Od čudesnog isceljenja i borbe s Napoleonom do potresnog proročanstva – život i poruka čoveka koji je verovao da se vera brani krstom, žrtvom i hrabrošću, čak i kada se ceo svet gasi.
Hrišćanstvo je bogato svetiteljima, ali malo je onih koji su iza sebe ostavili reči koje ne pripadaju samo svom dobu, već zvuče kao poruka upućena onima koji dolaze posle njih. Sveti Gašpar del Bufalo upravo je jedan od takvih: svedok vere koja ne pristaje na kompromise i čovek čije misli i danas zvuče uznemirujuće savremeno.
Rođen u Rimu na Bogojavljenje 1786. godine, odrastao je u skromnim prilikama, u prostorijama plemićke porodice Altijeri, nadomak crkve Gesù. Njegovo detinjstvo nije bilo bezbrižno. Još kao dečak oboleo je od teške bolesti očiju koja je pretila da ga zauvek liši vida. Njegova majka, Anuncijata, nije se mirila s takvom sudbinom: u tišini i istrajnoj molitvi obratila se Svetom Franji Ksaverskom, moleći za sinovljev oporavak. Godine 1787. dogodilo se isceljenje koje je porodica doživela kao pravo čudo. Gašpar je progledao, a to iskustvo nije ostalo samo uspomena iz detinjstva - postalo je temelj njegovog kasnijeg života i trajni pečat njegove potpune predanosti Bogu. Na njegov duhovni put snažno je uticao i ujak, cistercitski opat i mistik Eugenio Peče.
Od detinjstva obeleženog čudom do svešteničkog puta
Kada je 1808. godine zaređen za sveštenika, odmah se okrenuo onima na marginama: siromašnima, bolesnima i zaboravljenima. Odbijanje da položi zakletvu vernosti Napoleonu skupo je platio - četiri godine proveo je u zatvoru i progonstvu. Po povratku u Rim posvetio se narodnim misijama i 1815. godine osnovao Družbu misionara Predragocene Krvi, započevši delo koje se ubrzo proširilo širom Italije.
Propovednik koji je razoružavao razbojnike i uznemiravao moćnike
Njegove propovedi obraćale su razbojnike i podizale narod, ali su mu istovremeno donosile i moćne neprijatelje. Otpori su dolazili čak i iz crkvenih krugova. Optuživan, osporavan i često neshvaćen, sve je podnosio bez gorčine, dok njegovo delo konačno nije dobilo puno priznanje.
Do smrti 1837. godine ostao je neumorni propovednik. Blaženim ga je proglasio papa Pije X 1904, a svetim papa Pije XII 1954. godine. Ostao je zapamćen kao čovek snažne reči, duboke pobožnosti i neuobičajene hrabrosti, a posebno ga poštuju katolički vernici u balkanskim zemljama.
Katolička crkva
Sveti Gašpar
Proročke reči koje danas zvuče opasnije nego ikad
Ipak, iza suvoparnih istorijskih podataka ostala je i jedna druga, nemirnija linija njegovog nasleđa – proročke misli. Sveti Gašpar je upozoravao da će đavo napasti Hrista Raspetoga i da će biti potrebno ponovo uzdići slavu Krsta. Pisao je da se u njegovom vremenu vodi rat protiv same vere i protiv Raspetog Otkupitelja, te da zato treba iznova naglasiti slavu Krsta i snagu Krvi Hristove koja čisti i posvećuje duše.
Tri dana tame i zaštita vernih
Najpotresnije je, ipak, proročanstvo o Tri dana tame. Prema predanju koje mu se pripisuje, „smrt nepokajanih progonitelja Crkve“ dogodiće se tokom trodnevne tame, a onaj ko je preživi „misliće da je ostao sam na zemlji, jer će svet posvuda biti prekriven leševima“, piše portal vjera.hr. Španski i portugalski izvori dodaju da će tada uslediti progon sveštenika i nesreće u Rimu kakve nisu viđene od potopa, dok će oni koji su odani Predragocenoj Krvi biti zaštićeni.
