaje:
- Neprijatelje Crkve simbolizovali su brodovi koji nastoje da potopе veliki brod. Crkvu čekaju vrlo teška iskušenja. Ono što smo do sada trpeli gotovo je beznačajno u odnosu na ono što će se dogoditi.
Stubovi spasenja: Marija i euharistija
U haosu se pojavljuje svetlo: dva visoka stuba na moru. Na jednom je kip Bezgrešne Djevice Marije sa natpisom Marija Pomoćnica, a na drugom velika hostija sa rečima Spas vernika. Brod Crkve, iako teško oštećen, spašen je tek kada se priveže za ta dva stuba. Poruka je jasna:
- Samo dve stvari mogu nas spasiti u tako teškom trenutku: pobožnost prema Mariji i česta pričest. Učinimo što možemo da najbolje iskoristimo ova dva sredstva i da ih drugi koriste svuda.
Život i nasleđe svetog Ivana Boska
Za vernike koji se danas suočavaju sa unutrašnjim krizama i spoljnim napadima, don Boskov san i dalje ima važnu poruku. Pobeda Crkve ne zavisi od strategija ili kompromisa, već od vere – u Hristu prisutnom u Presvetom Oltarskom Sakramentu i u poverenja u Mariju. Jednostavna poruka iz njegovog sna i danas pokazuje siguran put kroz oluju poslednjih vremena.
Sveti Ivan Bosco završio je svoj život 31. januara 1888. godine u Torinu, a Rimokatolička crkva ga je proglasila svetim 1934. godine, a njegov spomendan se obelešava danas, 31. januara. Njegova vizija i danas inspiriše vernike i pokazuje koliko su vera i pobožnost važni u teškim vremenima.
Od ratova, zemljotresa i epidemija do duhovnog preporoda – proročke reči podvižnika sa Svete gore ukazuju na iskušenja poslednjih vremena, ali i na put ka spasenju.
Dok svet traži odgovore u diplomatiji i oružju, svetogorski podvižnici govore o duhovnoj pomrčini koja se nadvija nad čovečanstvom – i pozivaju na jedini izlaz koji vodi ka spasenju: pokajanje, molitvu i budnost srca.
Od čudesnog isceljenja i borbe s Napoleonom do potresnog proročanstva – život i poruka čoveka koji je verovao da se vera brani krstom, žrtvom i hrabrošću, čak i kada se ceo svet gasi.
U poprazništvo Savindana, u Hramu Svetog Save patrijarh srpski Porfirije dočekao je očinskom rečju đake, pretvarajući svečanost u živi čas vere, istine i odgovornosti koji nadilazi praznični protokol.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
U tišini podviga i molitve, iguman manastira Rukumija govori o biblijskom proroštvu – kraju jedne civilizacije, kao i dolasku antihrista i ruskom caru koji će biti utočište verujućih.
Od prvih pokreta u utrobi do svakodnevnih odluka – ajeti iz sure Āli Imran (3:5 6) otkrivaju koliko je život pažljivo oblikovan, podsećajući nas da ništa na nebu ni na Zemlji nije skriveno od Alahovog znanja i moći.
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.
Francuski predsednik još uvek nije dobio audijenciju kod pape Lava XIV, a prema izveštajima, razlog nije administrativni propust, već svesna odluka Svetog Oca.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Od blagoslova patrijarha Pavla do molitve pred svakim mečem - otkrivamo kako pravoslavlje daje snagu, smirenost i unutrašnji kompas jednom od najvećih sportista sveta.
Snaga majki dece sa posebnim potrebama nije u rečima, već u svakom ustajanju kada su već slomljene, u svakom koraku koji prave umesto svog deteta i u ljubavi koja ne zna za granice.
U "Srbskom kuvaru" iz 19. veka jeromonah Jerotej Draganović ostavio je zapis o čorbi od rasola koja je bila više od jela - deo svakodnevice tokom zimskih meseci.