CRKVENI KALENDAR ZA JANUAR 2026.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 1. mesec 2026. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Srpska pravoslavna crkva 10. januara molitveno se seća hiljada vernika - muškaraca, žena, devojaka i dece, koji nisu odustali od Hrista i ostavili večni trag hrabrosti i vere.
Svake godine 10. januara Srpska pravoslavna crkva se molitveno seća hrabrih mučenika iz Nikomidije, koji su u crkvenom kalendaru upisani kao Svetih 20.000. Njihova priča podseća vernike koliko je vera u Hrista mogla biti snažna i neuništiva, čak i pred najtežim iskušenjima.
U vreme cara Maksimijana Herkula hrišćanska zajednica u Nikomidiji cvetala je i širila svoju veru. Car, ogorčen zbog brzog napredovanja crkve, odlučio je da zauvek prekine ovaj rast. Saznavši da se hrišćani na praznik Roždestva okupljaju u crkvi, naredio je da se crkva opkoli vojskom i zapali.
Kada je došao dan praznika, hrišćani su, predvođeni hrabrim arhiđakonom, sabrali se na molitvu i bogosluženje. Carev izaslanik objavio je ultimatum: prinosite žrtve idolima ili će svi biti spaljeni. Arhiđakon je tada podsetio narod na primer trojice mladih u peći vavilonskoj, hrabreći narod da ostane veran Hristu do kraja. “Pogledajte na žrtvenik u oltaru Gospodnjem - on je za nas položio život svoj; zar mi da ne položimo svoje duše za Njega?” govorio je on.
Hrabrost hrišćana bila je neverovatna. Svi koji su bili oglašeni krstili su se i miropomazivali, spremni da prihvate smrt za Hrista. Vojnici su potom zapalili crkvu, a dvadeset hiljada vernika - muškaraca, žena, devojaka i dece - pevajući slavu Božju, skončalo je u plamenu. Pet dana kasnije crkva je još gorela, a iz nje se dizao dim sa neobičnim mirisom i zlatozarenom svetlošću - znak Božje prisutnosti i slavi mučenika.
Sveti mučenici Nikomidijski, postradali 302. godine, ostavili su neizbrisiv trag u istoriji crkve. Njihova vera i hrabrost i danas inspirišu vernike da čuvaju i neguju duhovni život, sećajući se da istinska posvećenost Hristu nadilazi sve strahove i prepreke.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 1. mesec 2026. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Žitije ove ugodnice Božje svedoči kako jedan lični izbor može da uzdrma porodicu, vlast i čitav grad, ostavljajući pitanje koje i danas boli: šta bismo mi učinili na njenom mestu?
Molitveno sećanje na Hristovo krštenje na Jordanu i glas koji je odjeknuo sa nebesa svake godine iznova sabira vernike u hramovima, dok osvećena voda iz crkve postaje veza između vere i svakodnevnog života u srpskim domovima.
Hramovi širom zemlje otvaraju vrata vernicima koji se okupljaju da se prisete prvih hrišćana, učestvuju u vodoosvećenju i potvrde svoj duhovni put kroz post i molitvu.
U istom datumu susreću se priča o čaši otrova koja nije naudila i praznik koji priprema verne za Bogojavljenje – a iza toga stoji poruka koja se tiče svakog čoveka.
Srpska pravoslavna crkva 17. januara molitveno se seća izabranih učenika Gospodnjih, koji su rame uz rame s dvanaestoricom širili Jevanđelje i postavili temelje Crkve.
Tri puta su ga jeretici udaljavali sa mesta arhiepiskopa i progonili u Jermeniju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Vlasija po starom i Prvo i Drugo obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Modesta, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema velikog verskog praznika.
Bio je bogobojažljiv i krotak od ranog detinjstva.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Haralampija po starom i Svetog Polikarpa po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Polikarpa, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema velikog verskog praznika.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Povlačenje sa internet foruma i društvenih mreža u tišinu nije znak slabosti, već ključ pobede nad strastima i grehom.
Od krompira, brašna i malo tofua dobija se toplo jelo koje se lako priprema, poštuje pravila uzdržanja i donosi prijatan ukus čak i kada je izbor namirnica sveden na minimum.
Netaknuta priroda i isposnica Svetog Zosima nalaze se u jedinstvenoj celini koja sada dobija i dodatnu međunarodnu važnost.