U manastiru Svete Petke, na praznik Svetih vitlejemskih mladenaca, episkopi Jovan darovali su vernicima deo moštiju novomučenika, obeležavajući trenutak tuge, nade i duhovne snage pravoslavnih zajednica u Hrvatskoj.
U nedelju, na praznik Svetih vitlejemskih mladenaca, manastir Svete Petke u Zagrebu bio je ispunjen molitvom, tugom i radošću. Uz svetu liturgiju koju je služio episkop pakrački i slavonski Jovan, uz molitveno prisustvo episkopa buenosajreskog i južno-centralnoameričkog Kirila, administratora Eparhije zagrebačko-ljubljanske, vernici su dočekali deo moštiju Svetih novomučenika jasenovačkih.
Mošti novomučenika kao duhovni dar
Vladika Jovan je tokom liturgijskog sabranja darovao mošti na poklonjenje toj svetoj zajednici i vernom narodu, naglašavajući da Crkva od svojih početaka počiva na svetim moštima i da je svaka časna trpeza u hramu utemeljena na njima. Ovaj čin predstavlja duhovni odgovor i priznanje za žrtvu, ljubav i ustrajnu brigu koju Eparhija zagrebačko-ljubljanska pokazuje prema mestima stradanja novomučenika, posebno prema manastiru Jasenovac.
Foto: SPC
Liturgiju je služio vladika jovan, uz molitveno učešće vladike Kirila
Blagoslov i obnova svetinje
Episkop Kirilo zahvalio je na daru moštiju, ističući da one prirodno pripadaju zagrebačkoj mučeničkoj svetinji koju je osnovao Sveti Dositej. Naglasio je da će čuvanje moštiju u manastiru predstavljati poseban blagoslov i duhovno ohrabrenje svima koji se u njemu sabiraju. On je episkopu Jovanu predao i ikonu Svetog Dositeja Zagrebačkog, koju je najavljeno da će biti položena u obnovljeni manastir Jasenovac kao prvi ikonografski doprinos njegovom ukrašavanju.
Sećanje na stradanje nevine dece
Vladika Jovan u svojoj besedi povezao je stradanje Svetih vitlejemskih mladenaca sa istorijom progona nevine dece kroz vekove, od biblijskih vremena do savremenih stradanja. Posebno je istakao stradanje dece u Jasenovcu, naglašavajući da se jasenovački novomučenici pridružuju vitlejemskim mladencima i svim nevinim stradalnicima kroz istoriju. Mučeništvo, prema njegovom tumačenju, predstavlja svedočanstvo vere i života pred Bogom, a Crkva se sabira oko sećanja na mučenike i prinosa Beskrvne žrtve. Spominjanje Svetog Dositeja Zagrebačkog i svih svetih simbolizuje nadu u Carstvo Nebesko.
Foto: SPC
Deo moštiju Svetih novomučenika Jasenovačkih
Istorija i blagodet manastira Svete Petke
Episkop Kirilo podsetio je da se ove godine navršava devedeset godina od osnivanja manastira Svete Petke, koji je 1936. godine osnovao Sveti Dositej. Istakao je da je reč o mučeničkoj monaškoj zajednici, čije su sestre stradale u vreme Nezavisne Države Hrvatske, a potom i u periodu komunističkih progona, zbog čega je manastir umirao i vaskrsavao poput ptice feniksa. Posebnu radost izrazio je povodom donošenja dela moštiju novomučenika jasenovačkih, naglašavajući da one prirodno pripadaju ovom svetom mestu i da vernici kroz molitvu i poklonjenje učestvuju u blagodati njihovog stradanja i svedočenja vere.
Govoreći o Svetom Dositeju, Kirilo je opisao blagog i dobrog pastira koji je do kraja ostao uz svoj narod, deleći njegovu sudbinu i praštajući svojim progoniteljima. Istakao je značaj zagrebačkog Veća srpske nacionalne manjine u očuvanju vere, kulture, tradicije i jezika, naglašavajući da se na mučeničkoj krvi gradi Crkva Božja i blagosilja narod.
U spomen Svetom Dositeju, osvećen je slavski kolač koji su pripremili predstavnici Veća srpske nacionalne manjine na čelu sa predsednikom Borisom Miloševićem, a liturgijsko sabranje završeno je trpezom ljubavi u Duhovnom centru na Svetom Duhu.
Ovaj događaj predstavlja veliki dan za Srbe u Hrvatskoj – trenutak kada se sećanje na prošle stradale generacije pretvara u živu duhovnu zajednicu, u kojoj se kroz molitvu i poklonjenje čuva sećanje na mučenike, ali i jača nada u Božje carstvo.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Na svečanosti „Privrednika“ uz blagoslov patrijarha srpskog i decenije istorijske predanosti, učenici i studenti iz cele Hrvatske primili su podršku koja spaja obrazovanje, kulturu i zajednicu, otvarajući im vrata ka novim prilikama.
Božićno pojanje u dvorani „Lisinski“ najavljeno je kao praznični susret vere i muzike, ali se ubrzo otkrilo da iza događaja stoji projekat vezan za obnovu tzv. Hrvatske pravoslavne crkve – ideje koja ponovo otvara pitanje sudbine Srba, Crkve i istorijskog pamćenja.
U Jagodnjaku nadomak Osijeka, na praznik Svetog Nikolaja, obeleženo je 300 godina Nikolajevskog hrama, sabornosti i istrajanja Srba na prostoru današnje Hrvatske.
Govoreći o pticama, veliki srpski duhovnik ostavio je snažnu pouku o nezadovoljstvu koje čovek sam nosi u sebi i miru koji počinje tek onda kada nauči da bude blagodaran.
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja, a posebnu pažnju izazvali su darovi, poruke o Časnom Pojasu i dodela najvišeg monaškog čina igumanu manastira Podmajne.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Srodnik Svetog Pavla i jedan od Sedamdesetorice, upamćen je kao misionar koji je Jevanđelje nosio kroz rimske provincije, rušio paganske hramove i zajedno sa Svetom Junijom svedočio veru kroz propoved, čudesa i mučeništvo.
Dok su vernici u tišini prilazili Časnom pojasu i ostavljali priloge, malo ko je slutio da će ti darovi postati pomoć porodicama na Kosovu i Metohiji koje žive u neizvesnosti, ali čuvaju veru i ognjišta.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
U snimku koji je na društvenim mrežama i koji je sablaznuo mnoge, episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske Kirilo, pozvao je sabrane da se pomole za državu Hrvatsku, ne pominjući u tom delu, nigde Srbiju.
Vladika Kirilo pozvao maturante da slede istinu, dobrotu i pravdu na svom budućem putu. Porodica Vucelić iz Amerike tradicionalno darivala najuspešnije učenike, dodatno osnažujući njihovu veru u sebe.
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja, a posebnu pažnju izazvali su darovi, poruke o Časnom Pojasu i dodela najvišeg monaškog čina igumanu manastira Podmajne.
Dok su vernici u tišini prilazili Časnom pojasu i ostavljali priloge, malo ko je slutio da će ti darovi postati pomoć porodicama na Kosovu i Metohiji koje žive u neizvesnosti, ali čuvaju veru i ognjišta.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Dok se kumovi sve češće biraju po interesu i trenutnoj koristi, poruka blaženopočivšeg patrijarha Pavla vraća pažnju na ono što se ne vidi na prvi pogled.