Za Svetog Gašpara, pobožnost Predragocenoj Krvi nije bila sporedna tema, već samo srce njegove duhovnosti. „Krvlju krsta stvarajući mir na nebesima i na zemlji“, pisao je 1826. godine, pozivajući da Isus bude jedina ljubav. Uveravao je da će oni koji neguju tu pobožnost dobiti posebnu milost u vremenima nevolja i savetovao da ostanu pod zaštitom Presvete Marije Bezgrešne.
Možda se upravo tu krije ključ njegove poruke: nije želeo da iza sebe ostavi samo jednu redovničku družbu ili niz uspešnih misija, već opomenu da vera, kada dođu tamni dani, ne opstaje sama od sebe. Ona se čuva krstom, žrtvom i onom vrstom hrabrosti koja ume da kaže „ne“ – i caru i vremenu. U tom smislu, glas Svetog Gašpara del Bufala i danas, tiho ali uporno, podseća da se svet ne menja bez Krvi, bez Krsta i bez spremnosti da se kroz tamu ide s verom.
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
Suosnivač PayPal-a tvrdi da planetom upravljaju moćne strukture koje namerno zaustavljaju nauku i medicinu kako bi čovečanstvo pretvorile u poslušne robove spremne za totalitarizam i moć Zla.
Od nestanka ljubavi i zamračenog uma, preko pada Crkve i pohlepe bez granica, pa sve do tehnoloških čuda koja kriju veliku zabludu – proročanske reči ovog sveca oslikavaju dramatičnu viziju kraja vremena i dolazak konačnog obračuna.
Reči svetogorskog podvižnika, starca Dionisija Ignjata, razotkrivaju tišinu koja je postala opasnija od progona - rat protiv pravoslavlja, obmana i pitanje koje odzvanja jače od svake najave kraja.
Dok građani jedva čekaju 1. januar, crkva čuva liturgijsku i „staru“ Novu godinu, a posebni molebani i običaji pokazuju kako se vere i porodične tradicije prepliću u svakodnevnom životu vernika.
Dok mnogi zaboravljaju koliko njihove reči oblikuju svet oko njih, starac pokazuje kako molitva i čistota misli čuvaju unutrašnji mir i otvaraju put ka blagoslovu.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Sveto Pismo je od Duha Svetoga i sve što je u njemu napisano će se sasvim ispuniti, govorio je Starac Jefrem u svom ni malo optimističnom proročanstvu.
U tišini podviga i molitve, iguman manastira Rukumija govori o biblijskom proroštvu – kraju jedne civilizacije, kao i dolasku antihrista i ruskom caru koji će biti utočište verujućih.
Reči ovog velikog svetitelja, napisane još u 5. veku, s neverovatnom preciznošću oslikavaju moralni pad čovečanstva, ali i nadu u Božiju zaštitu za verne. Sveti Nil Sinajski nas podseća da, uprkos iskušenjima, Hristova svetlost ostaje put ka spasenju.
Inicijativa Usamea Zukorlića da se na vakufskoj parceli izgradi veliki versko-obrazovni kompleks otvara šira pitanja – o nasleđu rahmetli muftije Zukorlića, o borbi za imovinu i o mestu bošnjačke zajednice u Srbiji i Evropi.
U jednom jutru ostao je bez oca i porodice, sedam meseci proveo u logoru, a danas svedoči kako se čovek ne spašava mržnjom, već odlukom da zlo ne ponese u sebi.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Sveštenik Darko B. Jelić bez uvijanja govori o lažnoj tradiciji, crkvenim portama pretvorenim u vašarište i o tome kako smo zamenili liturgiju bukom, a smisao navikom – i zašto nas to već decenijama drži na istom mestu.
Pravoslavci danas proslavljaju Prepodobnu Melaniju Rimljanku po starom kalendaru i Svetе mučenikе Ermil i Stratonik po novom. Katolički vernici proslavljaju Svetog Hilarija iz Poatjea, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.