CRKVENI KALENDAR ZA JANUAR 2026.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 1. mesec 2026. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Molitveno se sećamo ugodnice Božje iz vrha rimskog društva, koja je posle gubitka dece okrenula leđa bogatstvu, promenila život iz temelja i ostavila duhovno nasleđe koje i danas tera na pitanje šta nam je zaista neophodno.
Srpska pravoslavna crkva 13. januara molitveno se seća ugodnice Božje iz ranih vekova hrišćanstva – Prepodobne Melanije Rimljanke. Njeno ime danas ne zvuči glasno kao imena careva i vojskovođa iz tog vremena, ali njena životna priča ima onu tihu snagu koja čoveka natera da se zapita šta zaista znači živeti smisleno i koliko smo spremni da se odreknemo onoga što smatramo „neophodnim“.
Melanija je rođena u Rimu, u porodici koja je imala sve: ugled, bogatstvo i sigurnost. Njeni roditelji bili su pobožni, ali i ljudi svoga staleža – za ćerku su imali već unapred isplaniran život. Tako je, još vrlo mlada, po njihovoj volji stupila u brak sa uglednim mladićem Apinijanom. Život je, spolja gledano, bio uređen i bezbrižan. Imali su decu, imanja i budućnost kakvu bi mnogi poželeli.
A onda se dogodilo nešto što često menja čoveka iz temelja. Posle rođenja drugog deteta, Melanija se teško razbolela. U toj krizi, na ivici života, rekla je mužu nešto što bi i danas mnogima zvučalo neshvatljivo: da će ozdraviti samo ako se on zakune pred Bogom da će ubuduće živeti s njom kao brat sa sestrom, u potpunoj uzdržanosti i posvećenosti duhovnom životu.
Apinijan je pristao i zakleo se. Prema predanju, Melanija je ne samo duhovno, nego i telesno ozdravila.
Nedugo zatim, njih dvoje su izgubili oboje dece. Taj bol ih nije slomio, već je, paradoksalno, postao prelomna tačka njihovog života. Doneli su odluku koja je u tadašnjem Rimu bila gotovo nezamisliva: da prodaju sve što imaju i sav novac razdele siromašnima, crkvama i manastirima. Od ljudi koji su imali „sve“, postali su putnici i dobrotvori, bez stalnog doma, ali sa jasnim ciljem.
Putovali su po mnogim zemljama i gradovima, pomažući gde god su mogli. Posetili su znamenite duhovnike u Gornjem i Donjem Misiru, od kojih su mnogo naučili i duhovno se nadahnuli.
Melanija je za sve to vreme živela u strogom podvigu: post, molitva i čitanje Svetog Pisma bili su njena svakodnevica. Postoji zapis da je imala običaj da svake godine tri puta pročita celo Sveto Pismo – i Stari i Novi Zavet. Sa Apinijanom je živela ne kao sa mužem, već kao sa svojim najbližim saradnikom i sapodvižnikom.
U Aleksandriji su dobili blagoslov od svetog Kirila, tadašnjeg patrijarha, a potom su se uputili u Jerusalim. Nastanili su se na Gori Jeleonskoj, mestu koje i danas za hrišćane ima posebno značenje. Tamo se Melanija povukla u tišinu i posvetila bogomislenom životu, postu i molitvi. Tako je provela četrnaest godina.
Ali njen život nije bio bekstvo od ljudi. Naprotiv, posle tog dugog perioda povučenosti, izašla je da služi drugima na njihovo spasenje. Osnovala je muški i ženski manastir, stvarajući prostor u kojem su se ljudi okupljali ne oko bogatstva ili moći, već oko traženja smisla i Boga.
Jedan od najupečatljivijih trenutaka njenog života dogodio se kada ju je pozvao rođak Volusijan, senator u Carigradu i neznabožac. Melanija je otišla kod njega i uspela da ga obrati u hrišćansku veru – ono što, prema predanju, nije pošlo za rukom ni samom blaženom Avgustinu. To dovoljno govori o snazi njenog ličnog primera i reči.
Posle toga se vratila na Goru Jeleonsku, gde je i završila svoj zemaljski život 439. godine, u 57. godini.
Za današnjeg čoveka, koji živi u stalnoj jurnjavi za sigurnošću, statusom i „još malo više“, priča o Prepodobnoj Melaniji Rimljanki zvuči kao tihi, ali ozbiljan izazov. Ne zato što svi treba da prodamo sve što imamo i odemo u pustinju, već zato što nas podseća na jedno jednostavno, ali često zaboravljeno pitanje: šta je u našem životu zaista važno, a šta je samo navika i strah da ostanemo bez onoga na šta smo se navikli?
Zato se Crkva 13. januara ne seća Melanije samo kao svetiteljke iz davne prošlosti, već kao svedoka da se život može izgraditi i drugačije – tiše, skromnije, ali sa mnogo više smisla.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 1. mesec 2026. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Srpska pravoslavna crkva 10. januara molitveno se seća hiljada vernika - muškaraca, žena, devojaka i dece, koji nisu odustali od Hrista i ostavili večni trag hrabrosti i vere.
Srpska pravoslavna crkva 11. januara molitveno se seća mučeničkog stradanja dece u gradu Hristovog rođenja.
Od bogatstva do siromaštva, od tišine doma do mača na ulici - put ove ugodnice Božje i danas postavlja teška pitanja.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Pomagao je siromašnima i udovicama, a svojim svedočenjem Hrista priveo je veri i one koji su se ranije bavili čarobnjaštvom.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Patrijarh Porfirije i iguman Jefrem saopštili su radosnu vest tokom razgovora koji su hiljade vernika pratile uživo.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja novijeg doba ostavio je duboku pouku o blagorodnosti kao najvišem obliku unutrašnje lepote duše.
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Atanasija Velikog po starom kalendaru i Svete besrebrenike Kira i Jovana po novom kalendaru, dok katolici slave Svetog Ivana Boska, dok u judaizmu i islamu nema velikog verskog praznika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Antonija Velikog po starom, i Sabor Svetih Tri Jerarha po novom kalendaru. Katolici proslavljaju spomendan Svete Martine i Svete Hijacinte Marescoti, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Časne verige Svetog apostola Petra po starom kalendaru i Prenos moštiju Svetog Ignjatija Bogonosca po novom kalendaru. Katolici proslavljaju spomendan Svetog Valerija, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Savu po starom kalendaru i Prenos moštiju Svetog Jovana Zlatousta po novom. Katolici obeležavaju spomendan Svete Anđele Meriči, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pomagao je siromašnima i udovicama, a svojim svedočenjem Hrista priveo je veri i one koji su se ranije bavili čarobnjaštvom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Evlampija i Evlampiju po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Jakova. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Jovana Kapistrana, dok se Jevreji pripremaju za Šabat, a muslimani idu na džuma-namaza.
Njihova vera u Hrista bila je toliko snažna da ih nisu pokolebale ni najteže muke, a primer njihovog stradanja podstakao je još 200 ljudi da prihvate hrišćanstvo.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
Raskošna turšija koja svojim koloritom ukrašava svaku trpezu, a priprema se brže i jednostavnijе nego što mislite
U besedi za petak 21. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, kroz muke cara Davida i Hristovo stradanje, govori o borbi sa zlom i otkriva zbog čega ono što izgleda kao poraz može postati put ka pobedi.